U skladu s političkim prekretnicama u doba hrvatske neovisnosti može se i kulturna i filmska politika zemlje (pojednostavnjeno) podijeliti u tri poglavlja. Prvo poglavlje čine ratne godine od 1991. do 1995. tijekom kojih je država, odnosno Ministarstvo kulture i državna televizija, jedini financijaš filmova. U toj fazi velike financijske oskudice producirani su samo rijetki filmovi. Odabirali su se prije svega takvi projekti koji potvrđuju vladin nacionalistički program. Prikaz rata stoga je često povezan s propagandističkom porukom filma.
Kao drugu fazu promatram vrijeme od 1995. do 2000, dakle, Tuđmanovu eru nakon rata. Tada, doduše, nastaju nezavisne produkcijske kuće, no ipak najjaču kontrolu nad filmskom produkcijom još ima Ministarstvo kulture s istaknutom ulogom Antuna Vrdoljaka, Tuđmanova bliskog pouzdanika, filmovima ili redateljima koji su vladi trn u oku uskraćuje financijsku potporu. Filmskoj produkciji još nedostaje jasna organizacija, što odgovara polemičkoj i u hrvatskoj filmskoj branši tada uobičajenoj izreci da u Hrvatskoj doduše ima filmova, ali nema kinematografije (usp. Turković, 2002: 94).
Treća faza počinje s krajem Tuđmanove vladavine i demokratizacijskim zamahom koji je zemlja iskusila zbog promjene vlade. Stvoreni su prvi temelji za operativan i politički neovisan sustav potpore filmu. Selekcija je filmova s jedne strane politički ublažena, a s druge strane pojačana s obzirom na zahtjeve za njihovom umjetničkom kvalitetom. Tematski se spektar filmova širi, jer sad se može progovoriti i o nekadašnjim tabu-temama. U skladu sa svim političkim promjenama i u kulturnom području dolazi do napredne liberalizacije, koja u filmu dolazi do izražaja u sve više kritičkom pristupu ratu i društvenim problemima.
Stupanje na snagu zakona o kinematografiji označava početak polagana procesa prestrukturiranja. Sljedeći korak bit će izgradnja planirana Hrvatskog filmskog centra(, institucije koja — autonomna od Ministarstva kulture koje je vezano uz vladu — obećava politički još nezavisniju potporu filmu. Takav, novi model filmske politike trenutno je na djelu. Povrh toga hrvatska filmska zajednica nada se skorašnjem ulasku Hrvatske u Europsku Uniju i s time povezanu pristupu njezinim programima potpore filmskoj industriji.