26. DANI HRVATSKOG FILMA
(Zagreb, 16 - 20. lipnja 2017.)

Radionica filmske kritike DHF, mentorica Višnja Vukašinović

Kad život iznevjeri očekivanja

Tanja, Jasna Nanut, 2016.

Svi imamo neka očekivanja od svojeg života, pokušavamo slijediti takozvana pravila kojih bismo se trebali držati, no sve se češće događa da u jednom trenutku zastanemo i shvatimo da ništa nije kako bi trebalo biti. Roditelji su bolesni i ostarjeli, prekidamo dugogodišnju vezu, posao nas ne ispunjava ili smo ostali bez njega. Što se dogodilo? Poput mnogih, u toj se situaciji našla Tanja te se pod izlikom očeve bolesti nevoljko vraća u stan u kojem je odrasla i u život koji je davno napustila.

Marina Redžepović i Zdenko Jelčić izvrsnom glumom utjelovljuju oca i kćer koji pokušavaju ponovno uspostaviti zajedničku rutinu te nas u nekoliko navrata toplo nasmiju opaskama u kojima kćer, iako već u srednjim godinama, vječito ostaje očevo dijete koje treba savjet ili koju kunu. Tanja takvoj slici zapravo i ne kontrira spavajući do kasno, pušeći skrivećke ili sjedeći na klupici i praveći balone od kaugume. Možda se i sama želi vratiti u neko ranije doba kada je bila sretna i bezbrižna te zato stalno odgađa prijavu na burzu. Autorica njihovu svakodnevicu prikazuje duljim sekvencama gledanja televizije ili razmjene pokoje riječi, situacije toliko poznate gledatelju da u njemu izazivaju osjećaj topline, prepoznavanja i bliskosti s likovima. Dani su im dugi i sporo protječu, nikamo im se ne žuri, budućnost i tako ne donosi puno.

Tanja

Melankoličnu atmosferu razbija slučajan susret sa starim školskim kolegom koji uvodi tračak uzbudljivosti u Tanjin život. Provodeći vrijeme po opskurnim birtijama i zatamnjenim prostorima, Tanja kao da pokušava pobjeći od svojeg života, no lik Denisa, kojeg uvjerljivo igra Krešimir Mikić, posluži kao poziv na buđenje glavnoj junakinji da se trgne i preuzme život u svoje ruke. Ili ipak ne?

Redateljica je, smještajući likove među blijede zidove višekatnice i na sivilo zabačenih uličica,  vjerno prenijela angst tridesetih i četrdesetih, novi pojam izgubljenosti nasuprot onome anksioznih tinejdžera. Uspješno je prikazana situacija koja snalazi brojne pripadnike takozvane generacije y kad život podbaci, a tome pridonosi atmosfera klaustrofobične zatvorenosti u zamišljeni prostor nekog prošlog vremena. Film na kraju ostavlja gorko-sladak okus, budući da junakinja ipak nije posve rezignirana, već se s natruhama crnog humora uporno probija kroz gusto tkanje svakodnevice.

Marta Klarić Ravnić