Anja Šošić: FILM I RAT U HRVATSKOJ
Refleksije jugoslavenskih ratova u hrvatskom igranom filmu

4. Umjetnička sloboda filma

U drugoj polovici 1990-ih godina pojavio se nakon Kako je počeo rat na mom otoku još niz filmova koji su se izravno ili neizravno odnosili na rat: Snježana Tribuson tematizirala je u Prepoznavanju (1996) silovanja žena u ratu. Zoran Tadić adaptirao je Trećeg čovjeka Carola Reeda kao Treću ženu (1998) te radnju premjestio u mračnu ratnu atmosferu u Zagrebu. Neven Hitrec je u Bogorodici (1999) ispričao tragičnu ratnu ljubavnu priču koja naglašava hrvatski žrtvenički stav. A Zrinko Ogresta u Crvenoj prašini (1999) dao je društvenokritički komentar kontroverzne teme ratnih profitera.

No ovdje bih željela razmotriti film koji u svojoj estetici strši iznad prilično konvencionalnih filmova onoga vremena i koji se u sjećanju zadržao kao vrlo osebujan44. Nebo, sateliti Lukasa Nole napušta utrti put razumljivosti i podiže se na razinu koja više nije pripovjedna, već poetična. Odgovore na rat film traži u mitskom svijetu simbola.

Anja Šošić