26. DANI HRVATSKOG FILMA
(Zagreb, 16 - 20. lipnja 2017.)

Radionica filmske kritike DHF, mentorica Višnja Vukašinović

Ranjivost intime

Opet, unedogled, Nikica Zdunić, 2017.

Problematika dugometražnog odnosa normalan je i posvemašnji fenomen. Što se događa s ljudima koji su dugo vremena zajedno? Otvarajući prozor u jedan muško-ženski odnos Opet, unedogled Nikice Zdunić omogućuje gledateljima prikaz djelića jedne naizgled duge veze.

Početni kadrovi prikazuju dijelove ljudskog tijela u krupnom planu čime nam je nagoviještena intimna atmosfera cijelog filma. Suočeni smo s problematikom zajedničkog života te malim tajnama i zamjerkama koje ljudi nose u sebi bojeći se komunikacije. Oni razgovaraju o naizgled bezazlenim temama i interesima dok slučajno Njoj ne izleti nešto što se Njemu baš i ne sviđa. Nešto što je davno trebalo biti zaboravljeno i oprošteno.

Opet, unedogled

Njihova imena su nepoznata, oni mogu biti bilo tko. Svaki gledatelj može pronaći dio sebe u njihovoj intimnoj priči. Kadrovi, koji se stapaju bez jasnih granica, daju dojam kontinuiranosti koji se spominje i samom naslovu. Priča se ponavlja i sigurno će se opet ponoviti. Unedogled. Kamera je statična i pridonosi ozbiljnosti cijele situacije. Repetitivnost priče naglašena je i sumornošću i ispranošću boja; odjeća izgleda tek kupljeno, ali iznošeno; vrijeme je oblačno i naposljetku kišovito. Nema ništa novo u njihovom odnosu, sve je već viđeno. Njihova veza kružnog je tijeka. Ton razgovora brzo iz nonšalantnog prelazi u ozbiljan. Dok Ona pokušava sve okrenuti na šalu, On postaje okrutan i udara je tamo gdje zna da je najosjetljivija. Osobe s kojima smo najintimniji zapravo imaju najviše oružja protiv nas. Veze nas čine ranjivima.

Secirajući odnos između dvoje ljudi, redateljica nam prikazuje kolotečinu zajedničkog života u samo trinaest minuta trajanja. Odlična gluma Tihane Lazović, u ulozi Nje, uvelike pridonosi vjerodostojnosti cijele radnje. Film uspijeva u ostaviti neugodan aftertaste. Ostavlja nas zamišljene. Komunikacija kojoj treba težiti u dobrom odnosu ovdje je izostavljena. Dijalozi su prisutni. Govori se mnogo, ne kaže se ništa važno. Riječi su oružje s kojim treba biti pažljiv, a kad one zakažu On i Ona se bacaju na fizičko, pokušavajući se izvući na svoju seksualnost. Pokušavaju opravdati nedostatak komunikacije. Kada ni to ne uspije, dijalog se stiša kao i njihove strasti. Za sad je gotovo, ali ponovit će se.

Tema nedostatka komunikacije, koja je obrađivana od Hollywooda do Bollywooda, ovdje je prikazana na pristupačan i jednostavan način u veoma kratkom vremenskom prozoru. Redateljica postiže ono najbitnije: daje gledateljima materijal da se i sami zamisle nad svojim odnosima te da ih poprave kako se ne bi ponavljali opet, unedogled.

Zrinka Jurec