S razvojem i etabliranjem novih medijskih tehnologija, a time i povezana proširenja medijske ponude, ponovno se postavlja vje?no pitanje, koliko to utje?e na tradicionalne medije. Tako i internet poti?e rasprave o budu?nosti ‘starih’ medija.
Želimo raspraviti o tome koliko i kako proširenje interneta djeluje na gledanje televizije. Neka istraživanja pokazuju da je televizija još dominantni medij s obzirom na internet, a druga da upravo internet ima važniju ulogu. To samo pokazuje koliko su to još novi mediji, posebice internet i da prava istraživanja tek prethode. Ovim ?lankom želimo ukazati na neke dileme, iskustva i iznijeti rezultate istraživanja, potaknuti na razmišljanje. O?ito je, to treba odmah naglasiti, da dosadašnja istraživanja svojim spoznajama i rezultatima znatno zaostaju za stalnim promjenama u medijskoj svakodnevici.
Može li internet zamijeniti televiziju?
Kada se govori o teorijskim razmatranjima odnosa medijskih inovacija i tradicionalnih medija kao ilustracija dobro može poslužiti primjer s razvojem radija 60-ih i 70-ih godina prošlog stolje?a. U stanovitom strahu od prodora televizije i njezine sve ve?e popularnosti, po?elo se razmišljati kako se što više koristiti radijskom specifi?nosti i tako ostvariti renesansu tog medija. Kada se pak razmatra razli?itost u tržišnoj strategiji tiskovina, mogu?e je uo?iti kako se ovdje primjenjuje kombinirana strategija. Jednim se dijelom želi posti?i razli?itost od televizije i tako u?vrstiti vlastite specifi?nosti, a s druge pak približiti medijskim obilježjima radija.
Pojedini medij ispunjava neku funkciju bolje nego drugi, s time da se ?esto u tome preklapaju. Prakti?ki to zna?i da ?e novi mediji svakako utjecati na ve? prihva?ene medije i dijelom ih mijenjati, ?ime ?e se u budu?nosti me?u njima morati stvoriti nova ravnoteža. Pritom rabljenje starih medija ne može ostati nedodirnuto od rabljenja novih. Ako novi mediji trebaju otvoriti i nove mogu?nosti, to je u prvom redu pitanje vremena kako ?e se rabljenje pojedinoga medija razvijati i širiti.
Novi mediji stimuliraju razvoj postoje?ih ako poti?u stanovite potrebe koje je mogu?e pobuditi tradicionalnim medijima. Tako su televizija i ra?unalo djelomice potaknuli promjene u novinama, primjerice formatu tiskovina.
Temeljno je pitanje, me?utim, koji je položaj recipijenta u tim medijskim odnosima, odnosno da li on smatra da novi mediji mogu bolje i efikasnije ispuniti neke funkcije tradicionalnih medija. Potrebno je pritom medij dobro poznavati, razumjeti njegove opcije i procijeniti gdje su osobne preferencije u toj novoj medijskoj ponudi. Potencijalni si recipijent mora osvijestiti svoje potrebe i mogu?nosti pojedinog medija.
Znanstvenici Coffey i Stipp u radu iz 1997. The interactions between computer and television usage tvrde da Internet ima supstitucijski u?inak na druge medije: slobodno je vrijeme korisnika ograni?eno, internet je mnogim korisnicima zanimljiviji iz razloga što zahtijeva ve?i kognitivni angažman i iz razloga što današnja djeca rastu uz nazo?nost ra?unala.
Neka istraživanja u Sjedinjenim Državama (Crispell, Rogers, Vitalari, Gerhard i drugi) jasno pokazuju da, kad je rije? o vremenskom rabljenju medija, gledanje je televizije najviše ‘stradalo’ uvo?enjem ra?unala u ku?u. Po nekim statisti?kim prora?unima televizija se gleda 1,5 sat dnevno manje (Rogers). Na jednom velikom uzorku istraživanja koji je 2000. provela Pew Foundation oko tre?ine ispitanika tvrdi da je gledanje televizijskog dnevnika zamijenilo surfanjem i traženjem novih vijesti.
U Europi je situacija sli?na. Njema?ke televizijske ku?e ARD/ZDF objavile su 2002. da oko 31 posto njihovih gledatelja manje gleda televiziju, a radije boravi na internetu.
Ne nabrajaju?i sada brojna druga istraživanja koja su provedena u svijetu i koja gotovo sva potvr?uju sli?ne rezultate, može se jednim dijelom zaklju?iti da djeca i mladež, a oni nas u ovom ?lanku posebice zanimaju, zbog interneta manje slušaju radio, ?itaju novine i gledaju televiziju. No, uo?eno je da je u domovima gdje se u?estalije rabi internet ve? uvedena kabelska i televizija na pla?anje.
Postoje i druk?ije spoznaje, koje govore o tome kako djeca istodobno rabe ra?unalo i televizijski prijamnik, njih oko 11 posto (istraživanje: Eimeren/Gerhard/Fress,2003).
Djeca i dalje gledaju televiziju, možda malo manje nego prije ali je internet u vidljivu porastu. Internet zna?i uštedu vremena jer u kra?em vremenu omogu?ava rješavanje složenijih problema.
Dok se primjerice u istraživanju u Njema?koj 1999. oko 37 posto djece izjasnilo da im je televizija na tre?em mjestu kad je rije? o provo?enju slobodnog vremena, taj se broj 2001. smanjio na svega 35 posto. Ra?unalo je u istom istraživanju od 9 posto poraslo na 16 posto. O?ito je još potrebno stanovito vrijeme da bismo došli do preciznih zaklju?aka. Sadašnji rezultati, glede istraživanja o vremenu koje djeca provode uz televizijski ekran ili monitor ra?unala, dosta su dvojbeni i nepouzdani, iako donekle pokazuju op?i trend.
S obzirom da internet i televizija ipak zadovoljavaju razli?ite potrebe, ne treba o?ekivati da ?e internet snažnije potisnuti televiziju kao medij. Osim toga sve više se govori, a i u praksi provodi, integracija svih medija, pa tako i televizije u internet.
U sadašnjoj fazi razvoja moglo bi se re?i da internet nije funkcionalna alternativa televiziji. Televizija ipak poglavito služi opuštanju i zabavi, a internet to još ne ?ini u tolikoj mjeri. Internet ispunjava racionalno-kognitivne funkcije za korisnika, a televizija i kognitivne i emocionalne. Za pristup internetu glavni je motiv informacija, a nakon toga slijede interaktivnost i komunikacija putem elektronske pošte. U prosjeku malen je broj onih koji internet u domu rabe isklju?ivo kao zabavu bilo kojeg tipa. Naravno, teško je odijeliti informaciju, komunikaciju i zabavu u mediju kakav je internet, jer se one ispreple?u. To je možda jedan od faktora fascinacije tim medijem. Internet je multifunkcionalan, uspijeva mu presko?iti ’strukturalne granice klasi?nih medija’.
Nikako ne smijemo biti isklju?ivi i sada tvrditi da za mnoge internet nije na prvom mjestu potreba za zabavom, a tek onda informacijama.
Televizija i internet razlikuju se me?usobno, ali kada ih uspore?ujemo s drugim medijima, oni su bliže jedan drugomu nego što su to ostali mediji.
Koliko je televizija uo?ila zna?enje interneta, najbolje pokazuje ?injenica što gotovo svaka televizijska postaja ima svoje we-bstranice s kojima želi skrenuti pozornost korisnika interneta, ali ujedno i gledatelja na pojedine emisije i tako pove?ati gledanost.
Istraživanje u Hrvatskoj
Tijekom ove akademske godine (prosinac 2003, sije?anj , ožujak i travanj 2004) anketirali smo 190 studenata (45 muškaraca i 145 žena) na U?iteljskoj akademiji u Zagrebu, Studiju dizajna i Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Ovdje navodimo samo najzanimljivije pojedinosti istraživanja.
S obzirom na dio utrošena vremena za pojedini medij prosjeku nešto se više vremena posve?uje internetu. Televizija znatno zaostaje kad je rije? o potrebi korisnika za informacijama. Zanimljivo je da i u slu?aju zabave u, istina neznatnu postotku, ispitanici prednost daju internetu. U slu?aju opuštanja, potrebne stanke za odmor, prednost je na strani televizije.
Najve?i dio ispitanika televiziju rabi jer im je potrebno malo odmora i žele se opustiti, zatim stoga što im je dosadno ili što je to dio navike, odnosno što gledaju?i televiziju vrijeme brže prolazi ili što se konfrontiraju s osobnim emocijama i stoga što mogu biti u tijeku doga?anja.
Internet rabe jer im je dosadno, što se mogu na taj na?in zabavljati i što vrijeme brže prolazi, što ih zanimaju pojedini sadržaji na webu, što to vole, iz razloga što žele biti informirani i drugih.
Rezultati nedvojbeno pokazuju da je televizija poglavito medij odmora i eventualno pobu?ivanja emocija, a internet medij informacija.
Mladi obrazovani ljudi rabe televiziju i internet funkcionalno alternativno. Danas je o?ito internet u jednom segmentu u potpunosti preuzeo ulogu koju je prije imala televizija. To nas nedvojbeno upu?uje na ?injenicu i potrebu da ubudu?e i tradicionalnim medijima i njihovoj ulozi danas moramo pristupiti na druk?iji na?in.
Bibliografija
Bolz, Norman (1994): Computer als Medium, München: Kittler& Tholen
Coffey,Steve/Stipp, Horst (1997): The Interactions Between Computer and Television Usage, Chicago: The University of Chicago Press
Feierabend, Sabine/ Klinger, Walter (2001):Kinder und Medien u Media Perspektiven, br. 7, München
Jenks, Chris (2002): Vizualna kultura, Zagreb: Naklada Jasenski i Turk
McLuhan, Marshall (1964): Understanding Media, London: Routledge and Kegan Paul
Weaver,Daniel (1998): The Global Journalist, New York: Hampton Press