Zapis

Mogu?e definicije: 1. posloženost, na?in slaganja, razmještaj prizornih sastojaka u kadru 2. narativno (retori?ko) funkcionalna vizualna organizacija prizorne gra?e 3. likovna komponenta kadra; likovni aspekt kadra, likovnost kadra 4. bitna odrednica vizualnoga (snimateljskog) stila nekog filma Od dobra se snimatelja o?ekuje da sadržaj slike prikaže na optimalan na?in, jasno i skladno. Jasno?a se postiže, dakako, primjerenim fokusiranjem. No za jasno?u prikaza iznimno je važan i izbor motrišta, ili to?ke promatranja. Neke to?ke promatranja omogu?uju pregledan prikaz objekata i zbivanja, dok neke izazivaju zabunu. To je i razlog iz kojega snimatelja možemo vidjeti kako prije sama snimanja pažljivo traži to?ku promatranja - gledaju?i kroz kameru, ili bez nje, mijenja položaje, uzdiže se na prste, saginje se do ?u?nja, približava se i udaljava, a onda ide pogledati prizor s nekoga posve drugog mjesta. Promjenom pozicije s koje se nešto snima mijenja se i raspored vizualnih sastojaka slike, odnosno mijenja se kompozicija. Kompozicija je dakle na?in na koji je vidljivi sadržaj raspore?en unutar okvira kadra. Što sve predstavlja vidljivi sadržaj? To nije samo glavni motiv snimanja, odnosno likovi i predmeti koje snimamo, nego i njihova pozadina i okolina, pa i sve plohe, teksture, sjene, refleksi, obojenja i neoštrine, sve što se vidi, a ome?eno je okvirom. Svaka okvirom zatvorena slika ima svoju kompoziciju. Likovno gledano, kompozicija je svako dvodimenzionalno organiziranje vizualnih elemenata na ome?enoj plohi slike. I jednako vrijedi za prepoznatljive motive u figurativnom, kao i za možda nerazaznatljive u apstraktnom slikarstvu. Kompozicija je temeljna odlika slikarstva, i ako je u slikarstvu išta izu?avano i nau?avano, onda je to - kompozicija. U likovnoj je umjetnosti poznato mnoštvo razli?itih kompozicijskih oblika i tipova – vodoravna i okomita, dijagonalna, kružna i piramidalna, i mnoge druge. Svaki od njih ima specifi?ne osobine pa i specifi?ne namjene. Postoje i neke zakonitosti u komponiranju slike, a ti?u se harmonije, ritma, ravnoteže, proporcija. Spominju se pojmovi dominacije i jedinstva, simetrala i masa. I još mnogo toga. Prou?avanje tradicionalnih slikarskih teza o kompoziciji može uvelike pomo?i i fotografima i snimateljima. Kompozicija fotografske snimke Univerzalne kompozicijske zakonitosti jednako vrijede i za stati?ne fotografske snimke. O ?emu ovisi i ?ime je definirana kompozicija neke fotografske snimke? Ponajviše o: • proporcijama - omjeru stranica fotografije • obliku, boji i tonalitetu snimanih objekata • razmještaju snimanih objekata • motrištu - izboru to?ke promatranja, ili pozicije s koje se snima; odre?enom motrištu treba pridružiti i odre?ene kutove snimanja, horizontalni i vertikalni • postavu kamere u odnosu na vodoravan • vidnom kutu objektiva • udaljenosti snimanih objekata, odnosno širini snimljenoga plana • osvjetljenju Prisutni su još neki ?inioci iz sfera prizornih kretanja i njihove fotografske registracije, postavljanja oštrine, opti?kih deformacija, faktura fotografskog materijala, površinske teksture snimanih objekata itd., no svi mi se oni ?ine od drugostupanjske važnosti. Na?ela spontanoga komponiranja Pri svakom snimanju komponiramo sliku, iako ponekad toga nismo ni svjesni. No ?im kadriramo, radimo izrez i zauzimamo odre?enu poziciju za snimanje, definiramo temelj odre?enoj kompoziciji. ?ime se rukovodimo kad spontano komponiramo kadar? Kojim bi se na?elima trebao rukovoditi dobar snimatelj (recimo, dobar fotograf, da pri?u još ne širimo na medije pokretnih slika): 1. maksimalna razaznatljivost i reprezentantnost: motiv se snima s to?ke koja omogu?ava najjasniji pogled, odnosno s koje je motiv najprepoznatljiviji; iako je to obi?no frontalni pogled, dobro je zabilježiti i naznake tre?e dimenzije (izometrijska perspektiva), tj . snimati malo sa strane 2. preglednost i nepokrivanje; bira se pozicija s koje ništa ne prije?i izravan pogled na motiv 3. bira se optimalna udaljenost mtiva, kao i plan / veli?ina motiva u kadru 4. izdvajanje od pozadine / okoline, kontrasnost prema pozadini / okolini 5. pažnja da pozadina ne postane vizualno zanimljivija od glavnog motiva 6. pažnja da elementi pozadine ne ugroze skladnu vizualizaciju glavnoga motiva (stablo koje ‘raste’ iz ne?ije glave ) 7. precizan vizualni opis (volumen, tekstura, obojenje, proporcije, veli?ina) 8. izbor optimalnog osvjetljenja koje pomaže 9. jasno pozicioniranje motiva u prostornom kontekstu, eventualno s naznakama okolnih / susjednih sadržaja 10. skladno smještanje u okviru kadra / postizanje opti?ke ravnoteže Što razlikuje kompoziciju filmskoga kadra od kompozicije fotografske snimke Zbog svojih opti?kih ishodišta, filmska i videoslika na neki su na?in produžeci fotografije. Tako sve što vrijedi za kompoziciju fotografske slike vrijedi i za kompoziciju filmskog kadra. Pojavljuju se i neki novi ?inioci koji dodatno odre?uje kompoziciju filmskog kadra u odnosu na kompoziciju stati?noga, fotografskog kadra: • stalni, nepromjenjivi omjer stranica • ograni?ena duljina trajanja kadra • kretanje u kadru (kretanje prizornih sastojaka) • kretanje kamere • mizanscen • opti?ke promjene (npr. eventualna promjena vidnoga kuta primjenom zuma) Filmskoj slici ne možemo tek tako mijenjati omjer stranica. Filmski je kadar pravokutan i vodoravno položen, manje ili više izdužen. Uspravno postavljenih kadrova na filmu jednostavno nema; time su isklju?ene i vertikalne (okomite) kompozicije. Postoji više filmskih formata (više sustava snimanja razli?itih proporcija), s odnosom stranica od 1,33:1 do 2,50:1. Pri snimanju videom je sli?no, može se birati odnos stranica 1,33:1 (4:3), kojim se koristi sustav standardne televizije, ili 1,78:1 (16:9, tzv. widescreen), koji se koristi HDTV sustavom. Ali birati se može samo prije snimanja: kad se po?ne snimati u jednom sustavu, snimatelju su vezane ruke: isti odnos stranica ostaje mu zadan za svaki kadar do kraja filma. Ograni?eno trajanje svakoga kadra filmske stvaraoce poti?e da razmišljaju o tome koliko vizualnih informacija gledatelj može u vremenu kadra prihvatiti, i da kratko?i kadra prilago?uju njegov sadržaj, odnosno njegovu kompoziciju. Jednostavne kompozicije s malo vizualnih informacija ovdje su u stanovitoj prednosti, recimo da su ‘filmski podatnije’, jer je za njihovu recepciju potrebno manje vremena. Tu je nadalje i pojava kretanja: kretanja prizornih sastojnica u kadru, ali i kretanja kamere. Svaki pokret mijenja ravnotežu kadra. Samo stati?ne slike mogu posti?i ideal pune harmonije, savršene ravnoteže. Slike koje sadrže pokret, ili koje nastaju tijekom kretanja, pravu ravnotežu dostižu tek povremeno. No, bitnu promjenu donosi kretanje kamere u kadru ili njezino premještanje kontinuiranim kretanjem, jer to mijenja to?ku promatranja ili motrište, što na kompoziciju kadra utje?e još više od sama kretanja prizornih sastojnica. Pra?enje pokretnog objekta kamerom koja se kre?e ne mijenja uvijek bitno kompoziciju kadra, ako objekt stalno zadržava manje-više isto mjesto u kadru. Mizanscenski suodnos kretanja prizornih sastojnica i kretanja kamere kompoziciji kadra može ipak donijeti bezbroj varijacija i u?initi je beskrajno promjenjivom i složenom. Ustaljeno je stajalište da su s aspekta kompozicije po?etak i kraj pokretnoga kadra obi?no važniji od njegova srednjeg dijela. Retori?ka uloga kompozicije u filmu Uza sve to, kompozicija filmskoga kadra nije nezavisna varijabla. Za razliku od kompozicija raznih likovnih djela, pa i fotografija, kompozicije u filmskim kadrovima nisu proizvoljne, nego ovise o njihovu mjestu i ulozi u pripovjednom (priop?avala?kom) toku. Prvi je zadatak filmskoga kadra prikazivanje, što bitno odre?uje na?in razmještaja njegovih sastavnica, odnosno ulogu njegove kompozicije. Kompozicija filmskoga kadra nadalje se može definirati kao svrhovito organiziranje vizualnih elemenata na plohi ome?enoj izrezom okvira, a sa svrhom artikuliranja narativnoga toka (ili sa svrhom sudjelovanja u pripovijednom izlaganju, odnosno vo?enju naracije). Ta ‘retori?ka’ definicija kompozicije napose vrijedi u fabularnim filmovima, te svakako uklju?uje djela dominatnih filmskih vrsta, igranog i dokumentarnog filma. Iako pojam kompozicije kadra možda ?eš?e podrazumijeva likovni aspekt kadra, retori?ka je uloga kompozicije vrlo važna, za filmsku je naraciju štoviše od temeljna zna?enja. Što je dakle baš specifi?no retori?ko u kompoziciji filmskoga kadra? Zna?i li to da su neke kompozicije filmski ‘poželjnije’? Ili se pojavljuju neki specifi?ni tipovi izrazito filmskih kompozicija? Ili se pri komponiranju filmskih treba ravnati po nekim drugim na?elima nego pri komponiranju fotografskih snimaka? Op?a mjesta filmskih kompozicija Postoji nekoliko tipi?nih kompozicijskih rješenja proizišlih iz zavisnosti pojedinoga kadra o filmskom kontekstu, potrebe za kontinuitetom i drugih specifi?nosti filmskog medija. Mogu se zapaziti i neke ?injenice povezive izri?ito s kompozicijama filmskih kadrova. U tom smislu mogu se dati odre?ene zamjedbe, koje filmskim po?etnicima mogu djelovati kao korisni savjeti. To su, recimo, op?a mjesta kompozicija na filmu. Me?u ostalima, mnogo pokazuje i tretman ljudske figure i me?usobna odnosa više figura na filmskom ekranu: • postoje karakteristi?ni tipovi filmskih kompozicija s obzirom na plan (obuhvatnu širinu), kojima je glavna mjera ljudska figura: total, polutotal, srednji, ameri?ki, polublizi, blizi, krupni, vrlo krupni, detalj • karakteristi?na su kompozicijska rješenja definirana prema broju obuhva?enih osoba (dvoplan, troplan), a odnose se na najuži plan u kojem se u kadar može ‘udobno’ smjestiti imenovani broj osoba • snima li se bliži plan jedne osobe u profilu, obi?no se ostavlja više prostora u kadru u smjeru njezina pogleda, pogled se ne ‘zatvara’ rubom kadra • kod snimki kretanja, u kadru se ostavlja više prostora ispred objekta koji se kre?e, posebno kad se kamerom prati pokretni objekt • tipi?no kompozicijsko rješenje kadrova koji prikazuju razgovor dviju osoba podrazumijeva pravilo komplementarnosti, pri ?emu se jedna osoba snima gotovo frontalno, a druga, le?ima okrenuta, može biti dijelom uklju?ena u kadar; pritom je vrlo važna me?uovisnost kompozicija dvaju kadrova, s obzirom na plan i kut snimanja, smjer pogleda i smještaj o?iju u kadru • kontinuitet slike na filmu postiže se me?usobnim uskla?ivanjem tonaliteta, svjetla, obojenja i kompozicijskih rješenja niza kadrova; jedno od elementarnih kompozicijskih rješenja u tom je smislu definiranje i provo?enje odre?ene zone visine o?iju za neki niz kadrova • žarištna dužina objektiva uvjetuje stupanj konvergencije linija (‘perspektivu’) i time snažno utje?e na kompoziciju; dosljedna primjena objektiva sli?nih žarišta pomaže održanju srodnog tipa kompozicije, a time i kontinuiteta slike • u pravilu filmski se kadar ispunjava bitnim sadržajima, ?esto to zna?i primjenu najbližeg plana koji obuhva?a željeni sadržaj ili zbivanje • u filmskom se kadru posebna pažnja poklanja artikuliranju tre?e dimenzije, dubine • pravilo zlatnog reza prili?no se ustaljeno koristi za smještanje glavnih to?aka interesa • prakti?na potreba uklju?ivanja potpisa i prijevoda (‘titlova’) uz donji rub kadra navodi na primjenu posebnog tipa kompozicije • film je iznjedrio i naro?ito tipsko kompozicijsko rješenje za vrlo krupne planove (rezanje ?ela!), koje se gotovo ne primjenjuje u drugim vizualnim umjetnostima • tehnološke uvjetovanosti (paralaksa, prikazivanje na televiziji i sl.) navode na definiranje razli?itih podru?ja unutar površine kadra: zona akcije, zona titlova, sigurnosni rub itd.; to zna?i, da ne?e sve snimljeno biti uvijek i prikazano; mogu?nosti fine kompozicije time bivaju ograni?ene • obzirom na prezentaciju u razli?itim medijima (TV, ra?unalni sustavi i filmske projekcije razli?itih omjera stranica), snimatelj danas mora ?esto povesti ra?una o ‘multiformatnom’ komponiranju, tako da njegova slika bude upotrebljiva, kako se god prikazivala. • neuravnotežene, dinami?ke kompozicije, ?esto su za film vrlo prihvatljive, primjerice kao po?eci pokretnih kadrova koji ?e se kasnije uravnotežiti • film ‘voli’ jednostavne, jezgrovite, grafi?ke kompozicije pogodne brzoj gledala?koj recepciji • trajanje kadra ovisno je o vremenu potrebnu da gledatelj u bitnom percipira njegov sadržaj; neuskla?enost s tom jednostavnom ?injenicom može proizvesti za?udne efekte – dugi kadar jednostavne kompozicije jako svra?a pozornost na sebe, a prekratki kadrovi složenih kompozicijskih sadržaja frustriraju nemogu?noš?u da budu ‘pro?itani’ U pravilu, od svih filmskih vrsta, slika u igranom filmu podliježe najve?em stupnju artikulacije: kompozicija kadra tako?er, i to prije svega ostalog, i više od svega ostalog. Kompozicija se u igranom filmu zamišlja, projektira prije snimanja, na snimanju generalno realizira, a u postprodukciji kona?no oblikuje. Kompozicija kadra u igranom filmu rezultat je rada mnoštva suradnika: crta?a storyboarda, art--direktora, scenografa, snimatelja, redatelja. Snimatelju se ipak po tradiciji nekako najviše pripisuju zasluge kako za dobru tako i za onu manje dobru kompoziciju. Uza sav trud da se film znala?ki artikulira, ono što ljudi najviše pamte, i po ?emu snimatelja ocjenjuju, likovnost je kompozicija. Zato se i smatra da baratanje kompozicijom umnogome definira vizualni stil, kako nekoga filma, tako i pojedinoga snimatelja. Ipak, zaklju?imo konstatacijom da dobra filmska kompozicija u sebi uspješno pomiruje informativni, retori?ki i likovni aspekt.