Zapis

Art Radionica Lazareti i Multimedijalni Centar Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu su-organizatori su i zajednički idejni tvorci vrlo ambiciozna projekta, prvi put instalirana u okviru sada već kultnih prostora dubrovačke Karantene, odnosno kompleksa Lazareta. Lazareti su u ovdašnjem idiomu znak bolnice, preciznije, spomenute karantene za sve pridošle u Dubrovnik, koji su tijekom proteklih stoljeća pohodili samodostatnu i preponositu Dubrovačku Republiku. Lazareti, odnosno Treći program tako, u kontekstu Prvoga međunarodnog Foruma eksperimentalnog filma, videa i novih medijskih tehnologija i na simboličkoj razini prostora održavanja, značili su svojevrsni catharsis, odnosno azil za Treći svijet freakova, koji se zanimaju za takve opskurne sadržaje poput umjetničkog videa i eksperimentalnog filma. Još usred produljene i zahuktale rujanske postsezone, te nakon Karantene – već tradicionalna festivala alternativnih scenskih umjetnosti i novoga kazališta koji mu je prethodio u istim prostorima – 1. forum, vrlo je izvjesno, nije pronašao optimalni timing, odnosno kairos. Zamišljen kao ambiciozni pregled svekolikosti i raznolikosti zbivanja na alternativnim prostorima vizualne umjetnosti, Forum je, u trenucima, više izgledao poput radionice nego se približio ideji medijski popraćenog i gledanog Festivala. No, je li mu to i bila namjera? U nekom podtekstu jest. I to je razumljivo. Međutim, kao test za moguće buduće susrete i za neke buduće razgovore, Forum se pokazao donekle ograničenim na usku audijenciju. Za stanovit krug ljudi koji pokušavaju praktički – radovima i suvremenim alatima – te teorijski – promišljanjem socio-psihologijskih, pa i filozofijskih aspekata umjetnosti u uvjetima galopirajućega razvoja novih komunikacijskih i medijskih tehnologija – iznaći putove moguće kreativnosti. Neformalnim razgovorom samih sudionika Foruma, kojemu je prethodilo stanovito nezadovoljstvo sudionika nekim organizacijskim aspektima događanja, koji nisu bili na pravi način medijski popraćeni od strane domaćina, iscrpljenih netom završenom Karantenom – jasnom se pokazala želja da Forum zaživi. Da li kao radionica ili festival, ili možda kao nešto između toga (dakle, Forum) – još treba definirati. Ukupni je dojam, sve u svemu, ipak bio vrlo dobar. To se može zahvaliti najprije entuzijazmu i naporima idejna tvorca cijeloga projekta, te prvoga čovjeka MM-a Ivana Paića, ali i, što je možda najvažnije, izvrsnim radovima i filmovima. Također, suradnja s nizom osoba iz europskih filmskih i kulturnih institucija – te posebice s Hrvatskim filmskim savezom – pokazala se nadasve plodotvornom. Konačno, evo i pregleda, odnosno kronologije održanih programa. Na otvaranju 6. rujna, Astrid Schwartz i Oliver Maklott iz Beča održali su glazbeni performanse, a teorijskim intrevencijama popratio ga je Joseph Hartmann, multimedijalni umjetnik i dugogodišnji suradnik zagrebačkog MM centra. Drugoga dana, 7. rujna, Ivan Marušić Klif, medijski umjetnik s relacije Zagreb-Amsterdam, održao je prezentaciju D. I. Y. interaktivnoga videa, kojom je sudionike upoznao s nekim najnovijim postignućima računalnoga pribora za potencijalne video-umjetnike. Iste je večeri predstavljen i recentni talijanski video, u izboru milanskog kustosa Maria Gornia. Prikazani su ovi radovi: Bert Theis, Uno, due, tre (Public Action), 1999. Marzia Migliora, 59 passi, 2001. Annamaria Martena, Convergence, 2001. Paola di Bello, Espace d' éspace, 2001. Paolo Chiasera, Pensieri in sospensione, 2001. Elena Arzuffi, Chiuditi Sesam, 2002. Dubravka Vidovic, Crossing Shores Thought, 2001. Marcella Vanzo, Lovesong, 2001. Alessandra Spranzi, EtVoila!, 2000. Letizia Galli, Parking, 2002. U nedjelju, 8. rujna, Darko Fritz, također multimedijalni umjetnik sa spomenute relacije Zagreb-Amsterdam, održao je predavanje pod naslovom Amnesia International. Network (New) Tendencies and Computer Art of the 1960’s, u kojemu se osvrnuo na neka pionirska zbivanja s područja novih medija na ovdašnjim prostorima. Te je večeri predstavljen i program In the margin of narrative/film of avant-garde in Austria, u kojemu su prikazani eksperimentalni, odnosno avangardni filmovi: Petera Kubelke Adebar (1957), Schwechater (1958), te Unsere Afrikareise (1966); Kurta Krena Versuch mit sythetischem Ton (1957) i Mama und Papa (1964); Hansa Scheugla Hernals (1967) i Valie Export. Remote… Remote (1973) i Petera Tscherkasskya Happy-End (1996). Devetoga rujna na rasporedu je bilo instruktivno predavanje Gorana Šikića, novomedijskog praktičara iz Zagreba, pod naslovom Književnost u novim medijima i/ili književnost novih medija?, o tome koliko se neki tradicionalni medij može interaktivno spojiti s novim računalnim medijem. U programu njemačkog eksperimentalnog film devedesetih, iste večeri, prikazani su ovi filmovi: Johannes Przygodd, Curtain Sing Song (1993), Deborah Phillips, Bread (1994), Gerd Gockell Crofton Road SE5 (1990), Owen O’Toole, The Flamethrowers (1988-90), Kirsten Winter Alte Kinder und Schmelzdahin Clocks (1995), Matthias Mueller, Sleepy Haven (1993) i Ulrich Lindner, Timeslips (1990). Program u utorak, 10. rujna, bio je posvećen predavanju/prezentaciji Klasična i kompjutorska tehnika animacije u eksperimentalnom filmu i videu, Nicole Hewitt i Ane Hušman. Uz predavanje, prezentatorice su prikazale i neke svoje najnovije radove, odnosno predstavile projekte. Drugi dio večeri bio je posvećen mađarskom videoprogramu, koji je predstavio Intermedia Department of the Academy for the Fine Art iz Budimpešte. U selekciji od 25, uglavnom studentskih, radova posebno se ističu autori Adam Lendvai, Dominic Hislop, Szabolcs KissPál, Miklos Surányi i Géza Péter Fekete. Sljedeće je večeri, kao svojevrstan nastavak mađarske prezentacije, Adele Eisenstein s C3 iz Budimpešte predstavila neke tamošnje projekte između filma i novih medija. Posebno se ističe multimedijalni projekt Petera Forgacsa, Dunai Exodus. Drugi program iste večeri, 11. rujna, bio je posvećen selekciji eksperimentalnoga filma iz Nizozemske. Izbor je napravila Rada Šešić, a uvodnom ga je riječju popratila njezina sestra, slikarica Nena Šešić Fišer. Prikazani su ovi radovi: Beatrijs Hulskes, Touched by an Angel (2001), Mirjam van Veelen i Sylvia Stoetzer, The Leap (2001), Karel Doing, Images of The Moving City (2001), Rada Šešić, In Whitest Solitude (2001), Martijn Gerfin, Barotrauma (2001) i Joram Ter Brink, Journey Through the Night (2002). U četvrtak, 12. rujna, Darko Fritz održao je još jednu prezentaciju o vlastitome multimedijalnom projektu, održanom 2000. u Dubrovniku. Naziv prezentacije bio je CLUB.NL - Primjer kustoske prakse u suvremenoj i medijskoj umjetnosti. Posebno atraktivan program, od publike možda i najbolje prihvaćen, bio je onaj francuskog videa, prikazan iste večeri. Prikazani su radovi Jean-Françoisa Guitona: Coup de vent (1990), Face à face (1994) i Tramage (1999), te Roberta Cahena: Voyages (1994), Juste le temps (1983), Le deuxième jour (1988) i Sept visions fugitives (1995). Konačno, na samome kraju instruktivnoga Foruma (Zucker kommt zu letzt!), prikazana je selekcija hrvatskog eksperimentalnog filma i videa. Hrvatske su boje na ovome međunarodnom skupu branili radovi: Tomislav Gotovac, Glen Miller 2000 (2000), Ivan Faktor, Das Lied ist Aus (2002), Tomislava Vereš i Milan Bukovac, Tour retour (1999-2000), Rade Šešić, Soske (2001), Lala Raščić 17 stories (2001) te Nicole Hewitt IN/DIVIDU (1999). Zatvaranjem skupa u dugoj, dugoj dubrovačkoj noći, petka 13. rujna, bilo smo svjedoci začinjanja - nadajmo se! - jednoga respektabilnog Foruma, kojemu možemo poželjeti ne samo opstanak nego i dugu, izglednu budućnost.