Zapis

Utorak, 24. kolovoza. Dan prvi Na vratima piše A nimirani (može i minirani, ili možda marinirani) film, a u sobici nas sedmero i Edo Maajka. Tu je i Edina desna ruka Suzana Juri?. Upoznavanje. Genijalci i manje genijalci za izvo?enje budu?ih ideja. Temeljne upute pristupu animiranom filmu. Gledanje primjera pojedinih vrsta. Zadivljenost genijalnim filmskim ostvarenjima. Svatko od nas ima neka o?ekivanja, zato smo i došli u Trakoš?an. Srijeda, 25. kolovoza. Dan drugi Kako nastaje animirani film. Najava traganja za idejom. Traganje u izgubljenom vremenu. ?etvrtak, 26. kolovoza. Dan tre?i Gdje je ideja? Jutro je. Ideje nema. Ma ima. Iskrcajte se, ljudi. Zbunjeni pri?amo nemogu?e stvari. Dario kaže da bi on radio crti? na pjesmu 1pura2pandura. Da je to super. Zanimljivo. Ju?er za vrijeme ve?ere Edo, Suzana i ja baš smo razgovarali o toj pjesmi. Edo Maajka šuti, ne komentira. Šalje nas na ru?ak. Dakle, ideje nema još. Popodnevni sastanak zapo?inje zadatkom. Nacrtajte nešto na papiru. Edo gleda, gleda, pa šuti, gleda. – Ne brinite, sve je pod kontrolom – kaže. – Ak` bi uzeli pandure, to bi trebale biti ?etiri pri?e. I sad po?inje rasprava o idejama za pri?e. Ideja je vezana glazbenom podlogom. Dakle, likovi iz pjesme moraju biti u svakoj sekvenci, ali kroz vi?enje nas samih. Vau! Naš autorski rad! E, nije to baš tako lako. I to ?emo još prespavati. Petak, 27. kolovoza. Dan ?etvrti Idemo na izlet na Ravnu Goru, i to busom. – E, ?ekajte! Nema niš od izleta ak nekaj ne napravite! Dakle, kre?emo s radom. Nakon mukotrpna poro?aja ideja je tu i sad sve to na papir. Za po?etak olovka i karakteri. – Je, pa to nije dokumentarni film, kaj bi vi? Problem je kako izgleda pura, linija od glave do repa. Vozim ja autom do Bednje i put mi prepre?ile purice. E, to je to! Puran ima široki rep za šepurenje, a purici je svinut prema zemlji. Bit ?e ovdje svakakvih pura. Vidjet ?ete, ?ak i pe?enih. – Je, a panduri? Njih ne moramo tražiti, njih znamo, svaki na svoj na?in. Sve je to još prva faza, nismo još stigli do ekstrema. A mladi popa? U Jutarnjem piše da su lokalni sve?enici sprašili policajce u nogometu sa 11:5. Sad još pucice i ženske ga?e. To ?e Mirela. To je njen zadatak. Mladi popa, policajci, ženske ga?e i sve to sa 0,00 promila. Senkina se pura nešto naljutila i panduri završavaju u loncu. Vatrica plamsa, odsjaj se širi ekranom. Sad bi i Aleksandar i Dario neku vatricu i puricu. Ivona zna svoje likove, ali…. Izlet je pri?a za sebe. Busovi dolaze do podnožja i sada uspon od 35 minuta do doma. Što mi je ovo trebalo. Dokumentarci prolaze autima kraj nas jadnika i trube nam, kao mi smo znali. Gore gulaš, papreni, i gibanica od tikvica. Rukometaši na televiziji ne daju nam gledati predivnu panoramu prelijepa zagorskog kraja. Veli Edo: – Kad pojedem i vidim sve golove, idem dolje pješice. – Idem ja! – javljam se dobrovoljno. I tako poslije tri tanjura gulaša i pobjede naših... Moram priznati da su nas oni iz montaže stalno ometali jer su preko nas kamerom virili kroz prozor. Samo što mi u tanjur nisu zagazili, a njihov šef Slaven zadovoljan rješava s društvom teku?a pitanja (litra i voda). Evo, sad i gospon Heidler aparatom viri u tanjur kao da u njemu ima kaj posebno. Grickam šljive da se smirim, ne mogu više. Veli Edo: – Idemo, samo smo vi i ja za dolje. – I krenusmo onako nadobudno niz strminu. Znamo mi to. Na prvom zavijutku, kad smo zamakli podsmješljivim pogledima polaznika, Edo je odlu?io letjeti kak naša pura i na sre?u zaustavio se na prvom trnovitom grmu. – Nije to niš! – kažem ja i uhvatim se za trnovu granu. Ja barem nisam letio. Da se to dogodilo, ?ulo bi se gore pri vrhu. I što da vam pri?am, uza sve muke i kriva skretanja na putu prošli smo kroz zaselke u kojima nema ni gemišta ni škropca za podizanje morala, ali zato ima cucaka k'o u pri?i, ali ni jedan ni crni. Edo koristi prednost prvi je stigao do kupina i, zna se, meni ostale zelene. Oko Cvetlina jato purica. – Gle?te kakve noge ima. Boris, to na crtežu morate popraviti. – Vidite kak' pješa?enje može bit' korisno! Stižemo u hotel na šank. Hvala ti, Bože! Subota, 28. kolovoza. Dan peti Radimo svoje story. Sve praši. Što se Ivone ti?e, ovo je upu?eno njoj: – Je, kaj niste dogotovili ni jedan kadar? – Kaj bum ja sad, podloge su tu i ja sad samo gledim i ?ekam. Edo Maajka više ne zna kako se zove, u komi je, teška depresija. – Niš ne bu od toga. Mu?i ga Ivona, mu?e ga de?ki koji se razbu?uju do podneva. – Niš ne bu! Niš! Na glavnome trgu uz televizor i galamu nazire se izlazak iz gadne situacije. Suzana ?e sve to riješiti. Bez brige. Vidjet ?emo. Nedjelja, 29. kolovoza. Dan šesti Predlažem da odemo na puricu z mlincima. Nije da Maajka ne bi, ali u depresiji je zbog objektivnih teško?a. Ivona još nije do kraja odlu?ila koja ?e njena tehnika biti. I taj ?e se problem riješiti poslije mise i mladoga pope trakoš?anskog. Uostalom, vidjet ?ete. Maida je svoj kostur raspomamila i na kraju ga pretvorila u purana, a ja moram pretvoriti puru u policajce, pa onda policajce u bijeli papir. Ima još dva dana, bit ?e svašta. Ja sam gotov i ovo pišem da im ne smetam. Maidino i moje je ve? u ra?unalu, i Senkino, a i od de?ki (bez obzira na lude no?i). Još samo Mirela i Ivona. – Sve je pod kontrolom! – kaže Edo, a Suzana se smješka i rezucka papire za Mirelin kolaž… Uostalom, vidjet ?ete. Ponedjeljak, 30. kolovoza. Dan sedmi Nakon teških poro?ajnih muka, pod utjecajem nedjeljne mise i prije navedenih okolnosti Ivoni se za vrijeme Maruši?eve projekcije dogodio Edo Maajka. Skicira ona Slaveka u polumraku dok zidom prolazi inspektor Maska i s obzirom na Edu stalno nazo?na u našim glavama ovih dana evo logi?na rješenja. To je bio presudan trenutak za njezin uradak. Nakon što je Edi uru?ila portret krenula je u završnu akciju i, ‘zamislite’, gotova je. Ovdje rano zatvaraju to?ionik (prošlo je jedanaest), koji je zna?ajan za odvijanje presudnih radova. Za?udo uspijevam dobiti žu?enu teku?inu. Maajka ska?e od veselja. Kona?no ?e biti sve u ra?unalu. Ve? smo u Osmom danu. 1 i 45 ve? je pospano vrijeme nakon naporna dana punog iznena?enja. Ja više ne mogu. Idem spavati… Utorak, 31. kolovoza. Dan osmi Dan D. Doru?ak. Neki pospani dan. ?ekam. Od društva tu je još jedino Senka. Pijucka po?etnu kavu. Evo, prolazi i Maida. Stiže i Mirela. Najnovije vijesti: rukometaši stigli u Zagreb na Trg, Edo Maajka završio radove u 2 i 30. Da vidimo što rade naše slikice. Je, vidjeli smo ih. Super. Sad ?e ru?ak. Kaj sad? Purica z mlincima. Sve je kak se šika. Žilava pura i mlinci za rastanak. Poslije ru?ka vidjeli smo film, ali smo i ?uli predavanje o softveru i hardveru kojim smo se služili pri izradi filma. Zanimljivo za završetak radova. I sada pripreme za finale. Ta duga mra?na i gladna no?. Kao uvijek posljednja ve?er donosi uzbu?enje. Film iz Pule, razgovor s autorom. Ve?era, veselica. Nakon filma (ma znate koliko film traje) razgovor s autorom pretvara se u izgladnjivanje pitanjima koja baš nemaju veze sa samim filmom. Onda zablista naša Ivona svojim vi?enjem filma te potporom i razumijevanjem autoru. Osvjetlala nam je obraz, ali mi smo gladni i da Vrdoljaku nije zazvonio mobitel, ne znam kako bi to završilo. E, sad opet izgladnjivanje do glavnog jela. Sve što ovako po?inje uvijek super završava. Al` je dobro jelo. Mladi organiziraju veselicu kod Slavena. Macovi svijetle, glazba trešti, izdržljivi smo, kako koji, ja odoh u 4 i 20 pa nisam vidio što radi Maajka na taktove New York, New York. Kažu da je to bil pravi crti? prije njegova odlaska u sobu. Mirela i Senka ?ekale su da ih potjeraju na spavanje. Srijeda, 1. rujna. Dan deveti I sad dodjela diploma tri sata kasnije. Gledanje naših uradaka. I rastanak. Da rezimiramo! Upoznali smo dosta animatorskih tehnika, sudjelovali smo u stvaranju filma. Sad još sve to primijeniti u našoj sredini i pojaviti se na Reviji. Bilo je lijepo, ugodno i korisno. Hvala, Suzana! Hvala, Edo! Hvala i Veri i ostalima za još jednu uspješnu Medijsku školu Vidimo se…