Zapis

Osjećam se pomalo kraljevski: u dobru autu, sa samozatajnim vozačem koji ne misli kako mora duhovitostima zabavljati putnike, iznad svega u ugodnu društvu, putujem kroz snježnu večer prema Pitomači. Sjećam se nedavna putovanja istom trasom, pa se javljam tadašnjoj suputnici. »Lijepo je, bijelo, romantično«, pišem i mislim. U Pitomaču stižemo iz drugoga pokušaja. Projurili smo kroz mjesto, a da ga naš vozač uopće nije zapazio. No, Vera je sto puta bila kod Lauša, pa se ipak okrećemo na vrijeme, vraćamo i stižemo točno kad i gospodin Heidler, s jedne, i Mira i Edo, s druge strane. U nekadašnjem muzeju Kinokluba Slavica pedesetak je poštovalaca Lauševa rada i uspjeha, pomalo je sumorno, gospođa Lauš ima oči crvene od plača, većina s nerazumijevanjem gleda fotografije djevojaka na zidovima i njihove frizure. Sad je ovdje prostor za nastavu budućih frizerki, a u nekadašnjoj montaži frizerski je praktikum! Mira priča o Mirku i dugogodišnjem prijateljstvu i suradnji, Vera odbacuje pripremljeni govor i žestoko kritizira vidljive tragove zaborava kojem se ’Slavica’ i Lauš prepuštaju tek nekoliko mjeseci poslije njegove smrti. Stižu obećanja o skorom otvaranju nove postave muzeja Kinokluba Slavica i o preimenovanju Foto-videokluba Omega u Foto-videoklub Mirko Lauš. Gledamo dokumentarac o Laušu, naslovljen Ne živi čovjek samo o kruhu.

Podravski motiv iz filma 'domaćina', K. Heidlera

Naš je vozač odjezdio natrag, u Zagreb, da bi sutra mogao dovesti druge sudionike 37. revije, pa nas do Đurđevca vozi Kruno. Kroz obilje snježnih pahulja vozi lijepo, polako i sigurno, pa se prepuštamo zanimljivim razgovorima. Onda shvaćamo da nam nije bilo dosta pa nas petoro nastavljamo do »duboko u noć, u zimsku bijelu noć«...Tek nas pospani pogledi osoblja đurđevačkoga hotela Picok tjeraju u krevete. Već je petak.
Prvi stižem na doručak, pod golemim portretom nove vlasnice hotela, na konju. Ma, vraga prvi, Kruno je već pročitao novine i popio jutarnju kavu, pa uskačemo u njegov auto i jurimo prema Koprivnici, po friško otisnute kataloge 37. revije. Na povratku Kruno snažno koči na vrhu nadvožnjaka: zimsko sunce obasjava posebnom svjetlošću snježnu idilu, ogoljela stabla, probija se kroz podravske megle i osjećam silnu tugu u glasu moga vozača. Da mi je sad aparat, stenje dok mu pokušavam skrenuti pozornost na činjenicu da smo jedva vidljivi na vrhu toga nadvožnjaka i da će nas neki Podravec opaliti jureći uzbrdo. Ipak stižemo sretno i u komadu u hotel, ona sinoćnja ekipa, obogaćena mirom i iskustvom gospodina Radivoja, baca se na užurbano pakiranje prigodnih vrećica s materijalima za sudionike revije, a uzbuđenje u očekivanju početka lagano raste.
Službeni izvjestitelji tvrde da je u Đurđevcu od 25. do 27. studenoga 2005. održana 37. revija hrvatskoga filmskog i videostvaralaštva, koju su organizirali i uspješno proveli Hrvatski filmski savez i Foto-kinoklub Drava, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Poglavarstva grada Đurđevca i Križevačko-koprivničke županije. Ovogodišnja je revija između ostaloga posebna zbog činjenice da je prva na kojoj su ravnopravno sudjelovali autori iz kategorija mladeži i odraslih. Dosadašnja je praksa održavanja jedne revije djece i mladeži i druge revije odraslih, odlukom izvršnog odbora Hrvatskoga filmskog saveza od ove godine izmijenjena, pa su mladi i odrasli spojeni na istoj reviji. Tako će biti idućih godina, a najbolja varijanta, održavanja tri revije, djece, mladeži i odraslih, tek je vizija budućnosti koja ponajviše ovisi o financijskim mogućnostima, koje, kako je svima znano, nisu baš idealne.
Pokazalo se, doduše, da je i ova forma zajedničkog nastupa i uzajamnoga natjecanja mladeži i odraslih obostrano prihvatljiva, barem kao privremeno rješenje, i na svoj način inspirativna jer mlađi autori imaju mogućnost usporedbe sa starijim kolegama, među kojima je bilo i nekoliko stvarnih veterana hrvatskoga filmskog i videostvaralaštva, a ti opet dodatni poriv za dokazivanje kako još imaju što reći i pokazati i da im nije presahnuo stvaralački izvor.
Program počinje dočekom sudionika i podjelom onih naših vrećica, pa se svi selimo u đurđevački Dom kulture, gdje se održava svečanost otvaranja 37. revije, a zatim i prve tri revijske projekcije. Nakon prvih sedam filmova svi nestrpljivo očekuju zakusku za autore i organizatore. Nisu filmovi bili loši, nego je želudac podsjetio ekipu da nisu ništa jeli već satima i da su neki na putu od jutros, a drugi barem od popodne, i sve ponuđeno planulo je dok si rekao đurđevački odrezak. Njega, uostalom, nije ni bilo na stolovima. Ali zato su neki za ručak toga dana kušali morskog psa! U Podravini! O tempora, o mores...Idućih šest filmova na drugoj i osam na trećoj revijskoj projekciji ipak se lakše i smirenije pratilo nakon zakuske. No, nekima, čini se, društvenih događanja nikada dosta. Pa su i tu večer i druga dva dana proveli ispred dvorane, rješavajući tekuće probleme. Nema veze, važno da je veselo! A što se događalo poslije, nemam pojma. Neki su pričali o tulumu do dva, neki do četiri, jedni su tvrdili da je bilo dva puta, drugi da je bilo četiri, a neki su opet govorili o onih pedesetak piva i ludom provodu. Ne bih se htio miješati, svatko zna što je (i s kime) radio.

Đurđevački žiri i publika

U subotu: izlet — malo iznenađenje! Čovek, da malo: podravska je megla tako prekrila Đurđevac da je Heidler mogao mirno vozati sudionike okolo-naokolo i tvrditi im da su bili bog zna gdje, nitko ne bi ni znao! Ali, čovjek je pošten pa je ipak organizirao obilazak raznih zanimljivosti, izložbi, likovnih galerija i drugih zgodnih stvari, i čini se da je pogodio jer su se sudionici vratili puni lijepih otisaka. Ili utisaka, već kako tko!
Za to vrijeme druga je skupina ozbiljno išla na susret s gradonačelnikom grada Đurđevca, Mladenom Roštanom, u Galeriji Stari grad, u prostorima donacije Ivana Lackovića Croate. Odgovorno shvativši svoju ulogu pojurio sam ujutro, među prvima, u izviđanje i udario nosom u meglu, smrznuo se izmjenjujući niz SMS-ova s ljudima koji nisu ni mogli zamisliti kako je vani hladno, sudjelovao na susretu (čini se da u Đurđevcu nema lijepa običaja da gradonačelnik svoje goste ponudi čašicom, ili smo mi imali poseban status?), obišao kolegijalno, kao i svi drugi sudionici 37. revije, izložbu fotografija Hrvatskoga fotosaveza naslovljenu Margine, vratio se u hotel i onda, izazvan valjda onom istom tajanstvenom silom koja neke Podravce navede da se prije vremena suoče s odgovorom ima li života poslije smrti, umjesto na objed krenuo u obilazak Đurđevca, kao takva. Krenuo sam ravno, pokraj crkve, pa nastavio do velikoga lijevog skretanja, otišao do autobusnog kolodvora, prošao kraj groblja, našao neko dvorište (blizu središta!) u kojem su ukrug trčala tri konja i ždrijebe, vidio užurbanost grada oko podneva, čak dva biciklista u daljini, tri prolaznika koju su žurno promaknuli i dvoje djece zaigrane loptom. A megla sve okolo!
Fragmentarno gledam ostale tri projekcije, kroz odškrinuta vrata nastup KUD-a Petra Preradovića, razgovaram s gospodinom Debeucom za Zapis, odlazim s Krunom njegovoj kući kako bismo zapakirali poseban dar za zaposlenike HFS-a, vraćam se s ostalima u hotel pa dok jedni idu na domjenak, drugi se posvećuju svojim sadržajima. Što bi rekao Shakespeare: »Ostala je samo šutnja!«.
Nedjelja je osvanula malo manje meglena, oči su mnogima bile mnogo više crvene, što je samo potvrdilo uspjeh noćašnjega domjenka, svi su se naglo uozbiljili i posvetili se završetku 37. revije. Zanimanje i odaziv mladih i odraslih autora dokazuje i popis prijavljenih klubova, među kojima su bili Astronomsko društvo Giordano Bruno 2. srednje škole Beli Manastir, Autorski studio — Fotografija film video, Zagreb, Centar za kulturu Novi Zagreb, Dom mladih Rijeka, Dom učenika srednjih škola Bjelovar, FAG Enthusia Planck, Samobor, Filmska grupa Brale iz Splita, Šibenik, pa domaćini, Foto-kinoklub Drava, Đurđevac, KK Đakovo, FKVK Zaprešić, Foto-videoklub Omega, Pitomača, GFR film-video Požega, Filmska skupina Graditeljske tehničke škole Zagreb, Kinoklub Karlovac, Kinoklub Split, Kinoklub Zagreb, KVK Liburnija film, Rijeka, MORH Dubravko Kovač, Zagreb, Pangolin, Zagreb, Prosvjetno kulturni centar Mađara u RH, Osijek, Srednja strukovna škola Varaždin, Novinarska skupina Srednje škole Vrbovec, Studio kreativnih ideja Gunja — SKIG, Gunja, Udruga IKS, Petrinja, Videodružina Gimnazije Karlovac, Videodružina Klasične gimnazije fra. Marijan Lanasović Slavonski Brod, Videoklub Mursa, Osijek, Videosekcija I. gimnazije Osijek, Videoskupina Doma učenika srednjih škola Bjelovar, Videoskupina Učeničkog doma Varaždin, Videogrupa gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile Pazin i Zajednica tehničke kulture, Videodružina bezvizije, Slavonski Brod. Sudjelovali su i samostalni autori Anton Grbin, Zagreb, Ivica Hripko, Zagreb, Zdravko Jakupec, Pitomača, Jurica Starešinčić, Mahično, Gordan Kreković, Zagreb i Zoran Zekanović, Zürich, Švicarska. Na 37. reviji hrvatskoga filmskog i videostvaralaštva u Đurđevcu sudjelovalo je ukupno 32 filmske i videoudruge i šest samostalnih autora. Na reviji je bilo prijavljeno 139 filmova, a za prikazivanje je odabrano 43. Stručni ocjenjivački sud, u sastavu Božica Jelušić, kao predsjednica, te Simon Bogojević Narath, Petar Krelja, Ante Peterlić i Zoran Tadić, birao je između 37 igranih, 42 dokumentarna, 38 eksperimentalnih i deset animiranih filmova te deset videospotova, a za javno žiriranje posljednjega dana održavanja 37. revije odabrano je dvadeset, po mišljenju ocjenjivačkog suda, najboljih ostvarenja.
Nedjeljni program započinje javnim žiriranjem, pale se ona semaforski obojena crvena i zelena svjetla, autori se prave nezainteresiranima, a osluškuju svaku riječ ocjenjivačkoga suda i nadaju se da će na kraju dobiti — pa, najmanje prvu nagradu! Nastavlja se projekcijom filmova s ovogodišnje UNICA-e, po izboru Diane Nenadić. Prikazani su Autononstop Dominika Matwiejzyka i Wilgoc Daniela Wawrzyniaka iz Poljske, te Ebene 4 Rainera Heinze, Njemačka, Pouta nejpevnéjš#? Vita Karasa, Češka i Aparte de Maria Ariela Nahona, Argentina.
Zatim se dijele nagrade i priznanja. Diplomom Hrvatskoga filmskog saveza nagrađeni su radovi Krava Dubravka Orlovića i Mladena Kovačića, FKVK Zaprešić, Finish line Slavena Žimbreka, Autorski studio FFV Zagreb, Mi smo vegetarijanac Ivane Fazekaš i Nataše Njegovanović, GFR film-video Požega, Pogled s prozora Željka Radivoja, Kinoklub Zagreb-SF i Hrvatski filmski savez, 18 dana zime Krune Heidlera, FKK Drava Đurđevac, Misija Andreja Bukovca Mimice, Autorski studio FFV Zagreb, Zrcalo samostalnog autora Jurice Starešinića i Stolice Marije Markezić, Marijane Padežanin i Gabrijele Slavić, Videodružina Gimnazije Karlovac.

Kod gradonačelnika

Treću nagradu osvojili su radovi Zakaj nam vele picoki autora Nine Miklaušića, FKK Drava Đurđevac, Vampir moga zavičaja Mirka Jurmana i Roberta Jedrejčića, Videogrupa Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile Pazin i Machiner land Tina Žanića, Kinoklub Zagreb, drugu Statut Carnevale Ljube Zdjelarevića, Kinoklub Zagreb, Prognoza: vedro i sunčano Ivana Kelave i Saše Dugonjića, Studio kreativnih ideja Gunja-SKIG, Da, draga Jadranka Lopatića, FKVK Zaprešić, Zora Darija Lonjaka, Kinoklub Karlovac i Evo što pričaju mornari Vjekoslava Živkovića, Kinoklub Karlovac, a pobjednici su 37. revije hrvatskoga filmskog i videostvaralaštva ostvarenja Štefica Slavena Žimbreka, Autorski studio FFV Zagreb, Heart of the Immigrant samostalnog autora Zorana Zekanovića i Nestajanje Mladena Burića, Kinoklub Zagreb.
Podijeljena su i godišnja priznanja i nagrade Hrvatskoga filmskog saveza. Povelju za izniman društveni doprinos razvoju filmske publicistike na području neprofesijskog filmskog i videostvaralaštva primio je Duško Popović, plaketu za iznimna organizacijska postignuća u radu Videodružine Gimnazije Karlovac Marija Ratković, za postignute rezultate u zemlji i inozemstvu na području filmskog i videostvaralaštva djece i mladeži FKVK Zaprešić, za izniman doprinos u provođenju obrazovnih radioničkih programa i za organizaciju filmskih projekcija i tribina Kinoklub Zagreb, a za doprinos prezentaciji neprofesijskoga filmskog i videostvaralaštva Foto-kinoklub Liburnija, Rijeka. Posebno je priznanje uručeno Školi animiranog filma Čakovec za izniman tridesetogodišnji doprinos razvoju filmskog i videostvaralaštva djece, a ŠAF je dobio i godišnju plaketu UNICA-e.
Đurđevačka je meglena revija završena podjelom nagrada i priznanja, zajedničkim objedom u Ribičkoj hiži, na putu prema Zagrebu (zanimljivo, u Ribičkoj smo hiži jeli grah i srneći paprikaš, oboje izvrsno, ali malo zbunjuje izostanak ribe) i najavom održavanja iduće, 38. revije hrvatskoga filmskog i videostvaralaštva, studenoga 2006, u Samoboru.