Zapis

Surfajući internetom, moja profesorica njemačkog jezika Mirjana Sviben pronašla je natječaj Goethe Instituta, Bavarskog ministarstva prosvjete, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske i Hrvatskog društva učitelja njemačkog jezika pod naslovom Bayern – Kroatien, Paradiese auf Erden? (Bavarska – Hrvatska, rajevi na zemlji?). Riječ je o natječaju kojim se htjelo povezati njemačke i hrvatske srednjoškolce, ali i popularizirati među mlađom populacijom u Hrvatskoj prilično omražen njemački jezik. Naime, zadaća je bila napraviti neki izvještaj u bilo kojem obliku (znači plakat, časopis,…) o nekom gradu, selu ili županiji u Hrvatskoj ili čak o samoj državi. I tako smo nas nekoliko učenika mozgali i na kraju se dogovorili da ćemo snimiti film o Karlovcu. S obzirom da nas je nekoliko i članova Videodružine Gimnazije Karlovac, nikakvih prepreka nije bilo. Zapravo, jedini nam je problem bilo vrijeme, jer smo imali rok od mjesec dana, a po običaju sve smo radili u posljednji čas. No, održali smo nekoliko sastanaka na kojima smo podijelili poslove; dio ekipe pronašao je podatke o Karlovcu, drugi su radili scenarij, glumci su vježbali njemački, jer smo zamislili da cijeli film bude na njemačkom…itd. Ovom prigodom moram pohvaliti glumce, s obzirom da su svi oni prvi put stali pred kameru i još k tomu se cijeli razgovor odvijao na njemačkom. Stoga smo da jezik bude što prirodniji pokušali izabrati učenike koji su barem neko vrijeme boravili na njemačkom govornom području. S druge strane, za glazbenu podlogu htjeli smo imati nešto autohtono, pa smo se odlučili za skladbu poznatoga karlovačkog virtuoza na gitari Viktora Vidovića. Film počinje na Autobusnom kolodvoru Karlovac, gdje učenici iz Hrvatske čekaju prijatelje Bavarce. Kada stignu, Karlovčani ih kao pravi domaćini vode u šetnju gradom, gdje kako Bavarci, tako i gledatelji filma upoznaju njegove najvažnije znamenitosti. Vrhunac je filma zapravo ‘film u filmu’ kada Karlovčani gostima pokazuju film Videodružine Moj najljepši grad. I eto, sav trud se isplatio. Dijelimo treću nagradu u iznosu 1000 eura sa još dvjema školama. Ali nije bit u novcu, nego u činjenici da smo mi srednjoškolci (i to različite dobi, od prvoga do četvrtoga razreda gimnazije, što znači da smo se neki tek na ovom projektu međusobno upoznali) pod vodstvom profesorice Sviben uspjeli u mjesec dana napraviti sedamnaestminutni film o našem gradu Karlovcu. Bilo je to zanimljivo iskustvo i nov način suradnje dvije do sada u našoj sredini vjerojatno nespojive ‘stvari’: njemačkoga jezika i filma… ‘Zadnju klapu’ proslavili smo, a sada jedva čekamo kraj godine, kada bavarska delegacija dolazi u Zagreb uručiti nam nagrade. A, onda, na zajednički izlet – naime, tako planiramo potrošiti zasluženu nagradu.