Zapis

Radionica montaže u okviru Škole medijske kulture ?esto za promatra?a sa strane izgleda kao neko neobi?no, pomalo mitsko mjesto. U zamra?enu prostoriju, grupica od desetak ljudi ulazi odmah nakon doru?ka i gotovo da ih nema van do kasnih ve?ernjih sati. Dok i sam nisam postao jedan od tih ?udaka, ?inilo mi se da ti ljudi najblaže pretjeruju ili u najgorem slu?aju ne znaju što rade…. Prokleta prepotencija! Tek kada su se iza mene zatvorila vrata montaže postala mi je jasna situacija. Svaki frame je bitan, ritam se pronalazi i gubi, rez ili pretapanje. Pitanja. Odluke. Pronalaženje smisla. Odjednom je kasno. Nema više vremena. I tako dan za danom. Pod stru?nim vodstvom Slavena i Ivane prolazili smo kroz osnove da bismo se vrlo brzo našli suo?eni sa Berkovi?evim Rondom i problemom boce koja se pomi?e te šahovskih figura koje krupnim planovima daju novi smisao. Prona?i smisao… To je tek bio prvi korak. Ubrzo dolazi nova vježba. Može li se iz ni?ega stvoriti nešto? Vraško pitanje. Pedeset kadrova. Deset razli?itih ideja i jedan cilj. Stvoriti pri?u. Jednu. Zvu?i zamršeno, ali zvu?i i kao izazov. Izazov na koji svatko odgovara druk?ije. Ljubav, intriga, onostrano i nastrano… Da, može biti i tako. I ubojica… Ali ve? je kasno… Dani teku dalje. Novi materijal, novi izazovi i nova rješenja. Mašta radi… O?i pred plavi?astim ekranima koje paze. Ritam, rez, frame. Final cut pro daje mogu?nost, a na svakom od nas je odgovornost. Jer radove treba prikazati, obraniti izbor, opravdati kadar. Tomu služi jutro. Svi zajedno pred jednim ekranom i tvoj rad. Vježba. Klimanje glavom. Pitanja, pohvale, kritike. Moglo bi se to i popraviti. No stiže nova vježba, nova sirovina. Nova no?. Kasno je… I devet dana je prošlo! Sve su vježbe završene i odjednom ima vremena za sve. Ali gotovo je. Grupica ?udaka sjedi u foajeu hotela i smiješi se. Ako netko i do?e sa strane, vidi da su zajedno. Vidi se to po pogledu, nekim skrivenim znakovima koji se ne prepoznaju ako niste s njima proveli devet dana u zamra?enoj sobi traže?i smisao. I to se vidi. Pronašli su nešto, svatko za sebe, intimno. To nije samo tehnika lijepljenja kadra na kadar, nego neki neizreciv osje?aj zašto to tako mora biti. I kako još ima vremena ma kako kasno bilo.