Festival u Hangzhouu
Kao pripadnik zagrebačke škole crtanoga filma i jedan
od pionira naše animacije, od 2001. nekoliko sam puta pozivan
u Kinu: na otvaranje Škole animiranog filma, na međunarodne
forume o razvoju animacije, u žirije na prvim kineskim
međunarodnim festivalima animacije — u Pekingu, Changchunu,
Changzhouu, Hangzhouu... Ove godine gostovao sam s programom
svojih filmova i izložbom grafičkih radova, prvo u travnju
u Hangzhouu, blizu Šangaja, a u svibnju u Pekingu.
U Hangzhouu
bio sam u žiriju Međunarodnoga festivala animacije, zajedno
sa Joan Gratz, oskarovkom iz SAD, i Se-Hyung Parkom iz
Južne Koreje te kineskim kolegama. Po njihovu običaju,
nakon što žiri u posebnoj dvorani uz videoprojekcije pregleda
filmove i podijeli nagrade, održi se na trgu ispred stadiona
svečanost u povodu otvaranja festivala animiranoga filma,
koja podsjeća na nekadašnje raskošne prvomajske priredbe.
Nakon dva dana slijedi svečano zatvaranje festivala s podjelom
nagrada u golemoj krcatoj multimedijskoj dvorani, što izravno
prenosi televizija.
Posljednjega dana sudjelujemo na sastanku prisutnih predstavnika
filmskih festivala iz svijeta, među kojima Midhat Ajanović
predstavlja festival u Göteborgu. Vesna govori o zagrebačkom
Animafestu, koji ovdje, kao jedan od najvećih i najstarijih,
ima posebnu pozornost. Izložba mojih grafičkih radova postavljena
je u prostoru golema velesajma, koji je ovaj put posvećen
animiranom filmu. Uz likovne izloške, na videu je stalno
projiciran program mojih crtanih filmova.
 |
| Danijel Šuljić i Bordo u Kini |
Nakon mjesec dana put u Peking, na prvi Međunarodni festival
studentskih animiranih filmova, u okviru BBI-a (Beijing
Broadcasting Instituta), danas CUC-a (Communications University
of China), koji ujedno slavi pet godina svoje škole animacije
(na čijem smo otvaranju 2001. bili gosti). Ovdje sam također
bio član međunarodnog žirija, koji je, kako rekosmo, radio
na kineski način, u posebnoj dvorani s videoprojekcijama.
I ovdje je završnu večer s podjelom nagrada prenosila televizija;
jednu od nagrada predao sam ja kao član žirija, a Vesna
drugu, kao glavna tajnica ASIFA-e.
U projekcijskoj dvorani Škole bila je postavljena izložba
mojih grafičkih radova, uz neprekidno prikazivanje programa
mojih filmova.
U većoj, prepunoj dvorani Škole prikazali smo program
novije zagrebačke animacije. Tom prigodom razgovarao sam
sa studentima o svom radu, zagrebačkoj animaciji te o Animafestu,
dok je Vesna govorila o novoj generaciji zagrebačke škole
animiranog filma. Oboje smo za vrijeme festivala dali više
izjava za medije.
Jedno popodne bili smo neplanirano pozvani u privatni,
obiteljski studio animiranoga filma, koji se bavi isključivo
autorskim filmom, a bez ikakve financijske pomoći države.
Izvrstan film koji su nam prikazali rađen je u stilu kineskoga
drvoreza i već je osvojio nagradu u Tokiju. Nakon toga
bili smo gosti na privatnoj večeri kod jednog od suradnika.
Spontani razgovor uz izvrsna jela, prvi put u privatnom
kineskom stanu, nećemo nikada zaboraviti.
 |
| Vesna Dovniković s kineskim novinarima |
U Hangzhouu i Pekingu prikazan je ovaj program mojih
crtanih filmova:
Ceremonija (1965), Znatiželja (1966), Krek (1967), Ljubitelji
cvijeća (1970), Putnik drugog razreda (1973), N. N. (1976), Škola
hodanja (1978), Jedan dan života (1982), Uzbudljiva ljubavna priča (1989).
U programu zagrebačke animacije prikazani su filmovi: Ciganjska i Silencium Marka
Meštrovića i Davora Međurečana, U blizini grada Joška
Marušića, Kućica
na drvetu Darka Kreča, Svaki dan za sebe, nikad zajedno i Duplex Gorana
Trbuljaka, Složeni predosjećaj Dušana Gačića, Plasticat i Leviathan Ivana
Bogojevića Naratha, Soldat Davida Peroša, Longing Tomislava
Gregla i Flof Davida Peroša.
Forum u Changchunu
U rujnu (15-18. rujna 2006) ponovno sam sa suprugom Vesnom
Dovniković putovao u Kinu, ovaj put u šestmilijunski Changchun
na sjeveru Kine, na međunarodni Forumu animiranog filma.
Kina nastavlja važne aktivnosti na polju intenziviranja
svojih obrazovnih i proizvodnih potencijala u filmskoj
animaciji, što je službeno, u sektoru kulture, programirano
u novom nacionalnom petogodišnjem planu. Cilj je uključiti
Kinu u svjetsku animacijsku konkurenciju. u umjetničkom
i industrijskom pogledu. Zbog toga u novom mileniju, osim
otvaranja i širenja škola animacije (sa zastrašujućim brojem
studenata), ugošćuju i istaknuta imena iz svijeta animiranog
filma — umjetnike, organizatore i publiciste — koja mogu
pomoći iskustvom. Zagrebačka škola animiranog filma u tome
zauzima vrlo istaknuto mjesto. Nedavno je Kina postala
član ASIFA-e, međunarodne asocijacije animiranog filma,
što je predstavlja jedan od njihovih putova u izlazak (povratak)
u svijet. U tome se ističu gradovi Peking, Changzhou, Hangzhou,
Shanghai i Changchun na sjeveru Kine.
Sudjelujući na Forumu zajedno sa suprugom Vesnom Dovniković,
govorio sam o svom radu na animaciji i u dvjema projekcijama
(za Forum i za studente tamošnjeg koledža) pokazao programe
svojih filmova. Vesna je, kao predsjednica hrvatske ASIFA-e,
prikazala suvremenu situaciju u hrvatskoj, zagrebačkoj
animaciji te prikazala dva novija filma (različitih tehnika): Svaki dan za sebe, zajedno nikad Gorana
Trbuljaka i Levijatan Simona Bogojevića Naratha.
Na Forumu je sudjelovao i treći hrvatski filmaš — Daniel
Šuljić, koji je predstavio austrijsku animaciju, jer tamo
živi i radi.
Na završnoj priredbi stranim sudionicima uručene su povelje
gostujućih profesora umjetničkog koledža Jilin, a mi smo
primili i službeni poziv da budemo savjetnici Animacijskog
obrazovnog i industrijskog centra pokrajine Jilin.
Na kraju Foruma strani gosti posjetili su japanski Studio
animiranog filma u Kini Osamu Tezuke. U velebnoj zgradi,
s vrtom, restoranom za namještenike i minijaturnim zoološkim
vrtom, kineski animatori rade suradničke poslove za potrebe
centrale u Japanu. Kinezi, dakle, osim zadovoljavanja potreba
svoje umjetničke i komercijalne proizvodnje u animaciji,
stručni rad sve većeg broja svojih animatora i suradnika
izvoze i u druge zemlje.