Zapis

Desetogodišnji kreativni dijalog osječkoga filmskog alternativca i multimedijalnog umjetnika Ivana Faktora s njemačkim redateljem Fritzom Langom okrunjen je u ožujku Faktorovom izložbom naslovljenom Fritz Lang und Ich 1994-2004. Likovni postav Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i njegova kustosa Mladena Lučića u Gliptoteci HAZU prikazuje sve oblike i etape Faktorova 'pozivanja' na život i djelo Fritza Langa u različitim vizualnim medijima (film, video, instalacija), često poktrijepljena koincidencijama koje je Faktor uočio kao ustrajni filmofil i Langov fan. Premda se i ranije (u fotografijama i videoradovima) 'naslanjao' na Langovo djelo, kronologija intenzivna Faktorova 'prisvajanja' Langa, koju dokumentira izložba, započinje 1994. godine multimedijskom instalacijom Fritz Lang und Ich. Referentna točka ovdje su film Ranč prokletih (Rancho Notorious, 1952) i njegov sporedni lik, Faktorov 'prezimenjak' Jass Factor, odmetnik čije se ime spominje u insertima filma u višeekranskoj projekciji. Četiri godine poslije Faktor poseže za nijemim filmom Umorna smrt iz 1921, uzevši originalni naslov filma Der müde Tod za naslov instalacije iz 1998, godine, u kojoj se međunatpisi iz Langova filma preklapaju s fotografskim snimcima osječkih i vinkovačkih nadgrobnih spomenika reproduciranih na video-monitoru. Sljedeću multimedijsku instalaciju 15 minuta za Nadu Lang Faktor stvara 2000. povezujući Fritza s njegovom osječkom prezimenjakinjom Nadom Langom, čiji kratak život (1921-1937.) omeđuju godine nastanka dvaju Langovih filmova (Umorna smrt i Samo jednom se živi), a Faktor je identificira video zapisom portreta s njezina nadgrobnog spomenika. U radovima koji nastaju 2002 do danas u svoju relaciju s Langom Faktor eksplicitnije unosi motiv metaforičkoga grada. Grad je zadana tema Biennala u São Paulu 2002. godine, na koju Faktor, kao hrvatski predstavnik, odgovara multiekranskom video-instalacijom São Paolo ↔ Osijek: Eine Stadt sucht einen Mörder, povezujući dva udaljena grada. Svoj Osijek, iste će godine povezati s Langovim Berlinom, ili gradom koji 'traži ubojicu', kontrapunktirajući dokumentarne ratne zapise s dijelovima posuđene tonske piste iz filma M (1931) u filmu naslovljenom prema pjesmi Marlene Dietrich Das Lied ist Aus. Potragu za ubojicom M nastavlja i u posljednjem, eksperimentalnom filmu Mörder unter uns iz 2004. godine, gdje se zlokobno slovo 'M' sa špice iz jurećeg tramvaja projicira na 'brišuće' gradske pozadine dok se iz tonskog zapisa probijaju prigušeni zvukovi Langova M. Kustos Mladen Lučić, u katalogu izložbe, ovako tumači redatelja Langa i Faktorovu opsesivno referiranje na njegov opus: Langovi filmovi puni su simbolike kojom se upozorava na konflikte osnovnih ljudskih pokretačkih sila – erotike, nasilja, smrti – te njihova potisikivanja i sublimacije. Lang složeno prikazuje tjeskobe suvremenog svijeta, najčešće kroz nemoć pojedinca da se suprotstavi političkoj korupciji i devastiranim ljudskim i civilizacijskim vrijednostima. Lang se bavi malim, običnim čovjekom i njegovim sučeljavanjem sa samim sobom, svojom podvojenom ličnošću i napokon samom smrću. Njegovi filmovi odišu klaustrofobijom, stanovitim pesimizmom i profinjenom ironijom, što potencira izvornim vizualnim stilom utemeljenim na pretežno statičnim kadrovima i svjetlosnim kontrastima. Faktorovi filmovi referiraju se na Langov opus ne toliko po formalnim stilskim karakteristikama, koliko po samoj ideji o upotrebi metafora i elipsi. Međutim, bitnija je upotreba Langova opusa kao svojevrsnog ready madea što se možda jasnije nego u filmovima očituje u svim instalacijama nastalim u posljednjih desetak godina. Zajedničko s idejnog stanovišta im je čvrsta i jasno profilirana etičnost i moral, dok je u umjetničkom kontekstu sličnost najbliža u rafiniranim simboličnim i metaforičnim porukama, koje su tako nenametljive da djeluju poput profinjenih stilskih figura.