Zapis

Od svog debitantskog filma Da mi je biti morski pas iz 2001. redatelj Ognjen Sviličić skreće pozornost na sebe prije svega kao talentirani scenarist. Tako se razlog uspjeha filma o kojem je bilo riječi u prethodnom poglavlju, Put lubenica, može vidjeti i u činjenici da je Branko Schmidt pozvao Ognjena Sviličića kao koautora i skript-doktora. Sviličićevi filmovi Oprosti za kung fu i Armin u anketi provedenoj među hrvatskim filmskim kritičarima zauzeli su prvo i osmo mjesto na listi najboljih hrvatskih filmova od njezine neovisnosti (usp. Polimac, 2008: 78), a prikazivani su na Berlinaleu u programu Forum. U obama filmovima riječ je o međuljudskim odnosima u uskom obiteljskom krugu u današnjoj Hrvatskoj. Prošlost u ratu u Sviličićevim filmovima povlači se u pozadinu i tematizira se još samo u rijetkim, ali važnim momentima.