26. DANI HRVATSKOG FILMA
(Zagreb, 16 - 20. lipnja 2017.)

Radionica filmske kritike DHF, mentorica Višnja Vukašinović

Povratak podvijena repa

Tanja, Jasna Nanut, 2016.

U fokusu filma Tanja Jasne Nanut slojevito su prikazana unutarnja previranja naslovne junakinje, dok je razina događajnosti stavljena u drugi plan. Tanja je upravo doživjela neuspjeh na gotovo svim područjima – ostala je bez posla, stana i dečka. Svi snovi i očekivanja srušeni su kao kula od karata. Kao da to nije dovoljno, jedina opcija joj je povratak i suživot s ocem u njihovom stančiću. Sram zbog evidentnog neuspjeha i neizbježno pitanje “Što dalje?” čine srž ove osobne, ali istovremeno i univerzalne priče, s obzirom na to da je posrijedi i svojevrsna društvena kritika.

Tanjino nezadovoljstvo trenutačnom situacijom vidljivo je u svakoj sceni. Šteta je jedino da se njezina izgubljenost najviše akcentirala kadrom koji je očito obavezan u većini hrvatskih filmova – filozofsko promišljanje koje se prikazuje pušenjem cigarete na balkonu i sanjivim gledanjem u daljinu. Atmosferi beznadnosti pridonose i isprane boje, kao i kadrovi maglovitih zgrada. Kamera je statična kao, uostalom, i Tanjin život. Pomalo socijalistički interijer stana u zgradi starije gradnje, teme o kojima jedan klasični zagrebački penzioner razglaba i često tamni prostori – savršeno se uklapaju u redateljičinu viziju koju je uspješno iznijela.

Sram koji Tanja osjeća izbija na površinu u komunikaciji s ocem, koji je i dalje tretira kao da je još uvijek njegova mala djevojčica. Ista je emocija vidljivo izražena i prilikom slučajnog susreta sa starim srednjoškolskim kolegom, Denisom. U pokušaju da prikrije sramotu zbog neuspjeha, Tanja mrtva hladna slaže da je uzela bolovanje i došla zbog ozbiljno bolesnog oca, iako mi vrlo dobro znamo što je istina. Kod glumačkih ostvarenja, Marinu Redžepović u glavnoj ulozi zasjenili su Krešimir Mikić (Denis) i Zdenko Jelčić (Tanjin otac), koji su izvrsno utjelovili svoje likove.

Nažalost, ispostavi se da je Tanji draže sjediti na klupici i puhati balone od žvakaće gume poput kakva izgubljena djeteta, nego preuzeti kormilo vlastitog života. Tako da očito nije suzbila osjećaj srama i beznađa. No, zato je odlična režija polučila uspjeha u oslikavanju emotivne rastrojenosti kompleksnog Tanjinog lika.

Daria Keršić