Zapis

Priča počinje 1992. godine, a čini mi se kao da sam još jučer zakoračila u čudesan, razigrani srednjoškolski svijet, pun poleta i vedrine i učlanila se u Kino klub "Gimnazija" kao jednu od ponuđenih slobodnih aktivnosti ni ne sluteći u što se upuštam. Našla se tamo prava uhodana ekipa filmaša već znanih u svijetu kinoamaterizma i nekolicina nas radoznalih početnika, gladnih novih spoznaja i spremnih za otkrivanje novih svjetova. U prvi mah sve mi je bilo neobično, činilo mi se da sam zalutala u krivu ulicu i izgubila se među silnim prolaznicima koji su bezglavo jurili oko mene. No, kada nam je Željko Balog, glavni i odgovorni čovjek za sve ispričao ukratko o osnovama filma, postalo je uzbudljivo – snimiti film, zašto ne ? Sve ono što mi je dotad bilo imaginarno postalo je zbilja i odjednom sam se našla u tom začaranom svijetu. Dani su prolazili, rađale su se nove ideje, krenula su prva snimanja… Otpili smo svoj prvi gutljaj filmskog sirupa i okusili njegovu slast. Neki su se prepoznali u svemu i ostali, a oni koji nisu zaputili su se drugim stazama. Ja sam izabrala ovaj put i ostala u Kino klubu «Gimnazija» (današnjem GFR FILM-VIDEO Požega). Sjećam se svih večeri i druženja ponedjeljkom i četvrtkom koje smo provodili u Klubu; gdje smo učinili svoje prve filmske korake, izmišljali priče, snimali prve filmove, zajedno montirali, slušali savjete starijih i iskusnijih članova. Prije svega smo učili i naučili nešto o filmu zahvaljujući Željku Balogu, koji je, kao svaki dobar učitelj uvijek znao kada treba nešto pohvaliti, kada treba priskočiti u pomoć, kada nas treba nagraditi, a kada kazniti. I evo nas danas nakon deset godina; još uvijek pod budnim Balogovim okom… Uslijedio je cijeli niz događaja koji će obilježiti povijest i unijeti dah svježine u hrvatski kinoamaterizam; 1993. rodila se ideja za reviju jednominutnih filmova pod motom "Imaš jednu minutu?". Okupili su se autori požeške kotline kako bi lokalnoj publici predstavili svoje radove. Snimiti film u jednoj minuti, ispričati tako kratku priču koja ima smisla – doista zanimljiva i po svemu jedinstvena filmska forma koja vam otvara put, pruža punu slobodu izražavanja i stvaranja u animaciji, dokumentarizmu, igranom i eksperimentalnom filmu. Godine 1994. Revija poprima šire razmjere i dobiva pridjev "hrvatska", godinu poslije "međunarodna", zatim "svjetska". I tako je iz godine u godinu filmska trpeza «požeške minute» sve obilnija, raznovrsnija i bogatija ponudom filmskim sladokuscima. Sve je više filmaša koji iskušavaju zadanu dužinu "jedne minute". Brojni poznati autori svraćaju sa svojim jednominutnim radovima u našu Valis aureu kako bi postali pisanom poviješću Revije jednominutnih filmova. Tako je ova čudesna forma postala fenomenom naše Slavonske Atene – pronijela je Požegu i Hrvatsku po svijetu svojom osobnošću, raznolikošću, bogatstvom ideja, kvalitetnim radovima, talentiranim autorima – postala je tradicionalno okupljalište filmskih alternativaca. Mogla bi pisati satima i iznositi statističke podatke. No, samo sam htjela prenijeti djelić uspomena kako bih vam dočarala Jednominutnu reviju, želeći vas pozvati da nam se pridružite i ove godine i zajedno s nama proslavite 10. rođendan jedne minute. Vjerujem da će i ove, kao i prethodnih devet godina ponuda filmova biti još raznovrsnija i bogatija, da će se našoj skupini putnika pridružiti novi autori. Posve je sigurno da će "ića i pića" biti u izobilju. Kako je jednom prilikom rekao jedan od naših poznatijih autora aternativnog filma – "ako ste prethodno položili prijemni ispit za studiranje alkoholizma", bez dvoumljenja svratite u Zlatnu dolinu!