Manje više svaki kulturni narod piše o svojim umjetnicima. O poznatim i priznatim sineastima i skladateljima postoje knjige, CD-ovi, videokasete, prospekti i sl. Nažalost, Hrvatska se ne može dičiti da, npr. Vatroslav Mimica ima svoju monografiju, Nedjeljko Dragić knjigu crteža, Boris Papandopulo i Bruno Bjelinski svoje CD-ove i biografije, itd. U suvremenoj muzikologiji hrvatski skladatelj je jedva prisutan. Srećom, zahvaljujući velikoj agilnosti Hrvatskog društva skladatelja u zadnjih deset godina, sve više djela članova društva može se čuti na CD-ima. Skladatelja filmske glazbe jedva da je itko spomenuo u kakvoj filmskoj kritici. Zemlje sa filmskom produkcijom u literaturi o filmskim djelatnicima ne zapostavljaju skladatelje, postoje časopisi posvećeni samo filmskoj glazbi, pretplatnici CD soundtrackova, klubovi filmskih skladatelja i sl. Srećom, kod nas se pojavila Irena Paulus, diplomirana muzikologinja koja je shvatila da i kod nas filmska glazba ima svoju povijest, svoje bitno mjesto u filmskoj produkciji (danas ne) i određenu kvalitetu. Njena knjiga je ne samo doprinos filmskoj literaturi nego ogromno bogatstvo za sve muzikologe koji će nešto više saznati o mnogim istaknutim hrvatskim skladateljima o kojima nisu znali da su i filmski skladatelji. Knjiga nije namijenjena samo muzikolozima, pisana je izvrsnim, tečnim jezikom, dostupna svakom, a glazbene analize su majstorske. I ja sam čak, poslije, počeo drugačije razmišljati o svojim partiturama. Knjigu preporučam svakom tko voli glazbu i film. Pronaći će mnogo interesantnih detalja, saznati da je nekad Jadran film bio na visokoj, svjetskoj razini u pogledu filmske glazbe (svaka čast Saši Lhotki), upoznati jedan drugi glazbeni svijet Dedića, Papandopula, Klobučara, moje malenkosti i još mnogih drugih majstora slike i zvuka. Treba nastaviti. Napisati novu knjigu o glazbi za TV-ekran. Ne zaboravimo, osamdesetih godina na zagrebačkoj televiziji snimala se filmska glazba sa simfonijskim orkestrom, nastale su sjajne serije i TV-drame. Isto tako, trebamo tiskati CD-ove s našom filmskom glazbom, jer danas skoro svaki film sa malo više glazbe dobija svoj CD-soundtrack. Uvjeren sam da postoje i kupci za našu filmsku glazbu. Tiskati filmske teme u notnom izdanju danas je vrlo jednostavno, pa se nadam da će i poneka naša tema biti tiskana.