Zapis

Danas se sve više govori o medijskom obrazovanju, odgoju za medije, medijskoj kulturi, medijskoj kompetenciji, medijskoj pedagogiji, medijskoj didaktici, medijskoj etici, kritici medija i slično. Nazočnost medija u praktički svim područjima života implicira i medije u obrazovnom procesu. To je već poznata konstatacija. Nužno je međutim sada više nego ikada u nastavu implementirati nove medije i tehnologije s kojima su djeca svakodnevno okružena. To, dakako, traži i temeljito medijsko obrazovanje učitelja. Došlo je vrijeme da se učenicima omogući orijentacija, po mogućnosti kritička u odnosu na medije (film, televizija, video, internet i ostalo), da se u nastavi pojedinih predmeta mediji rabe funkcionalno i smisleno i da se u budućnosti stvaraju i proizvode medijski odgovarajući edukacijski materijal (udžbenici, priručnici, filmovi, CD, DVD , web-stranice i drugi). Budućnost su medijski obrazovani i osviješteni učitelji, bolje rečeno medijski pedagozi. U njihovu obrazovanju tijekom redovitog studija, određene specijalizacije ili diplomskog studija, kad je riječ o novoj organizaciji visokoškolske nastave, potrebna su temeljna znanja o medijima, komunikologiji, informacijsko--tehničkom području. Nužno je dobro poznavanje kako klasičnih tako i modernih medija. Tako profilirani stručnjak mora kritički i konstruktivno promatrati razvoj medija i njihovu moguću primjenu u nastavi. Sve to treba promatrati u smislu razvijanja nove kulture odgoja i obrazovanja. Učenike treba znati zainteresirati za obrazovanje putem medija, omogućiti im snalaženje u bogatom medijskom svijetu koji trebaju promatrati kritički, ali i samostalno sudjelovati u proizvodnji nekih medijskih sadržaja (snimanje fotografija, filmova u videodružinama, izrada web stranice i slično). Pritom je nužno bdjeti nad činjenicom kako djeca ne bi smjela tijekom formiranja svog identiteta podleći fascinaciji medijima nego sve vrijeme treba u njima razvijati kritički i stvaralački duh s obzirom na bogatstvo i složenost medijske kulture. Mediji u nastavi Mediji u nastavi javljaju se u nekoliko oblika. Rabe se kao radno i pomoćno sredstvo, kao alat i mogu biti nastavna tema. Pritom se podrazumijeva učenje putem medija, pojedinačno ili u skupinama (pomoćno sredstvo), priprema nastavnoga medijskog materijala, samostalno stvaralaštvo učitelja i učenika koji proizvode medijski edukativni proizvod (alat) i učenje o medijima, posebice novim, pri čemu nužno treba tematizirati digitalnu logiku i algoritmičko mišljenje (mediji kao nastavna tema). Kako obrazovati medijskog pedagoga? U obrazovanju budućega medijskog pedagoga (učitelja koji bi se specijalizirao za medije), koji je posve sigurno itekako potreban suvremenoj školi, trebaju biti zastupljena barem tri područja koja će obuhvatiti medije i informacijske tehnologije u odgoju, obrazovanju i nastavi. To su: a) opća medijska kompetencija - teorija medija i informacijskih tehnologija - izbor i primjena medija i informacijskotehničkih sustava - stvaranje medijskih softvera - društveno značenje medija pri izmjeni informacija - medijska estetika, medijska etika i medijsko pravo b) medijskodidaktička kompetencija - temelji primjene medija i informacijskih tehnologija u nastavi - značenje medija u nastavi - uporaba medija i informacijskih tehnologija u predmetnoj nastavi - primjena medija i informacijskih tehnologija u izvannastavnom radu s djecom i mladeži - analiza i procjena vrijednosti trenutačne medijske ponude - društveni i institucionalni uvjeti za medijsku produkciju - medijsko obrazovanje i vrijednosni sudovi - koncepcija, implementacija i evaluacija medijskih obrazovnih modula u suradnji sa školom i ostalim odgojno-obrazovnim institucijama. c) kompetencija u području medijskoj odgoja - odgojni i obrazovni ciljevi i zadaće u području medija i informacijskih tehnologija - medijski odgoj (klasični mediji, informacijsko-komunikacijske tehnologije u nastavi i radu s mladima u izvannastavnim sadržajima) - suradnja na razvijanju i proizvodnji medijskih edukativnih proizvoda Medijski proizvod Cilj obrazovanja stručnjaka takva profila jest proizvodnja medijskoga proizvoda. To je dokaz kako je sada u mogućnosti stečena teorijska znanja pretočiti u praksu i primijeniti medije na određene sadržaje, čime će ujedno unaprijediti i modernizirati nastavni proces. Što se pak ne smije zaboraviti? Posve sigurno nije sporno obrazovanje medijskoga pedagoga, njegovo poznavanje i ovladavanje ovim medijima: fotografija, film, video, računalo. Nikako se ne smije zaboraviti da se pritom obrazuje stručnjak koji će, prema usmjerenju i mogućnostima: a) podučavati o medijima b) primjenjivati medije u nastavi c) proizvoditi medijske sadržaje d) raditi praktično s djecom i mladima u području medijske kulture (od snimanja filmova u videodružinama do izrade web-stranice škole, razreda, nastavnih predmeta i sl.). Takav tip usavršavanja učitelja svjetska je praksa koju bi trebalo što prije realizirati i u našoj sredini.