Anja Šošić: FILM I RAT U HRVATSKOJ
Refleksije jugoslavenskih ratova u hrvatskom igranom filmu

1.1. O odabiru filmova i o izboru teme

Ako pobliže promotrimo hrvatske igrane filmove koji su nastali od osamostaljenja zemlje, ustanovit ćemo da jugoslavenski ratovi nisu obilježili samo politiku, nego umnogome i hrvatsku kinematografiju. Velik dio filmova reflektira te ratove, no zanimljivo je da se gotovo nijedan ne može uvrstiti u žanr ratnog ili borilačkog filma. Naime, njihov odnos prema ratu uslijedio je većinom na drukčiji način. Ako rat u nekom filmu i ne igra središnju ulogu, ipak vrlo često nalazimo aluzije na njega, bilo u dijalozima ili primjerice kod sporednih likova koji su koncipirani kao ratni veterani, kao u filmu Dalibora Matanića Fine mrtve djevojke. Osnovu moga istraživanja stoga ne čine samo oni filmovi čija je radnja smještena u rat, nego i filmovi poput Crvene prašine Zrinka Ogreste u kojem eliptično izostavljanje ratnih godina u linearnoj radnji koja obuhvaća dulje razdoblje također znači stanovit način bavljenja ratom.

Iz sveukupnosti filmova koji bi se u ovom kontekstu potencijalno mogli analizirati odabrala sam deset primjera koji prema mom mišljenju pokazuju osebujne karakteristike u obradi rata. O tim se filmovima ovdje raspravlja kronološkim redom. Razlog ovakvoj odluci, kronološkom redoslijedu, leži u namjeri da se u ovom radu slijedi razvoj refleksije rata u hrvatskom igranom filmu te da se istraži kako se ona mijenjala s vremenskom distancom.

Ovim kronološkim principom u određenoj mjeri ocrtavam svoju povijest rata u hrvatskom filmu. Da je ova povijest subjektivna, samo je po sebi razumljivo, jer primjeri koje sam odabrala nisu, jasno, jedini hrvatski filmovi koje bi se moglo istraživati s obzirom na prikazivanje rata. Takva se analiza dosad još nije pojavila, tako da je ovo istraživanje pionirski rad na još neistraženu terenu. Moj cilj nije toliko diskurzivna analiza pojedinih filmova, nego više bilježenje stanja i rekapitulacija dosad nastalih filmskih razračunavanja s jugoslavenskim ratovima u hrvatskom filmskom krajoliku.

Kao što je moj izbor filmova obilježen mojom osobnom procjenom njihove relevantnosti, tako je i ratna tematika aspekt koji sam sama odredila, koji sam kao osnovno pitanje ovoga rada odabrala među mnoštvom gledišta s kojih bi se mogao promatrati hrvatski film. Tu samorazumljivost naglašavam stoga što odluku o takvoj temi nikako ne smatram neproblematičnom. Razlog je tomu činjenica da je internacionalna percepcija Hrvatske i ostalih država nasljednica Jugoslavije još jako obilježena ratovima 90-ih godina. Hrvatski su filmski stvaraoci stoga uvijek iznova suočeni s određenim očekivanjem inozemne publike koja djela iz Hrvatske recipira prije svega u kontekstu rata. A upravo to očekivanje ispunit će se i u radu koji je pred vama: hrvatski film promatram kroz filter koji rat stavlja u središte opažanja. S jedne strane ta se tema nameće jer se, kao što je rečeno, jako mnogo hrvatskih filmova odnosi na rat. S druge strane, ovdje će biti riječi i o filmovima koji rat tek periferno dotiču, a težište polažu na posve drukčije teme. Bilo bi sasvim sigurno nepravedno takve filmove promatrati samo iz aspekta njihovih ratnih refleksija. I konačno, ima i hrvatskih filmova u kojima rat ne igra nikakvu ulogu. Stoga smatram važnim i nužnim ovdje još jednom skrenuti pozornost na subjektivnost mog izbora teme: ovaj rad ocrtava jednu povijest hrvatskoga filma s pogledom usmjerenim na rat. To nikako ne znači da je u žarištu hrvatskoga filma jedino rat.

Anja Šošić