Zapis

U Samobor sam prvi put došao nekih davnih godina, gledajući kultni Tko pjeva... i slušajući od onih koji su tamo stvarno bili prije mene o kremšnitama i samoborčeku i svim onim zgodnim stvarima kojih se obično sjetimo kad se spomene gradić koji je tako blizu Zagrebu i tako daleko od njega. Poslije sam dolazio mnogo puta i u raznim društvima, a često bogme i sam, na izlete, neke zgodne večere, na šetnje, na filmske predstave i razgovore, a u posljednje sam vrijeme tu, barem u mislima, s ljudima do kojih mi je jako stalo, a oni su u Samoboru u potrazi za pomoći i duhovnom potporom bez koje bi im bilo nemoguće opstati.

Dolazio sam obično autobusom, ponekad u prijateljskim automobilima, a sad se važno vozim u vlastitom i nisam baš posve siguran kako stići do Lavice, koja je smještena točno u središtu grada. Da mi je tu barem Krešo Mikić, osnivač FAGEP-a i pokretač samoborskog (i ne samo samoborskoga) filmskog i videostvaralaštva, odmah bi mi bilo lakše. Ali, Kreše nema i neće se pojaviti, ma koliko ga iščekivali da, barem poput duha Hamletova oca, zaleprša (ili zalepuša, kako bi rekla jedna predraga djevojka, u vrijeme kad joj je r plavilo plobleme) u neko doba iznad Kina Samobor, u kojem će se odvijati cjelokupni program 38. revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva. Šteta, i za Krešu i za mnoge među nama.

Prvonagrađeno Mljetovanje Tomislave Vereš

Na revijskoj večeri koja je tu održana prije nekoliko godina jedna mi je razdragana filmašica izlila čašu bermeta po svijetlim hlačama pa sam izgledao...ma baš onako, čudno. Pa se pitam što će mi se dogoditi ovaj put. Za početak, nisam smješten u Lavici, nego u Livadiću, preko puta (to će se pokazati kao jako lijepo i dobro rješenje), a pred Lavicom je smješten samo moj auto. Kažu organizatori da tako može i treba biti. Dobro. Inače, revija počinje suočena s nizom problema. Život i smrt, uvijek tako bliski i često izmiješani, sreli su se i ovaj put, katalog je više fragmentaran i u petak popodne, sat-dva prije svečanosti otvaranja, još neotisnut, ima i drugih problema pa ne čudi što članovi Priređivačkog odbora zabrinuto kimaju glavama, uvjeravajući i nas i sebe da će ipak sve biti kako treba.

Netom, od 24. do 26. studenoga 2006, održana 38. revija hrvatskoga filmskog i videostvaralaštva bit će zabilježena u povijesti kao posljednja zajednička revija mladeži i odraslih autora, jer će se već od iduće godine hrvatsko filmsko i videostvaralaštvo revijski prezentirati na trima odvojenim revijama, djece u Čakovcu, mladeži u Karlovcu i odraslih u Zagrebu. Reviju su organizirali Hrvatski filmski savez i Filmska autorska grupa Enthusia Planck (FAGEP), Samobor, a održana je pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Poglavarstva grada Samobora i Zagrebačke županije. Medijskog su se pokroviteljstva prihvatili Radio Samobor i Glasnik Samobora i Svete Nedelje (neki sad ime novoproglašenoga grada pišu kao Nedjelja, ali meni se nekak’ čini da je to ipak Nedelja, bila i ostala), a među sponzorima svakako valja istaknuti tiskaru C. B. Print.

Prije svečanoga početka održava se sjednica Izvršnog odbora HFS-a pa se laćam pera kako bih vodio zapisnik. Revija još nije ni službeno počela, a ljudi već dogovaraju iduću, u studenom 2007, u Tuškancu. Vrijedan neki i ozbiljan ovaj filmaški svijet. Možda su amateri, ups!, neprofesijci (?), ali ponašaju se baš profesionalno.

I kako je na filmu i oko njega zbilja sve moguće, brzo se od zapisničara preobličujem u tajnika ocjenjivačkog suda, Vera mi u ruke gura hrpu diploma, Željko raznobojne fascikle za članove žirija i za mene (najzgodnija mi je ona baterijska svjetiljčica koja izgleda kao olovka i čini se jako pogodnom kad nekoga valja prestrašiti u mraku i tjerati ga da svašta prizna), i svi složno bježe od mene kad ih pitam što je meni sada činiti. Ma, to ti je jednostavno, odmahuju rukom. A meni se nekako mota ona stara »Snađi se, druže!«. Doduše, drugova više nema, al’ je tehnologija donekle slična.

Na 38. reviju prijavljeno je ukupno 35 radova u kategoriji mladeži, a pristigli su iz raznih klubova ili od samostalnih autora iz Karlovca (dva), Bjelovara (jedan), Opatije (dva), Zaprešića (sedam), Daruvara (jedan), Zagreba (sedam), Gunje (dva), Požege (pet), Varaždina (jedan), Slavonskog Broda (jedan), Osijeka (jedan), Koprivnice (jedan), Gline (jedan), Splita (dva) i Dubrave (jedan). Tako široka rasprostranjenost filmskih i videoklubova mladeži, bilo da djeluju samostalno ili unutar klubova odraslih, možda najbolje pokazuje i uspješnost uporna rada Hrvatskoga filmskog saveza i njegove Ljetne škole medijske kulture, na kojoj se dodatno educiraju budući ili sadašnji voditelji klubova mladeži. Sve je više i klubova i voditelja i mladih autora (ali i sve više samostalnih autora, što nameće potrebu analize smisla postojanja i ponuđenih sadržaja filmskih i videoklubova), pa ni činjenica da je na 38. reviji bilo nešto manje ostvarenja nego na prethodnima ne umanjuje opći dojam da se radi dobro i da će već iduća, prva samostalna, a dvanaesta u nizu revija hrvatskoga filmskog i videostvaralaštva mladeži, početkom rujna 2007, u Karlovcu, donijeti više i kvantitativno i kvalitativno.

Među prijavljenim radovima u kategoriji mladeži bilo je najviše igranih, čak dvadeset i jedan, pa osam dokumentarnih i po dva videospota, animirana i eksperimentalna filma, a od njih je jedanaest, ili oko jedne trećine od ukupnog broja, odabrano za službenu konkurenciju.

Ono, »ma, to ti je jednostavno!« u praksi se jasno pokazuje za nijansicu drukčijim. Stroga pravila UNICA-e po kojima se radovi ocjenjuju mogu se tumačiti i ovako i onako (dobro, ne mogu i ne smiju, oprostite gos’n Balog!) pa dio vremena koje sa članovima Ocjenjivačkog suda provodim u karanteni (ma koji štrajk glađu, ni kruha ni vode nismo dobili, tako je bilo strašno) trošimo na dogovore o kriterijima. Jedni su za strogost, drugi za opuštenost, a na meni ostaje da se snalazim. I, uz malo lutanja i rečenoga snalaženja, nekako smo dogurali do kraja.

Samoborski žiri

Ocjenjivački sud u sastavu Damir Čučić, predsjednik, i Ante Peterlić, Zoran Tadić, Petar Krelja i Simon Bogojević Narath odlučio je, nakon javnoga žiriranja, da u kategoriji mladeži specijalnim diplomama nagrade filmove Mozart u Salzburgu samostalnog autora Gorana Ribarića iz Zagreba i Veliki um Semideponentne skupine, FKVK Zaprešić. Treću su nagradu osvojili filmovi Život na visokoj peti autorice Maje Sabalić, GFR film-video Požega, Život u ruševinama samostalnog autora Domagoja Mikića iz Dubrave i Carpe diem Ivana Kelave i Saše Dugonjić, Studio kreativnih ideja Gunja. Drugu su nagradu osvojili filmovi Može bit’ da je dobar ovaj dečko autora Bojana Perića, Studio kreativnih ideja Gunja i Šmrc autorica Ane Krušelj, Monike Pinkle i Lele Pintarić, Zajednica tehničke kulture grada Koprivnice i FKVK Mravec, Koprivnica.

Prvu je nagradu u kategoriji mladeži osvojio animirani film In my mind autorice Kristine Kovačić, Škola crtanog filma Dubrava, Narodno sveučilište Dubrava, Zagreb. Najviše je nagrada među klubovima osvojio Studio kreativnih ideja Gunja, s mentorom Josipom Krunićem, već dulje vrijeme poznat kao središte kvalitetnog filmskog i videostvaralaštva djece i mladeži, a sve više i odraslih autora.

Nakon javnoga žiriranja nosim one diplome u Livadić i elegantno se izvlačim sa domjenka i druženja u prostorijama FAGEP-a. Oni koji su bili pametniji od mene kažu da je bilo ludo i nezaboravno. I da je potrajalo!

S dodjele nagrada: Damir Čučić i Mario Papić

Subotnje jutro vjetrovito je i prohladno. Na glavnom trgu prodaju buteljirana vina i slične stvari, a Petar Krelja mi s nekoliko riječi utjehe otklanja neugodu zbog sinoćnjeg snalaženja za vrijeme javnog žiriranja. Ma, baš je bilo šarmantno i simpatično, kaže Pierre, a on je oličenje smirenosti i staloženosti pa mi je odmah nekako lakše. Tako opušten čekam popodne i nastavak. Jedino me malo iz nirvane izbacuje zelena karta koju nalazim zataknutu na autu, a iz koje je vidljivo da se Komunalac d.o.o. Samobor ne slaže s procjenom nekih članova priređivačkog odbora 38. revije da slobodno mogu ostaviti auto tu gdje sam u petak popodne i stao, te svoje neslaganje podupire s dvadeset puta pet kuna ili točnije, sa sto kuna kazne za pogrešno parkiranje, »plativo do 04. 12. 06, kontrolor B. D.«, a sve u skladu s člancima od 10 do 13 Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja na području slobodnog i kraljevskog Grada Samobora. Da me Pierre već nije umirio i oraspoložio tko zna kako bih reagirao, a ovako staloženo uzimam zelenu obavijest znajući da ću platiti i pokriti se ušima. Jesam li kriv — kriv sam!

Ništa bez Toma / Antonija

U kategoriji odraslih autora prijavljeno je ukupno 47 radova klubaša i samostalnih autora iz Zagreba (dvadeset i četiri), Osijeka (tri), Delnica (tri), Mahičnog (četiri), Požege (jedan), Splita (jedan), Đakova (jedan), Bjelovara (jedan, u suradnji sa Zagrebom), Samobora (dva), Ozlja (jedan), Slavonskog Broda (jedan), Križevaca (jedan), Pitomače (dva), Đurđevca (jedan), Malog Lošinja (jedan) te film Antonija G. Lauera, nekada znana kao Tomislav Gotovac, snimljen ovog proljeća u Beogradu. I dok mladež, razigrana kakva već jest, preferira igrani film, odrasli su autori nekako više okrenuti drugim formama, pa je tako među prijavljenima bilo najviše, čak devetnaest, dokumentarnih filmova, jedanaest eksperimentalnih, šest animiranih, pet igranih te po tri videospota i kombinirana, igrano-eksperimentalna ostvarenja. Ocjenjivački je sud za službenu konkurenciju odabrao trećinu, petnaest radova, a nakon javnoga žiriranja odlučio u kategoriji odraslih specijalne diplome dodijeliti filmovima Dance autora Mirte Mataija i Gorana Zaborca, AVFK Delnice, Stilske vježbe Milana Bukovca, Autorski studio FFV Zagreb, Povjetarac Željka Radivoja, Kinoklub Zagreb-SF i Vrata autora Luke Mimice, Kinoklub Split. Treću je nagradu osvojio film Ogledalo autora Marija Papića, FAGEP, Samobor, a drugu nagradu filmovi Remake 2006 Antonija G. Lauera, Dom kulture Studentski grad, Beograd, Dürerov kod Luke Hrgovića, Autorski studio FFV, Zagreb i Zagreb, Hrvatska Marija Papića, FAGEP, Samobor.

Prvu nagradu u kategoriji odraslih na 38. reviji hrvatskog filmskog i videostvaralaštva osvojila je Tomislava Vereš, Autorski studio FFV, Zagreb, za dokumentarni film Mljetovanje. Autorski studio FFV, Zagreb, imao je i najviše filmova u konkurenciji, a pojedinačno je najviše uspjeha polučio Mario Papić, FAGEP, Samobor.

Na svečanosti podjele nagrada i priznanja dodijeljena je i Plaketa UNICA-e, međunarodne udruge neprofesijskog filma, a dobila ju je Filmska autorska grupa Enthusia Planck iz Samobora, za dugogodišnji prinos klupskoj aktivnosti na području filmskog i videostvaralaštva.

U sklopu 38. revije održan je i okrugli stol s temom Zvuk u filmu, na kojem je filmska montažerka i majstorica tona Dubravka Premar zorno pokazala ulogu, značenje i mogućnosti različitih pristupa zvuku u filmu, toj čestoj i bolnoj temi hrvatskog neprofesijskog, ali i profesionalnoga filma. Brojnost i zainteresiranost sudionika okruglog stola pokazala je kako je tema izvrsno odabrana i još bolje prezentirana.
Iduća, 39. revija hrvatskog filmskog i videostvaralaštva odraslih, održat će se potkraj studenoga 2007. godine u Zagrebu, u organizaciji Hrvatskoga filmskog saveza i Autorskog studija FFV, Zagreb.

I tako, u nedjelju ujutro ispraćam većinu sudionika 38. revije pa se Zoran Tadić i ja, među posljednjima, lagano krećemo prema Zagrebu, ne pričajući mnogo o svemu što smo doživjeli u protekla dva-tri dana, jer se to riječima ionako ne bi ni moglo ispričati. Za nama ostaje Samobor, poput nevine djevojke zaogrnut magličastim koprenama, a pred nama se širi Bandićeva šesterotračna avenija i Zagreb nas usisava u svoje užurbano ždrijelo. U Samoboru je bilo lijepo i sjećat ćemo ga se dok smo živi, kako bi rekli na kraju kakva romantična zapisa. Ili Zapisa!?