Pri čitanju scenarija uočio sam jako zahtjevne pokrete kamere, opisane kao letenje kamere nad gradom. Letenje nad Peristilom opisano je kao prelijetanje cijeloga tlocrta Peristila s tim da je kamera morala doći iz mraka i otići u mrak. Obratio sam se tvrtki iz Austrije s kojom sam već radio, a koja proizvodi specijalne uređaje za pokrete kamere, tj. sajle na kojima se vozi i daljinski upravlja kamera. Nakon razgovora s producentom, taj način snimanja zbog velikih troškova odmah je odbačen, a scenarij se morao prilagoditi produkciji.
Te kadrove morao sam snimiti upotrebljavajući kran19. Kao kran odlučio sam se koristiti Jimmy-jibom (trgovačko ime). Njegova je prednost u mogućnosti uporabe njegovih različitih dužina. Najmanja moguća dužina počinje sa dva do ukupno dvanaest metara. Cijevi krana izrađene su od aluminija, tako da je njegova ukupna težina u usporedbi s nekim drugim kranovima jako mala. Zbog lagane konstrukcije, takvi kranovi nemaju platforme za sjedenje. Na kran se postavlja samo kamera, koja mora imati video assist20 zbog daljinskog upravljanja. Kontrola slike, tj. monitor i sustav za upravljanje kamerom povezani su elektronski i spojeni su na postolju krana.
 |
| Primjeri uporabe krana |
Kran smo morali slagati na krovovima i terasama. Najteža zadaća bilo je naći poziciju u kojoj se kran uopće može sastaviti, a nakon toga poziciju u kojoj bih trebao dovesti kameru u željeni položaj. Njegova dužina varirala je između sedam i dvanaest metara ovisno o smetnji krovova, antena i kuća oko nas.
Pazio sam da kadrove uvijek započinjem i završavam u 'crnom', te da kamera uvijek bude pod kutom od 90° kako bi se montažnim postupkom
dobio dojam kontinuirana kadra. Nisam želio 'lomiti' pokret krana korekcijom kamere, švenkom21, nego sam pokretom krana ostvarivao idealnu putanju kamere i time postizao uvjerljiviji osjećaj letenja.
Budući da ti kadrovi otvaraju i zatvaraju film, uvode nas i izvode iz svake sekvence, smatrao sam da na njih trebamo potrošiti dovoljno vremena dok ih ne dovedemo gotovo do savršenstva. Zbog boljeg osjećaja pokreta i dubine u kadrovima snimanim kranom, koristio sam se isključivo širokokutnim objektivima.
Far22 je kao i većina tehnike bio u vlasništvu producenta i tu nisam imao mogućnost nikakva izbora. Proizvodač fara je Panther, a njegova je namjena poluprofesionalna. Lakoća njegova postolja omogućava nošenje u ruci. Dok je kamera postavljena jako nisko, takav far ipak funkcionira vjerojatno samo stoga što je kamera dvostruko teža od njega pa ga dodatno optereti. Visina kamere postavlja se dodavanjem bazoga23. Podizanjem kamere u vis takva se konstrukcija ponaša kao brodski jarbol i kameru je nemoguće umiriti. Zato sam svaki put dodatno 'sidrio' kameru.
 |
| Primjeri uporabe krana |
Iz kalote24 smo gurtnama25 s dvije strane natezali vrh konstrukcije fara za njegovo postolje. U sporim pokretima kamera je bila mirna, dok brze kretnje nije bilo moguće izvoditi zbog prevelike trešnje i njihanja konstrukcije.
Slagali smo duge tračnice po ulicama. Morao sam s kamerom biti ispred i iza glumaca, a oni su uvježbavali hodanje preko tračnica. Bio je to jedini način da tračnice uspijemo sakriti. Far smo često koristili kao rješenja u mizansceni. Tako sam postavljanjem fara otvarao mogućnost kameri da vidi dvije dubine iste ulice ili da prolaskom kroz jednu ulicu 'otvorim' drugu.
U takvim pokretima komplikacije je uglavnom stvaralo postavljanje svjetla, a ne sama fara.