Kratki eksperimentalni film Vladislava Kneževića A. D. A. M. na prvi pogled snažno podsjeća na dva filma – Nepoznate energije, neidentificirani osjećaji (Hrvatska, 2015) Dalibora Barića i Tomislava Babića (dan ranije također prikazanog na DHF-u) i Koyaanisqatsi (SAD, 1982) Godfreya Reggia. Poveznica s Barićevim i Babićevim filmom prisutna je u žanrovskom opredjeljenju A. D. A. M.-a:oba filma reinterpretiraju znanstveno-fantastični žanr i koriste ga kao polazišnu točku za eksperimentalnu studiju. U slučaju Nepoznatih energija, pitanja percepcije, subjektivnosti i mogućnosti artificijelne konstrukcije stvarnosti (u maniri Philipa K. Dicka); a u slučaju A. D. A. M.-a, lemovski tuđinski izmještene vizure planeta na kojem živimo.
A. D. A. M., V. Knežević
Rakurs je ptičji, sveobuhvatni, počinje od nenaseljenih pejzaža gdje se naslađuje čistoćom i jednostavnošću, a onda postupno odluta prema ljudskim naseobinama i megapolisu. Ovaj prikaz površine planeta u svojoj vizualnoj impresivnosti i preciznom i staloženom pokretu (koji kao promatrački ocean oplakuje i obuhvaća planet) odjekuje Koyaanisqatsijem; međutim, Reggiov je film lišen ikakve naracije i fabule, a jedini su zvukovi oni koje proizvodi glazbena pozadina Philipa Glassa, dok A. D. A. M. bilježi i ljudske pokušaje komunikacije s umjetnom inteligencijom, ali i unutarnji monolog ovog artificijelnog istraživača.
Uvjerljiva glasovna glumačka interpretacija (film je na engleskom i japanskom jeziku) omogućuje suptilno ostvarivanje nadmetanja ljudskog i artificijelnog. To je nadmetanje dočarano postupnim istiskivanjem ljudskih glasova u korist hladne i proračunate A. D. A. M.-ove (Autonomous Drone for Asteroid Mining)strojne analize. Svejedno, i A. D. A. M. kao i njegovi neuspješni ljudski nadzornici postupno gubi (samo)kontrolu i preplavljen percipiranim, doživi krah sustava. Nastupe šutnja, šumovi i planet koji se još uvijek okreće ispod promatračkih aparata. A. D. A. M. se ponovno pokrene, znatno oprezniji, iskusniji i zreliji – i rezignirano prihvati ograničenja svojeg kognitivnog aparata u procesuiranju svijeta i svemira čija kompleksnost eksponencijalno raste u protoku vremena.
---
Kneževićev A. D. A. M. dobitnik je Oktavijana (nagrada Hrvatskog društva filmskih kritičara) u kategoriji eksperimentalnog filma.
---
Tekst je napisan u sklopu radionice filmske kritike održane u okviru 24. DHF, pod mentorskim vodstvom Višnje Vukašinović.