Vrbovčani zbog nekog razloga obožavaju stepenice. Na mnogim su kućama silno raskošne, od mramora ili bar granita, s rukohvatima od kovanog željeza ili inox-a. Negdje su tamni, negdje opet svijetli. U pravilu, od ulice do prve stube vodi staza kroz pomno održavani vrt, često s neobičnim, rijetkim, ponekad kaktusolikim raslinjem. Vidi se da ovdje žive mirni i radišni ljudi. Sve na glavnom gradskom trgu nadzire veliki retriver boje meda. Kažu da je lutalica, ali posve mu dobro ide. Smije se prolaznicima koji izlaze iz trgovina i pekara, pa mu uvijek nešto kupe za jelo. Ima mnogo obožavatelja. Doduše, ima i buhe.
Subotnje je prije podne bilo rezervirano za vikend udruga članica HFS-a, koji je zamišljeno podijeljen na informacije i raspravu o obrazovnim programima HFS-a, revijskim programima te zajedničkim projektima Hrvatskog filmskog saveza i udruga članica, ali se na kraju pokazalo da su se sve teme objedinile u jedinstveni ugodan razgovor i razmjenu mišljenja o sadašnjem trenutku i budućnosti Saveza. Sudjelovali su između ostalih predstavnici Avis Rara Studija iz Vrbovca, Blank_filmskog inkubatora iz Zagreba, DOKUarta iz Bjelovara, FFAL-a iz Luke, Kinokluba Karlovac, Kino kluba Sisak, Kino kluba Split, VANIMA-e, Varaždin, pa Hrvoje Podobnik, Gerger film, Požega, samostalna autorica Ana Sever iz Varaždina, članica IO HFS Adrijana Dimić, predstavnice osnovnoškolskih filmskih sekcija koje su uspješno prerasle i u klubove, Melita Horvatek Forjan i Marina Zlatarić, iz udruga ZAG odnosno Manda, a jednodušan je zaključak da je razgovor bio iskren i plodonosan i da se žali što nije bilo i više odaziva iz pojedinih članica HFS-a kojih je u Hrvatskom filmskom savezu trenutno čak 46.
Razgovaralo se o svemu, o načinima moguće pomoći pojedinim udrugama članicama, kadrovskoj obnovi Saveza, a pri uvodnom su predstavljanju svojih udruga gotovo svi unisono zaključili da su problemi godinama isti, poslovični nedostatak adekvatnog prostora, da se o vlastitom i ne govori, vječna nestašica financijskih sredstava i mnoštvu drugih tema.
Popodne su održane preostale tri natjecateljske projekcije, koje su uz niz dobrih ostvarenja potvrdile prvobitan dojam da se erotika na velika vrata ušuljala ili bolje rečeno, vratila na Reviju. U brojnim filmovima, podjednako eksperimentalnim, animiranim ili igranim, pa i dokumentarnim, čuje se i vidi mnogo toga na što baš i nismo navikli nekoliko zadnjih godina, iako je ljubavi i ovakve i onakve uvijek bilo. I, neka je!
Žiri je u završni izbor dvanaest filmova koji će ponijeti nagrade 49. revije odabrao svoje favorite među kojima su animirani Protoplazma, „Stranac“ u mojoj glavi i Otok, eksperimentalni Grad kroz moj pogled, Čekaonica i Silens 28.04.2016., igrani Opet, unedogled, Kako je Iva otišla 16. rujna 2016. i Ništa se ne može vratiti te dokumentarni White Trash, Precijenjena dramaturgija i After party.
Sada, dok ovo pišemo, u nedjelju rano ujutro, točno sedamdeset i pet godina nakon svjetske premijere Casablance, najboljeg lošeg filma svih vremena, još se ne znaju pobjednici, a uzbuđenje autora u očekivanju sve više raste.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com