Dobitnica nagrada Hrvatskoga novinarskoga društva Zlatno pero i "Marija Jurić Zagorka", nagrade "Ivan Šibl" Hrvatske radiotelevizije te Nagrade za životno djelo Ministarstva socijalne politike i mladih za zaštitu prava djece Višnja Biti urednica je, novinarka i spisateljica. Bez obzira na to u kojem se mediju izražavala, zajednički nazivnik onoga čime se bavi su mladi.
Koliko možemo govoriti o novinarstvu kao pozivu, a koliko kao o zanatu?
Novinarstvo je moj život jer sam svoje novinarske korake napravila s dvadeset godina, odnosno na drugoj godini studija komparativne književnosti i filozofije na zagrebačkom Filozofskome fakultetu, kada sam počela surađivati s Obrazovnim i dječjim programom tadašnjega Radio Zagreba. Na trećoj sam godini osmislila i ponudila emisiju za mlade, o mladima, pod nazivom Zašto tako, koja se emitira već četrdeset godina. To je autorska emisija koja daje kronologiju događaja iz života mladih u Hrvatskoj. Izmijenile su se generacije, razne teme, razni problemi, ali moram priznati da mi je još uvijek zanimljivo pronaći svaki tjedan neku novu temu i biti u društvu mladih. To nije jedina emisija koju sam radila, tu je i niz drugih, ali ona na neki način opisuje mene kao osobu i kao novinarku i izrazito sam ponosna na nju.
Mladi su oduvijek bili središnja tema, odnosno vaš primarni interes u novinarstvu se vezao za mlade?
Da, mladi i sve što ide uz njih. Ne samo njihov život nego i obitelj u kojoj odrastaju. S vremenom se, sama po sebi, nametnula i radijska emisija pod imenom Savjetovalište, koja se emitira jednom tjedno i koja je namijenjena roditeljima, odgajateljima i učiteljima. U njoj postavljam, odnosno roditelji, odgajatelji i nastavnici postavljaju različita pitanja vezana uz odgoj, obrazovanje, zdravlje i odrastanje djece i mladih, a odgovor daju stručnjaci različitih profila – psiholozi, liječnici, sociolozi, pedijatri i drugi...
Možemo li govoriti o komplementarnosti dviju vaših radijskih emisija, Zašto tako i Savjetovališta?
Naravno, one su komplementarne, a bitno je to da moja emisija nije studijska, već snimam reportaže na terenu, odnosno ondje gdje mladi provode svoje vrijeme. Mjesta gdje snimam reportaže su škola, dom, disko-klub, kafić, sportski klub, kazalište, kino, bolnica, dom za nezbrinutu djecu, terapijska zajednica te mnoga druga. Mogu reći da sam terapijske zajednice obišla širom Hrvatske i Italije jer sam se tematski posebno interesirala za mlade i ovisnost, pa sam ovisnicima posvetila velik broj emisija.
Višnja Biti
Emisija Zašto tako emitira se već 40 godina, a u njoj se bavite isključivo mladima. Koliko još ima neistraženih tema vezanih uz mlade?
Kad sam koncipirala emisiju Zašto tako, razmišljala sam o sto pitanja koja mladi postavljaju o sebi i svijetu oko sebe, poput onih o ljubavi, prijateljstvu, odnosu s roditeljima, džeparcu, profesionalnoj orijentaciji itd., a nakon sto tema koje sam prošla, ostala pitanja su jednostavno došla sama, odnosno teme su proizlazile jedna iz druge. Postalo mi je zanimljivo putovati po Hrvatskoj, bilježiti različite situacije, odlaziti u male, planinske škole, po otocima. Zapravo mogu reći kako mi se čini da nema mjesta koje nisam prošla. Pitanja ima bezbroj, a napravila sam otprilike 1700 emisija i nadam se da ću ih napraviti još.
Prva ljubav vam je radio, ali ste i autorica više od stotinu dokumentarnih televizijskih emisija koje se bave mladima. Imate li dojam da danas ima manje dokumentarnih emisija koje se bave mladima nego prije?
Bila sam u grupi ljudi koji su upravo radili i bilježili u dokumentarnoj formi život mladih, a iz raznih se razloga kasnije prešlo na neke studijske emisije i neki drugi tip emisija za mlade, više zabavnog karaktera i okruglih stolova. Mene zanima život mladih kakav jest, a ne kad oni dođu u studio i gdje mladi čak mnogo puta govore neke naučene tekstove i odgovore koji se od njih očekuju. Zato ja i pratim njihov stvarni život i situacije kad su oni opušteni, prirodni i kad vide da novinar pokazuje interes za njihov problem i njihov život. Studio i teren su jednostavno dva različita pola. Ipak, mislim da se situacija unatrag dvije godine popravila. Pokazalo se da sve više mladih voli dokumentarni film, a to dokazuju i mnogobrojni festivali dokumentarnih filmova. U posljednje vrijeme Hrvatska televizija prikazuje veći broj dokumentaraca i koliko razgovaram s gledateljima, oni to vole, bez obzira na godine. Jednostavno se lako prepoznaju u svim tim životnim pričama pojedinih ljudi, vole vidjeti neke krajeve, putovati Hrvatskom kroz film i mislim da je to dobar način kako se televizija može približiti svakome.
Kako i kada ste počeli voditi radionice radijske reportaže na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić?
Medijsku školu počela sam pratiti kao novinarka i radila sam radijske emisije. Nakon nekog vremena predložila sam Savjetu Škole interni radio koji bi povezivao sve radionice i sudionike. Prihvatili su i, nakon pet godina internog radija, ovo je već sedma godina da radim radionicu za radijsku reportažu.
Zašto upravo radionica za radijsku reportažu?
Zato što je forma radijske reportaže najkompleksnija, najbogatija i zovemo je kraljicom novinarskih vrsta. Mislim da je to dobar način kako polaznici mogu učiti o novinarstvu, jer reportaža sadrži sve bitne elemente novinarstva, a radio je sam po sebi divan medij, koji je i intiman i obrazovan i duhovit, i voljela bih zapravo svoju ljubav koju imam prema radiju prenijeti polaznicima Škole. Živimo u svijetu vizualnih medija i radio mnogima nije toliko atraktivan kao filmski programi, ali uvijek ima zaljubljenika u radio. U našim osnovnim i srednjim školama ima možda četrdesetak radijskih skupina što nije ni tako mali broj. To znači da se stvarno uči osnova novinarstva, odnosno kako oblikovati neku radijsku emisiju, a neki od voditelja su i suradnici naše radijske emisije Stigla je pošta Obrazovnog programa, koja je poligon mladim novinarima.
Koje su prednosti Vaše radionice?
Osim što radimo radijsku reportažu, mi smo redakcija koja svaki dan producira male radijske reportaže, odnosno priloge, koje objavljujemo na stranicama Hrvatskoga filmskoga saveza. To je, s jedne strane, dobar način da naši polaznici nauče radijsko novinarstvo, a s druge strane, mi mnoge ljude upoznajemo s radom Škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić. Ove godine imamo interni naziv Radio u boji, zato što uz radijske priloge objavljujemo i fotografije naših kolega te tako u svijet putem interneta odašiljemo i sliku i ton.
Koje su prednosti Škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić?
Škola medijske kulture Dr. Ante Peterlić zasigurno je najbolje mjesto, ne samo u Hrvatskoj nego i šire, gdje se dobro može učiti medijska kultura. Bez obzira na to koje fakultete profesori i nastavnici završili, to je ipak parcijalno učenje o medijima. Ovdje su predavači s Filozofskoga fakulteta, Glazbene akademije, Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti, Učiteljske akademije, a što se tiče profesora, to su uistinu vrhunski stručnjaci, redatelji, montažeri, snimatelji i novinari koji podučavaju, nastavnike i učenike. Nastavnici na svojim radnim mjestima pokušavaju, usprkos školskom sustavu koji nije dovoljno prepoznao ulogu medija i važnost učenja o medijima, s puno entuzijazma širiti medijsku kulturu, kroz nastavni program, izborne predmete ili filmske i radijske skupine. Različiti su putevi, ali svi oni pridonose medijskoj pismenosti.