Zapis

Lipanj 2004. Bacam oko na prijavnicu za Medijsku školu. Ovo sam bila, i ovo, i ovo…Da vidim. TV-reportaža. To! To mi treba. 23. kolovoza. Prekratko jutro za sve što mi je na umu. Pa da. Sine mi. Gla?am samo ono što mi treba za Trakoš?an. Ostalo stavljam na hrpu i ostavljam sestri. (Dobra zabava. Sorry.) Sve ide k'o po loju. Moj bus redovit i brz. Tramvaj isto. I eto me ve? na Autobusnom kolodvoru. Jednu za Varaždin. U 14.20. Nema! U 14.45. Ma, svejedno. Kad ve? ?ekam, ?ekam. Sjedam u bus. Ogledavam se. Baš ?udno. Nitko poznat. Preispitujem se. Je l' danas dvadeset i tre?i? Je. Još istog tog, 23, stižem u Trakoš?an. Ali, prije toga… 16.30. Varaždin. Molim jednu za Trakoš?an. Za prvi autobus koji ide. U 20.15. Molim!?! Imate u 19.15 s presjedanjem u Ivancu. Ma, ni slu?ajno! Sjedam na klupicu. ?itam Milu. Gle, zanimljivost! Svaki ton u solmizaciji ima neki terapeutski u?inak. Re umiruje. Dajem sama sebi intonaciju – re, re, re… Umirena, kupujem kartu s presjedanjem u Ivancu. Vu?em za sobom kov?eg. Blaženi kota?i?i. Voza? je simpati?an: «Dajte mi taj kofer. Bum vam ga odvlekel, stavil u bunker i još vam ne bum ništ' naplatil!» O, fino. ?ini se da me ipak krenulo. I mi se vozimo, la, la, la, la…U Gojancu je krumpir po kunu i pol. A ooooogrooomna lubenica 10 kn. Da zamolim voza?a da stane? Pa da nabacim par lubenica za lubenica-party? U ?ast brza dolaska u Trakoš?an? Ne treba. Sam je stao. Nasred ceste. Pa povratak natraške. Ulazi postarija žena: «Joj, dobro da ste me ostavili...ve, ne!» S nostalgijom u o?ima gledam skretanje za Trakoš?an. I mi skre?emo. Ali, suprotno. Tonem u neke svoje misli. Odjednom, tutanj. Kolona paradajza (raj?ica) juri niz autobus. Osje?am se prozvanom. Skupljam ih uz pomo? predstavnika suprotnoga spola. Do Ivanca je mir. Tek osje?am znatiželjne poglede na sebi. Nova sam. Ali, nitko ništa ne pita. Za razliku od busa u koji smo presjeli. Paradajz-vlasnica, paradajz-pomo?nik i ja vozimo se iz Ivanca prema Trakoš?anu. Bojažljivo mi stiže prvo pitanje. Kad vide da sam od odgovora, stiže rafalna paljba pitanja svih prisutnih, plus voza?a. Osje?am se kao kod prof. Miki?a na ispitu. Na sva pitanja moram znati odgovor. I znam (kao što sam i kod njega znala). Paradajzi su opet poletjeli. Zadatak sakupljanja istih uspješno obavljen! Sve me po?elo jako zabavljati. Zabavu prekida mobitel. »Pa gdje si ti? Svi su ve? stigli!» Stižem za 5'. Cmok, cmok, cmok, cmok… Otprilike u tom tonu prolazi cijela ve?er. Kona?no: po?etak U 06.00, tog 24, cimerica Nena i ja sinkronizirano otvaramo o?i. Bez budilice. – Ideš tr?at'? – Moooliiim?! Obje smo otr?ale. Ona oko jezera, a ja u kupaonicu. 08.00. Dvorana puca po šavovima. Štreberski sjedimo. Svjedoci smo otvaranja još jedne Medijske škole… «Dobrodošli……..Molimo vas da poštujete dogovorenu satnicu. Da ne kasnite. Ovo je škola. Tako se moramo i ponašati.» Hm. A je l'? Prou?avam koju bih lampu prvu mogla žrtvovati… «Dakle, radionicu za TV-reportažu vodi Dražen Ilin?i?, snimatelj je Darko Drinovac, a montažer Matko Buri?.» Lagani okret 30% udesno. Umjetni?ki dojam – five points. Gle, vra?am se na mjesto ‘zlo?ina’. Tu sam prije dvije godine u?ila snimati, pa o pozicijskom, pozadinskom, holivudskom svjetlu… Dakle, TV-reportaža je kada…e, dalje vam ne?u otkriti. Do?ite u radionicu TV--reportaže i nau?ite kao što smo i svi mi. Eto, sada i tu priznajem pred svima kako sam mislila da je jako tanka razlika izme?u TV-reportaže i dokumentarca. Ali, nije! Hvala, Dražene, razlikujem to sada iz aviona. Ma, da me netko u pola no?i probudi i to pita…a, ne, ne treba. Darko se uhvatio snimateljskih tajni. Njegovo ushi?enje stiroporom prešlo je na Jadranku i mene. Otkrile smo svu njegovu (stiroporovu)važnost za žensku ljepotu. Sjene koju on (stiropor) radi…sve je to idealno da krenemo u biznis sa stiroporskim šeširima… Matko govori o montaži. Svima nam se to ?ini još tako daleko. Matko, uspori! Podijeljeni smo u tri grupe – ‘kukci’, ‘vatrogasci’ i ‘groblje’. Podjelu uloga kod kukaca preuzela je moja trešnjeva?ka šefica Jadranka. I tu je pokazala svoje fine, šefovske manire:»Ti, Marina, snimaj. Jelena bu novinar. A ja bum šef!» Pri?a završena. Zadovoljna sam. Nikad nisam bila tako dobro kažnjena. Budu?i da je Dražen svoj po?etni posao o razlici TV-reportaže i dokumentarca sjajno odradio, što nam je drugo preostalo?! Prionuli smo poslu. Kamera mi je ve? u ruci. Iako bih radije da mi je u džepu. Baš mi nekak' leži. Natjeravam kukce po hotelu. Snimam, snimam, snimam…Želim ekstremne situacije! Dar-ko-o-o! 23.00. Predah. Pikado. ?etiri ekipe – dvije muške, jedna mješovita i jedna ženska. Iz raznoraznih radionica. Sandra i ja branimo ženske boje. Odli?ne smo! ?etvrte. I pst…pikanterija s pikada. Miro Klari? voli pivu s natrenom…Otkrila Sandra… U potrazi za pri?om Složi pri?u. Složi pri?u. Složi pri?u. Razmišljamo. Razmišljamo. Razmišljamo. I…Balt-Baltazar, Balt- Baltazar, Balt- Baltazar, Baltazar! Ideja! Sutra idemo put Varaždina. Ispitati teren! I taj dan prolazi u upijanju malih tajni velikih majstora reportaže i snimanja. Budu?i da su tajne, ne odajem ih. Cijeli nas dan zaustavljaju iz drugih radionica: «Kukci, jeste li složile pri?u?» Da složile!? Ve? smo snimile. I montirale. ?etvrtak se urotio protiv nas. Kiša je nemilosrdna. Vatrogasci su (prema rasporedu) napunili kombi i odmaglili u Varaždin snimati. Za vrijeme doru?ka održavamo kratki sastanak. Kiša. I?i ili ne i?i? Da. Ne. Meni je svejedno. Aaaajjjjmooo, pa nismo mi takve kukavice! Nekukavice su ve? u Trakoš?anu, u o?ekivanju busa za Varaždin, mokre. Jadranka odmah na stanici u Varaždinu kupuje kišobran. Baš je zgooodan! Sva sre?a da pada! Ina?e ga nikad ne bih imala. Jelena ogledava svoje cipele. Ja se totalno prepuštam kiši. Tenisice mi se peru iznutra. Je l' nam to trebalo? Rekli su nam da ne trebamo i?i! Ali, kukci ne bi bili kukci da ne odzuje. Pala?a Hercer? Samo ravno. Pala?a Hercer? Trebali ste desno. Pala?a Hercer? Ravno, pa prva lijevo, pa prva desno, pa vam je to tam… Stajanje! Pola sata. Coffica. Normalizacija tlaka (90-60-90). Ou, ups, to nije iz pri?e o tlaku. U velikom stilu ulazimo u pala?u Hercer. Razbacujemo se pogledima. Stvarno je u jadnom stanju. Zadatak 2 – kukci. Ostajemo bez teksta. Sjajno je! Tak djeli? mojih misli – gotovo mra?ne prostorije, kukci u osvijetljenim vitrinama…ma, što je to meni za snimit'! Prava šala! Dar-ko-o-o! Plan o blic pregledu pala?e i kukaca topi se u vodi (kao, uostalom, i mi na kiši). Nakon sat vremena izlazimo. Zadovoljne smo. I smijemo se smijemo se (ne moru) kiši. Usput, Jelena u izlogu gleda mokasine. Za presvu?i kad se vratimo. Ipak ne kupuje. Budu se ove osušile. Samo je pitanje dana. Naša predanost zadatku (samozadanom) kriva je što nam je direktni bus za Trakoš?an, naravno, zbrisao. Prije 40'. Ali, ja znam put. Presjedanje. Preko Ivanca. Daj gledaj da ne fulamo Ivanec! Ne budite smiješne! Pa tam' sam k'o doma! Putem je raspoloženje na najvišoj razini. Ipak su nam kadrovi v žepu! Jedva ?ekamo hotel! Ali, per aspera ad astra. Bus nasred ceste gasi motor. Stajanje 20'. Voza? i nas tri. Molimo ga da krene. Prijetimo mu. ?ak mu želimo i pjevati. Ali, ništa! Stri?eeek voza-a?, kaj možda imate WC u busu? Neee, al' imam papira! ? Je, kaj?! Morete tu odma' uz bus. Ni'ko vas videl ne bu. Pa poglejte kak' pljušti. Svi su vam u ku?ama. Iz lepeze razloga izdvojih jednu. Neki vole gledati kroz prozor kako lijepo pada. U još ve?em stilu nego u pala?u Hercer ulazimo u predvorje hotela. Tisu?e upitnika, nekoliko desetaka pari o?iju dolije?e do nas. Vatrogasci se još nisu vratili. Pomažu kiši ugasiti vatru. Dvadesetminutno tuširanje prevru?om vodom. Zasluženi ru?ak. Eto i naših. Slobodno poslijepodne, do 5, za one koji nemaju posla. Ali, nas tri imamo. Odmah nakon ru?ka odlazimo na terasu hotela pisati pri?u. Pa ne?emo valjda raditi unutra. Vani je tako lijepo granulo sunce! I smijemo se smijemo se ( ne moru, ne kiši ) suncu. 17.00. Grupa je na okupu. ?itamo svoje. 1. kadar – to, 2. kadar – to, 3. kadar…Stiže pohvala 2D (Dražena i Darka). Proparale smo nosom nebo. Tri duga?ke pruge. Svaka u svojoj omiljenoj boji. Pokazala se duga. I petak za snimanje Dan D. Petak. Kukci i groblje – pravac Varaždin. Prvo pala?a Hercer i kukci. «Marina, evo ti kamera, stativ, pinca, kabl, 5 kg krumpira, lubenica, vre?a cementa…» «Moooliim?! A ono, kavaliri i to…?!» «Snimateljski posao je težak. Nije to samo ‘do?i i snimi’, nego i nosi i pripremi.» «O-kej! Daj!» Prenosim kameru sa stativom. Uz mene, mašu?i i lijevom i desnom rukom, zadovoljno hoda Darko. Baš zna lijepo fu?kati. Ipak, u klju?nim trenucima (stube i sl.) uska?e i sve preuzima. Pokušavam ga zastrašiti razli?itim ženskim udrugama za zaštitu žena ve? od ne?ega, ali ne prolazi. «Gle ovaj kadar. Vrati se! Sad ga švenkaj…dooo-bro…sad u drugu stranu…fiiii-noo…pa sad gore, pa dole, pa zumiraj…» E, neodlu?na li muškarca! Kam' iti? Sjetih se vica. «Doktore, doktore, pomozite mi! Stalno sam u nedoumici! Ili…možda nisam?!» E, a onda je došao za filmsku povijest važan trenutak. Jadranka je, nakon Dvadesetominutnog držanja mikrofona u stavu mirno, zaklju?ila: najlakše je biti novinar. On samo s papiri?em u ruci postavlja pitanja. Snimatelj samo snima i to sa stativa. Najteže je držati mikrofon! I direktor pala?e Hercer bio je na pragu toga zaklju?ka. Nakon što se Jadranki mikrofon nekoliko puta opasno zaletio prema njegovoj glavi, izjavio je: »A gotovo bu kad gospo?i padne mikrofon na mene. Kaj smo napravili, napravili smo. Mikrofon, gore!» U podrumu smo. Darko meni zdesna (kao i cijelo snimanje, premda je bio i slijeva). «Eee, do?i tu u pijesak i švenkaj», pogled mu pada na bljesak mojih šljokica na sandalama, «ma, ne. Nije to baš neka ideja. Obleka ti je prava snimateljska.» «Molim?!» Koji izazov! Rolam hla?e do koljena) . «Tko ne može?!» Ipak se ne ide. Izlazimo na sunce. Do nas stiže Jadranka: »E, Marina, a zakaj ti nemaš tenisice?» Dražen zaklju?uje da smo se stvarno predali poslu. Odlazimo na groblje. Kukci su slobodni. Ipak, na po?etku malo pomažemo. Držim stiropor. Ima Jadranka pravo. Najteže je to. Osje?am kako mi sun?ane nao?ale kližu niz nos. Usput mi se po glavi mota vic o ženi koja hoda po groblju pa sretne nekog ?ovjeka: »Oprostite, znate li gdje je polje 26?» Ovaj je mrzovoljno pogleda: »Kaj si izlazila kad se ne znaš vratit'?» Ostatak je Medijske škole na Ravnoj gori. Mi smo se dragovoljno žrtvovali za ideju. Gotovi smo. 17.00. Za Ravnu goru prekasno. ?astimo se špancirfestom. Španciramo i ogledavamo. Dok Jelena i Jadranka biraju sladoled, ja razgovaram s umjetnikom. Upravo završava purana u drvetu. «E, a zakaj vaš puran ima tak' zavrnutu glavu?» «Zato kaj se šepuri!» »A ja sam mislila da pere glavu kod frizera!» TV-reportaža zadovoljna Za vrijeme ve?ere TV-reportaža djeluje jako zadovoljno. Sve je snimljeno. Sad montaža. Cijela je subota radna. Ali, baš radna. Najprije pregled materijala. Taj prvi prolazi profesionalno. Drugi nam ve? otkriva niz smiješnih dijaloga. Tre?i pregled materijala jedva izdržavamo od smijeha. Šteta kaj se taj dijalog briše. Glavama lutaju lude misli. A da…ma, ne. Nemamo vremena za to. A to nam i nije zadatak. Pašteta! U radionici slažemo raspored za montažu. Matko stupa ne scenu. Iako je cijelo vrijeme montirao, ovo što slijedi u ve?oj je brzini. Eto i kukaca. Sve smo smislile. Ali, 2D su nam malo poremetili koncepciju. Onda smo došle u pat-poziciju. Dale smo se u teške rasprave oko jednoga kadra. I tko zna dokle bi to trajalo, da se Darko nije upleo: »Skratite kadar na po?etku i prebacite ona tri ispred!» «Isuse, Darko, kak' si ti pametaaaan! Kak' se ja toga nisam sjetila pa da i ja budem isto tako pametna?» E, to ti je to. Iskustvo. Dok mi iz Ahilove pete navla?imo rješenje problema, 2D ga ve? imaju na vrhu jezika. Sjajno. Posljednji dan prije projekcije Dražen, Darko i Matko ne stižu ni jesti. Glancaju naše reportaže. Na sve?anoj ve?eri ?ita im se s lica. Zadovolji su. Oko 05.00 (ali ne zbog rada, nego zbog plesuckanja najupornijih) sklapam oko. Tek do 07.15. Posljednji dan. Baš tužno. Uvijek me (manja ili ve?a) tuga uhvati na rastanku. Ali, ne?u o tome. Nije mi takav image. Dakle, projekcija. TV-reportaže su izvrsne. Zasipaju nas pohvalama. Baš smo važni. I smijemo se smijemo se ( ne moru, ne kiši, ne suncu ) uspjehu. Cmok, cmok, cmok, cmok… Rastanak. Ja?a polovica moje cimerice Nene doletio je i ja sam s njima odletjela. No, prije toga…zahvaljujem Draženu na onoj tankoj niti razlike izme?u TV--reportaže i dokumentarca, koju je tako dobro podebljao. Više nama zabune. Zahvaljujem Darku na otkrivenim dodatnim tajnama kod snimanja. I bez obzira na to, grozim mu se. Tužit ?u ga Veri. Neka zna da me je prezarazio snimanjem! No, potkupljiva sam. Ako me primi na dodatnu… I Matku na strpljivosti. Hotel ostaje iza nas. Nije mi žao mojih produženih ruku od nošenja kamere i stativa, ni oja?anih miši?a, ni potrgana remen?i?a na sandalama… Zadovoljna sam. TV-reportaža radionica je pred kojom skidam kapu. Samo se nadam da ne pada kiša.