I. Temeljna literatura
(koju bi svaka školska knjižnica trebala imati):
A. ENCIKLOPEDIJE I LEKSIKONI
Filmska enciklopedija I., II. (glavni urednik Ante Peterlić), JLZ ’Miroslav Krleža’, Zagreb, 1986/1990.
Riječ je dvotomnom enciklopedijskom izdanju najviše vrijednosti i pouzdanosti, s rijetkom obuhvatnošću i cjelovitošću u svjetskom lekiskografskom kontekstu. Obrađuju se temeljni filmološki i tehnički pojmovi filma, filmske vrste i institucije filma, pojedine nacionalne kinematografije, pojedini filmski autori (redatelji, glumci, scenaristi, snimatelji, scenografi, glazbenici) te neki od najznačajnijih teoretičara i kritičara. Enciklopedija je bogato ilustrirana, s brojnim dijagramatskim i tabelarnim prikazima.
Filmski leksikon, (ur. Bruno Kragić, Nikica Gilić), LZ ’Miroslav Krleža’, 2003.
Leksikon je zamišljen kao jednotomna ažurirajuća nadopuna Filmskoj enciklopediji. Ponajprije obrađuje filmske autore (redatelje, glumce, snimatelje..; posebna je pažnja posvećena novijim autorima); donosi i interpretativne natuknice o pojedinim povijesno, umjetnički i kulturno važnim filmovima (što Enciklopedija nije imala), te obradu oko 500 ključnih filmoloških pojmova. U izradi leksikona surađivali su najznačajniji hrvatski filmolozi i filmski kritičari. Moguće je pretplatiti se unaprijed. Leksikon je ilustriran (crnobijelo i u boji).
B. POVIJESTI I PREGLEDI HRVATSKOG FILMA, FILMOGRAFIJE
Vjekoslav Majcen: Filmska i video zbirka Hrvatskog filmskog saveza: 1954.1993., Hrvatski filmski savez, Samobor, 1994.
Filmografski pregled filmske i video arhive Hrvatskog filmskog saveza. To je, zasad, najpotpunija filmografija hrvatskog neprofesijskog filma.
Vjekoslav Majcen: Hrvatski filmski tisak; do 1945. godine, Hrvatski državni arhiv — Hrvatska Kinoteka, Zagreb, 1998.
Pionirska monografija posvećena hrvatskoj filmskoj periodici. Ocrtava profile časopisa, okolnosti u kojima su izlazili, interpretaciju važnih tekstualnih priloga. Iznimno su dragocjene filmskopovijesne napomene o hrvatskom filmu i značajkama povijesnih razdoblja. Kao prilog knjizi je dan antologijski izbor važnijih tekstova o filmu objavljivanih u časopisima tog razdoblja.
Vjekoslav Majcen: Obrazovni film. Pregled povijesti hrvatskog obrazovnog filma, Hrvatski državni arhiv — Hrvatska Kinoteka, Zagreb, 2001.
Također pionirska monografija. Uvodno raščišćava pojam obrazovnog filma i različite podvrste, daje kratki pregled razvoja obrazovnog filma u svijetu, a onda se koncentira na uvjete i moduse razvoja ideje obrazovne i odgojne uporabe filma, začetke proizvodnje te vrste filmova i njezino granjanje sve do najnovijeg vremena. I ova je monografija puna bogatih povijesnih podataka o kinematografiji u Hrvatskoj, a po srijedi je i svojevrsna kulturna povijest Hrvatske dvadesetog vijeka.
Enes Midžić, O slici pokretnih slika.../Kadar i stanje kamere, Areagrafika, Zagreb, 2004.
Teme knjige pripadaju području snimateljske i redateljske sintakse. Nastoji ih se prikazati kroz temeljen oblikovne i stvaralačke pretpostavke realizacije pokretnih slika sa stanovišta filmskog i elektroničkog snimanja, tj. iz pozicije snimatelja, a mimo teorijskih postavki koje objašnjavaju kadar i stanja kamere iz vizure strukturiranja i strukture filmskoga djela.
Irena Paulus: Glazba s ekrana: Hrvatska filmska glazba od 1942. do 1990. godine, Hrvatsko muzikološko društvo i Hrvatski filmski savez, Zagreb, 2002.
Knjiga sabire studije filmskih kompozitora, uglavnom onih nakon 1945. Istodobno daje njihove portrete, analizira njihov glazbeni stil, ali i minuciozno analizira glazbena rješenja u pojedinim filmovima. Kako su glazbenici kronološki poredani, to je ujedno i svojevrsna povijest filmske glazbe u Hrvatskoj. Njezine analize glazbe u hrvatskim filmovima mogu korisno poslužiti u nastavnoj obradi tih filmova filmiva.
Ivo Škrabalo: 101 godina filma u Hrvatskoj:1896.1997., Nakladni zavod Globus, Zagreb 1998.
Jedina cjelovita povijest hrvatskog filma od početaka do konca milenijuma, kapitalni priručnik iz povijesti.. Obrađuje podjednako društvenopolitičke okolnosti pod kojima se razvijao film, daje protrete istaknutih redatelja, kritički obrađuje i pojedine istaknute filmove. Knjigu prati i filmografija cjelovečernjih i srednjometražnih igranih filmova. Pisana je živim pripovijednim stilom, te se sa zanimanjem čita
Hrvoje Turković i Vjekoslav Majcen: Hrvatska kinematografija, povijesne značajke, suvremeno stanje, filmografija (19912002), Ministarstvo kulture, Hrvatski filmski savez, Zagreb, 2003.
Knjiga je jedinstven i iscrpan pregled suvremenog stanja hrvatske kinematografije. Sadrži uvodni povijesni pregled uvjeta pod kojima se razvijao hrvatski film, popraćen polemikom s prevladavajućim niposaštavanjem hrvatskog filma. Središnji dio knjige čini istraživački pregled nad ključnim komponentama kinematografske situacije u drugoj polovici 1990ih godina (zakonodavstva, temeljnih državnih nadleštava, proizvodnih prilika, distribucije, prikazivalaštva; filmskog obrazovanja, filmskih udruge, nakladništva). Priložena je i Filmografija hrvatskog filma od 1991.2002. te obuhvatni adresar (izvori informacija o hrvatskoj kinematografiji, bibliografija, spisak zakona i uredaba, međunarodne uključenosti, državnih tijela, proizvodnih poduzeća, umjetničkih organizacija, distributera, televizijskih postaja, festivala i revija, kina, nekomercijalnih prikazivača, arhiva, viših studija i obrazovnih seminara, udruga, kinoklubova, časopisa i godišnjaka).
Zagrebački krug crtanog filma, građa za povijest hrvatske kulture (urednik Zlatko Sudović), almanah I.IV., Zavod za kulturu Hrvatske, Zagreb film 1978.1986.
Četiri knjige donose bitnu građu iz povijesti zagrebačkog crtanog filma. (1) Prva knjiga daje iscrpnu povijest crtanog filma (Ranko Munitić), filmografiju do 1978, nagrade, leksikon crtanofilmskih djelatnika, uz obilne dokumentacijske ilustracije. (2) Druga knjiga donosi odabrane scenarije i knjige snimanja crtanih filmova zagrebačke škole. (3) Treća knjiga donosi izbor napisa o filmovima i autorima zagrebačkog crtanog filma objavljivanim po periodici (od 19511972). (4) Četvrta knjiga u vidu ’almanaha’ pokriva razdoblje od 1972-1982: kronologiju četiri zagrebačka poduzeća s crtanofilmskom proizvodnjom (Zagreb filma, Filmoteke 16, Adria filma i Jadran filma), Filmografiju toga razdoblja, nagrade; potom blok izabranih scenarija i knjiga snimanja iz tog razdoblja te izbor napisa o crtanim filmovima tog vremena. Dragocijen izvor podataka i sudova o pojedinim crtanim filmovima, korisnih pri nastavnoj analizi.
C. FILMSKA TEORIJA
Ante Peterlić: Osnove teorije filma, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 2000.
Ključni filmološki udžbenik, temelj za svaku nastavu filma. Obrađuje zamjedbene i općedoživljajne temelje filmskog zapisa i njegovih vrsta, temeljne oblike filmskog zapisa (temeljne pojmove tzv. ’filmskog jezika’) uz posebna poglavlja o zvuku i montaži, te najzad o načelima i čimbenicima ustraojavanja cjeline filmskog djela.
Hrvoje Turković: Umijeće filma, esejistički uvod u film i filmologiju, Hrvatski filmski savez, Zagreb 1996.
U kratkim, pristupačno pisanim esejima, tu se obrađuju neki pojedinačni filmski postupci (npr. elipsa, pretapanja, dubinska mizanscena, opisne sekvence, odijevanje, perspektiva pripovijedanja, montažne varke i dr.) a na primjerima pojedinih filmova; potom pitanje fikcionalnosti (igranofilmskosti) i dokumentarizma; razmatraju se različiti tipovi filmova i njihove ključne značajke; odnos književnosti i filma; pojedine i globalne značajke televizije i njezina funkcioniranja, te kulturološki kontekst u kojem se primaju filmovi i televizijske emisije.
Hrvoje Turković: Teorija filma. Prizor, montaža, tematizacija, Meandar, Zagreb, 2000
(2. izd.)
Temeljni je cilj knjige nanovo protumačiti tradicionalna shvaćanja o prirodi filma i o ’gramatičkim’ vidovima gradnje filma u svjetlu najnovijih shvaćanja spoznajne psihologije (’kognitivizma’). Uvodno se tumače dva tipa tradicijskih teorijskih pristupa (’gramatičkog’ i ’estetičkog’), daje se novo tumačenje tradicionalnog shvaćanja o ’iluzionističnosti’ odnosno realističnosti filmske slike (odnosno o prikazivalačkoj, mimetičkoj prirodi filma), a podrobnije se razjašnjava logika montažne gradnje filma, osobito one tzv. ’neprimjetne montaže’ narativnog filma. Za nastavnu primjenu osobito su korisna poglavlja ’pojam prizora i točke promatranja’ te dio ’Scena i unutarscenski kontinuiteti’.
Hrvoje Turković: Film: zabava, žanr, stil: rasprave, Hrvatski filmski savez, Zagreb, 2005.
Knjiga Film: zabava, žanr, stil dr Hrvoja Turkovića zbirka je uzajamno povezanih filmskoteorijskih i filmskopovijesnih studija/eseja koje je autor pisao i dijelom objavljivao u razdoblju od 1986. do danas. Knjiga se može podijeliti u tri cjeline naznačene u naslovu. Prvu i najmanju cjelinu čini tekst »Zabava i umjetnost: što je zabava«, u kojem autor teorijski tematizira postojanje tzv. zabavne kulture te odnos te kulture prema tzv. ozbiljnoj. U drugom i najvećem dijelu knjige »Žanr i žanrovi« autor tematizira filmsku genologiju. Predstavljajući različite koncepcije književne genologije te metodološke pristupe filmskoj genologiji, autor predstavlja i različite ikonografske, strukturalnonaratološke i sižejne teorije žanra. U nastavku slijede četiri eseja u kojima Turković teorijsko promišljanje žanra razrađuje na primjeru različitih žanrova. Treći dio knjige nosi naslov »Stil i stilske promjene«. Sadrži uvodnu teorijsku studiju o jednom pojmu (»Što je stil?«), nakon koje slijede studije o pet redatelja (Godard, Lucas, Babaja, Bauer i Belan), u kojima se tematizira način na koji se različite stilske paradigme presijecaju unutar jednog opusa ili čak djela.
David Bordwell, O povijesti filmskoga stila, Hrvatski filmski savez, 2005.
Prijevod djela jednog od najutjecajnijih filmskih povjesničara i teoretičara današnjice, izvorno objavljenog pod naslovom On the History of Film Style, u nakladi Harvard University Pressa, Cambridge, 1997.
David Bordwell ovdje pokazuje kako su proučavatelji filma pokušali objasniti postojanost stila i njegove mijene u povijesti filma. Pomno proučava teorije stila Andréa Bazina, Noëla Burcha i drugih povjesničara filma. Time slavi stoljeće filma spajajući rasprave o filmskim klasicima poput Rođenja nacije i Građanina Kanea s analizama novijih filmskih uspješnica poput Ralja i Lova na Crveni oktobar. Sagledavajući prinos podjednako onih cijenjenih kao i zanemarenih redatelja, Bordwell razmatra rano filmsko stvaralaštvo, dostignuća nijemoga filma, razvoj Hollywooda te napretke što su ih u novije vrijeme postigle europske i azijske kinematografije.
D. METODIKA NASTAVE, PRIRUČNICI
Borivoj Dovniković: Škola crtanog filma, Prosvjeta, Zagreb 1996.
Knjiga je svjetski najpristupačniji i najdetaljniji priručnik za izradu crtanog filma. Pisan rukom uz bogate i didaktički izvrsne ilustracije nezamjenjiv je za sve koji uče i podučavaju još uvijek temeljnoj tzv. celanimaciji. Knjiga daje uvid u sve ključne faze izrade i tehnološkog temelja izrade crtanog filma, razjašnjava sve temeljne pojmove animacije. Popraćena je iznimno korisnim pojmovnim kazalom, te se može koristiti kao priručno pomagalo za rješavanje zadataka i poteškoća pri izradi crtanog filma.
Rajko Grlić i Ante Tomić: Karaula: scenarij po romanu Ante Tomića »Ništa nas ne smije iznenaditi«. Ništa nas ne smije iznenaditi: roman, Fraktura, Zaprešić 2006.
U knjizi se sureću roman Ante Tomića Ništa nas ne smije iznenaditi i scenarij Rajka Grlića i Ante Tomića za film Karaula te čitatelju otvaraju niz mogućih čitanja proznog djela.
Lew Hunter: Scenarij 434, prev. Martina Aničić, Antibarbarus, Zagreb, 1998.
Jedini priručnik o scenariju trenutno raspoloživ na hrvatskom jeziku. Pregledan i vrlo instruktivan priručnik o pisanju scenarija, s mnogo praktičnih savjeta, od onih vrlo tehničkih (kako da izgleda scenarij i koji su modaliteti u kojima se on predočava), do sadržajnih (kako dolaziti do ideje, kako planirati narativnu stukturu filma i dr.).
Mira Kermek: Djeca — film, priča i pjesma, Školske novine, Zagreb 1994.
Pregledna analiza oblika i metodičkih vidova dječjeg stvaralaštva i organiziranja dječjih filmskih družina.
Joško Marušić: Alkemija animiranog filma, Meandar, Zagreb, 2004.
Knjiga se sastoji od dva tipa tekstova. Jedan, ključni tip, jesu priručnički instrukcijski tekstovi u kojima se savjetodavno opisuju pojedini tipovi animacijskih postupaka, te tehnoloških i gospodarskih uvjeta za njihovo ostvarenje Štekstovi Marušića o tehnologiji animacije, te tekstovi Kreča, Petričića, Vaskova i Štalteral. Drugi dio tekstova pokušava dati estetski, kultumopovijesni i socijalni kontekst pojave animiranog filma, a posebno hrvatske animacije i stvaralačke prakse filma.
S jedne strane, knjiga može služiti kao udžbenik (ponajprije dijelovi o proizvodnji crtanoga filma), dok povijesni dijelovi imaju priručnička obilježja, a sve može poslužiti studentima Akademije likovnih umjetnosti, Akademije dramskih umjetnosti, studentima Filozofskog fakulteta, djelatnicima profesionalcima u animacijskoj proizvodnji, u kino i video klubovima.
Enes Midžić: Govor oko kamere: rječnik filmskog žargona, kolokvijalnih i stručnih izraza stranoga podrijetla, Hrvatski filmski savez, Zagreb, 2006.
Knjiga Enesa Midžića Govor oko kamere. Rječnik filmskog žargona, kolokvijalnih i stručnih izraza stranoga podrijetla leksikografski je rad koji daje izravan istraživački prinos sređivanju filmske terminologije. Posrijedi je strukovni terminološki rječnik, usredotočen nadasve na operativni žargon filmskih snimatelja, odnosno filmske proizvodne ekipe. Kako u tome žargonu prevladavaju tuđice i posuđenice (pretežito s njemačkog, francuskog i engleskog terminološkog područja), a to tu terminologiju čini posebno ’neprozirnom’ za svakoga tko ne pripada najužim profesionalnim proizvodnim krugovima, autor se usredotočio upravo na njih, posvetio se onom — najvećem — dijelu žargona koji je stranoga podrijetla. Rječnik je ujedno i svojevrstan enciklopedijski pojmovnik, koji može služiti ne samo kao rječnički priručnik, nego i kao udžbenik za upoznavanje tehnoloških jedinica u proizvodnji filma.
Krešimir Mikić: Film u nastavi medijske kulture, Educa, nakladno društvo, d.o.o. 2001.
Obuhvatan priručnik pokriva većinu područja važnih za nastavu filma: teorijski pregled osnova filma (filmske slike, odnosa filma i drugih umjetnosti, filmskih izražajnih sredstava, filmskih rodova i vrsta); kratki povijesni pregled razvoja filma; pregled procesa nastanka filma; a potom posebno razrađuje pedagoške i metodičke pojmove (načelne probleme dječjeg razumijevanja filma, odnosa mladih i medija, i utjecaja okolnih shvaćanja na djecu, te pitanja nastavne i izvannastavne aktivnosti vezane uz film. Knjiga ima niz korisnih dodataka (popis literature, najznačajnijih filmskih djela, rječnik filmskih pojmova, matricu za analizu filma, te indeks).
Krešimir Mikić: Medijska kultura (udžbenici za 5, 6, 7. i 8. razred), Školska knjiga, Zagreb, 2004.
Udžbenici K. Mikića Medijska kultura temeljeni su na zadacima medijske kulture u obrazovanju učenika za virtualni i digitalni svijet današnjice, ali i sutrašnjice. Programski sadržaji medijske kulture aktualizirani su (primjerice, izborom novijih filmova), ali i korigirani u tom smislu da su u središte interesa stavljeni vizualni mediji, a sve je prilagođeno interesima učenika i njihovu medijskom iskustvu.
Stjepko Težak: Metodika nastave filma, Školska knjiga, Zagreb 2002.
Drugo, ponešto prepravljen i osuvremenjeno, izdanje ključnog priručnika iz metodike nastave filma u školama gdje je film općim predmetom. Knjiga ima dva glavna dijela: prvi daje teorijske temelje (ishodišta) nastave filma, a u njemu se razrađuje bit i svrha nastave filma s podrobnim pregledom temeljnih pedagoških problema u suočavanju s filmom, potom ključni čimbenici filmskog odgoja i obrazovanja, te pitanja vezana uz koncipiranje i izvedbu nastave filma. Ostatak knjige posvećen je demonstriranju — na pojedinačnim primjerima filmova — mogućih pristupa pojedinim vidovima filma. Knjiga korisna nadasve za obrazovanje nastavnika za filmsku nastavu, ali i kao stalan priručnik uz rješavanje pojedinih nastavnih zadataka i problema.
E. FILMSKE INTERPRETACIJE
Midhat Ajanović: Animacija i realizam / Animation and Realism Midhat Ajanović, Hrvatski filmski savez, Zagreb, 2004.
Šest studija — o filmskom realizmu, o crtanom realizmu Walta Disneya, o fenomenu zagrebačke škole crtanoga filma, srednjoeuropskoj animaciji, Johnu Griersonu i animaciji, te japanskim anime filmovima — pisanih poletnim stilom, popraćenih pravim bogatstvom podataka, daju i širok i dubok pogled na ključne povijesne trendove svjetskog animiranog filma. Riječ o vrhunskoj interpretativnoj prozi, ključnom prilogu svjetski važnom promišljanju animacije, knjizi podjednako korisnoj i poticajnoj stručno animacijskoj, ali i široj kulturnoj zajednici.
Knjiga je tiskana dvojezično, na hrvatskom i engleskom jeziku, funkcionalno je ilustrirana i opremljena nezaobilaznim indeksom navedenih filmova i imena.
Alexander García Dütmann: Visconti: uvidi u krvi i mesu, Lokalna baza za osvježavanje culture (BLOK), Zagreb, 2006.
Knjiga Alexandra Garcie Düttmanna filozofska je studija o filmovima Luchina Viscontija u kojoj autor smatra da djela ovog talijanskog redatelja ne treba analizirati fokusirajući se isključivo na njihovu vizualnoestetsku odrednicu, već da je na njih moguće primijeniti kritičkointerpretativni kontekst baštinjen iz filozofije T. W Adorna. Osnovna teza knjige jest da Viscontijevi filmovi pokazuju kako upravo ono moguće, a ne ono neposredno zbiljsko priječi mjesto utopiji.
Irena Paulus: Brainstorming: zapisi o filmskoj glazbi, Hrvatsko društvo filmskih kritičara, Moderna vremena, Zagreb, 2002.
Knjiga je primjer živog interpretativnog pristupa filmskoj glazbi uglavnom filmovima s repertoara. U prvom dijelu donosi eseje posvećenim nekim ključnim povijesnim filmovima i filmskih vrstama (npr. Psihu, Vrtoglavici, Odiseji u svemiru, SFu), a u većem dijelu donosi osvrte na filmsku glazbu i njezinu funkciju u aktualno prikazivanim filmovima. Tekstovi su pisani čitko, s dobrom mjerom pristupačne stručnosti. Glazba se tumači sa stajališta njezine funkcije u narativnom ustrojstvu, pa su posrijedi i analize strukture obrađivanih filmova. Knjiga je posebno korisna za tematiziranje suvremenih filmova u nastavi.
Tomislav Kurelec: Filmska kronika: zapisi o hrvatskom filmu, AGM, Hrvatsko društvo filmskih kritičara, Zagreb, 2004.
Knjiga je zbirka studija, kritičkih osvrta i recenzija o hrvatskom filmu prije i poslije osamostaljenja, koje je autor godinama objavljivao u raznim hrvatskim i inozemnim publikacijama, sustavno prateći zbivanja u domaćoj kinematografiji.
Ante Peterlić: Studije o 9 filmova, Hrvatski filmski savez, Zagreb, 2002.
Knjiga interpretacija — potankih analiza nekih od povijesno ključnih filmova (M, Pravilo igre, Građanin Kane, Vrtoglavica, Rio Bravo, Do posljednjeg daha, Prošle godine u Marienbadu, Osam i pol, Odiseja u svemiru). Uzor su intepretativnog pristupa pojedinom filmu, a ujedno i izvor bogatih podataka o autoru, kulturnom kontekstu, povijesnom razvoju pojedinih motiva te o stilskim odrednicama i filma, i autora i razdoblja.
Ante Peterlić, Déjávu: zapisi o prošlosti filma; Matica hrvatska, Zagreb, 2005. ISBN
Knjiga okuplja kolumne koje je Ante Peterlić objavljivao u dvotjedniku za kulturu Vijenac, a pisane su u povodu ponovnog prikazivanja antologijskih filmova u kinu ili na televiziji, autorskih retrospektiva, važnih obljetnica ili smrti istaknutih filmaša. Kolumne su poredane kronološki — ne po redu objavljivanja, nego po povijesnom redoslijedu pojave filmova i filmaša o kojima je riječ. Konkretan filmski primjer autoru služi kao povod da se nešto kaže o širem fenomenu, njegovoj pretpovijesti, postanku i evoluciji, da ga usporedi sa sličnim ili istodobnim pojavama, ne samo u filmu nego u književnosti i drugim umjetnostima.
Dragan Rubeša: Govor tijela / Zapisi o neholivudskom filmu, AGM, Zagreb, 2005.
U 74 minieseja sabrana u ovoj knjizi, Rubeša piše o ezoteričnim i ’rubnim’ pojavama svjetske kinematografije što su kineski gayfilm, francuski filmski etno, artpornići ili katalonska movida. Autori koji njega privlače zanimljivi su čudaci s ruba industrije, poput Claire Denis, Brucea LeBrucea ili Venture Ponsa.
Kulture koje Rubešu zanimaju uzbudljive su, rijetko viđene i daleke, poput Tajlanda, Tajvana ili Argentine...
Ivo Škrabalo: Dvanaest filmskih portreta: mali hrvatski filmski panoptikum, V.B.Z.d.o.o., Zagreb, 2006.
Knjiga sadrži dvanaest portreta značajnih ili manje značajnih osoba iz sadašnjosti i prošlosti hrvatske kinematografije, koje je autor objavljivao u Forumu, Hrvatskom filmskom ljetopisu i Hollywoodu. Portretirani su kako poznatiji filmski umjetnici, poput Zvonimira Berkovića, Ante Babaje, Kreše Golika, Nikole Tanhofera, Tomislava Pintera, Branka Marjanovića, Antuna Vrdoljaka, tako i široj javnosti manje poznati Kruno Simon i Marijan Matković.
Zoran Tadić: Sto godina filma i nogometa, Hrvatska kulturna zaklada, HKZ — Hrvatsko slovo, Zagreb, 2003.
Knjiga se sastoji od feljtona u kojima se sa sugestivnog osobnog stajališta pristupa dvjema ljubavima Zorana Tadića: nogometu i filmu. Filmski tekstovi dodiruju niz tema iz povijesti filma, daju portrete pojedinih stvaralaca, osobne fascinacije pojedinim povijesnim i suvremenim filmovima, bave se i načelnim pitanjima filma, razvoja filmskih stilova i odnosa javnosti prema filmu, a pokušavaju dinamično tematizirati pojedine kulturološke aspekte suvremenosti. Čitko i zanimljivo štivo, riznica ideja kako oživjeti pristup filmu.
Hrvoje Turković: Suvremeni film. Djela i stvaratelji, trendovi i tradicije, Znanje, Zagreb, 1999
Zbirka esejističkih pristupa filmovima s repertoara prve polovice 1990ih (mnogi još uvijek raspoloživi u videotekama), ali i profilima nekih povijesnih stvaralaca, opusa i pojedinih filmova. U sklopu analiza, razbistravaju se mnoga pitanja stila (npr. klasičnog, modernističkog i postmodernističkog stila), pitanja narativnog strukturiranja filma, a na konkretnim se primjerima razjašnjavaju mnogi važni filmski pojmovi. Knjiga je popraćena pojmovnim i nazivnoimenskim kazalom koje omogućava pretragu prema tematskom interesu
F. MONOGRAFIJE
Ante Babaja, (grupa autora, ur. Ante Peterlić, Tomislav Pušek), Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2002.
U seriji knjiga o najvećim hrvatskim filmskim redateljima ova je koncipirana donekle osobito. Uz dva eseja i razgovor s autorom što daju pregled ukupnog opusa Babaje i njegovih osnovnih autorskih odlika (Ante Peterlić, Hrvoje Turković te razgovor Damira Radića i Vladimira Svera), ostatak je tekstova posvećen pojedinim komponentama Babajina opusa: ulozi adaptacija proza Slobodana Novaka, o slikovnom stilu Babaje, te o glazbi u njegovim igranim filmovima. Uz filmografske, biografske i bibliografske podatke, tu su i neki od krakterizirajućih suvremeničkih reakcija na Babajine filmove (Ranko Marinković, Nenad Polimac, Mihovil Pansini, Slobodan Novak).
Krešo Golik, autor Petar Krelja, Hrvatski državni arhiv — Hrvatska Kinoteka, Zagreb, 1997.
Monografija sadrži veliku studiju Petra Krelje o stvaralaštvu Kreše Golika, tri temeljita biofilmografska razgovora s Krešom Golikom, te zbirkom suvremeničkih osvrta na Golikove filmove i aspekte tih filmova. Uz to su priloženi obvezatna sažeta biografija, filmografija Kreše Golika te bibliografija radova o njemu.
Tomislav Gotovac (Urednici Aleksandar Battista Ilić, Diana Nenadić), Hrvatski filmski savez, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2003.
Gotovac je jedna od najvećih stvaralačkih ličnosti na avangardnom krilu hrvatske umjetnosti, podjednako filma i likovnih umjetnosti. Knjiga okvirno donosi (na hrvatskom i na engleskom) dva velika eseja, jedan Jerka Denegrija o ključnoj likovnokulturnoj važnosti i pionirstvu Gotovčevih akcija, peformansi i djela, a drugi, Hrvoja Turkovića, o filmskom prinosu Gotovca filmskoeksperimentalističkoj tradiciji, te o temeljnim osobinama njegova stvaralaštva. Ova dva eseja dopunjena su i intrigantnim biofilmografskim razgovorom s Gotovcem. Središnji dio monografije čini fascinantna dokumentacija — poput slikovnih monografija — Gotovčevih akcija, reprodukcija njegovih fotografskih radova, te slika iz filmova.
Oktavijan Miletić, autori Ante Peterlić i Vjekoslav Majcen, Hrvatski državni arhiv — Hrvatska Kinoteka, Zagreb, 2000.
Ova se monografija posvećuje jednom od doista rijetkih filmskih klasika iz međuratnog razdoblja (Prvog i Drugog svjetskog rata). Temelj su joj dva eseja. Vjekoslav Majcen oživljava biografske i povijesne okolnosti u kojima je djelovao Miletić — daje rijedak uvid i u mikrosvijet građanskog društva kojem je pripadao Miletić, te u ulogu koju je u kinematografiji Hrvatske odigrao Miletić. Peterlić se osobito posvećuje filmski očitovanom svjetonazoru Oktavijana Miletića, dajući uz to intepretativan pregled njegovih ključnih filmova. Uz veliki biofilmografski razgovor s Oktavijanom Miletićem, kao dokumentacija je dana rasprava samog Miletića (usporedba kazališne i filmske umjetnosti), sjajan esej Ljubomira Marakovića
o Lisinskom, te Branka belana o Miletiću kao autoru i snimatelju. Također je priložen Miletićev memorarski zapis; filmografija i podaci o nagradama i priznanjima.
G. MONOGRAFIJE O FILMSKIM KLUBOVIMA
Mira Kermek: Škola animiranog filma, Čakovec, 1975. — 2000., Hrvatski filmski savez, Zagreb 2000.
Ova monografija daje povijest razvoja ove ’škole’ — važne i u Hrvatskoj ali i svjetski poznate — kojoj je ključni artikulator i nositelj bio Edo Lukman, te pregled razvoja metodologije radioničkog rada Lukmana. Monografija je popraćena filmografijom filmova napravljenih u ŠAFu.
Mirko Lauš: Trideset godina Kinokluba Slavica, Hrvatski filmski savez, Zagreb 1995.
Ova monografija daje povijest razvoja Kinokluba Slavice, kratki povijesni pregled hrvatskog dječjeg filmskog stvaralaštva, osvrt na rad voditelja Kluba Mirka Lauša. Monografija je popraćena s bibliografijom napisa o radu Kluba, popisom članova Kluba, i filmografijom filmova napravljenih u Klubu.
II. Časopisi:
Hrvatski filmski ljetopis
Tromjesečnik (4 broja godišnje), oko 240 str., fotografije, sažeci na hrvatskom i engleskom.
Uredništvo: Nikica Gilić, Bruno Kragić (glavni urednik), Katarina Marić (kino i video repertoar), Tomislav Šakić (tajnik uredništva), Ivo Škrabalo, Hrvoje Turković (odgovorni urednik), Katarina Marić (gostujuća urednica).
Izdaje se na temelju potpore Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za kulturu, Grad Zagreb
Ministarstvo prosvjete i športa otkupljuje dio naklade Ljetopisa koji se dostavlja srednjim školama.
Časopis se (zbog zatvorenosti knjižarske i novinske distribucije časopisima) pretežito distribuira pretplatom.
Adresa: Hrvatski filmski savez, Zagreb, Tuškanac 1 (tel.: 01/48 48 771; fax.: 01/48 48 764).
Hrvatski filmski ljetopis jedini je časopis u Hrvatskoj koji sustavno njeguje studijski, istraživački i teorijski pristup filmu, često u tematskim blokovima veličine omanje knjige (kognitivna teorija filma, emocije i film, filmska montaža, dokumentarni film, filmska glazba, filmsko snimanje, digitalni film, videoumjetnost i dr.), pretežito domaćih autora, ali i ključnih prijevoda svjetskih filmologa. Objavljuje studijske biofilmgrafske razgovore sa važnim autorima hrvatskog filma, povijesne i filmografske obrade hrvatskog filma, leksikografije filmaša; prati kulturnu politiku na području hrvatskog filma. Donosi i redovite osvrte na sve filmove na repertoarima hrvatskih kina, preglede festivala, te interpretacije aktualnih filmova, autora i trendova.
U svojih 9. godina izlaženja, časopis je privukao suradnju preko 120 izvornih autora, pisaca
o filmu, pretežito domaćih, ali i stranih.
Zapis
Tromjesečnik (4 broja godišnje), oko 70 str., fotografije, sadržaj na hrvatskom i engleskom.
Uredništvo: (od 58. broja) Diana Nenadić (glavna urednica), Marija Ratković i Vera Robić-Škarica
Distribuira se prema predbilježbama.
Adresa: Hrvatski filmski savez, Zagreb, Tuškanac 1 (tel.: 01/48 48 771; fax.: 01/48 48 764).
Zapis je izvorno bio interni bilten Hrvatskog filmskog saveza, obavještavajući o djelatnostima HFSa i njezinih članica, ali već više godina ima profil autonomnog časopisa (uz zadržavanje biltenskih priloga). Posebnu pažnju posvećuje neprofesijskom filmskom stvaralaštvu (djece i odraslih, klubovima i individualnim stvaraocima), festivalima i posebnim priredbama, donosi napise posvećene teoriji medijske i općenito vizualne kulture, metodici filmske nastave, osobito prati alternativno filmsko i videostvaralaštvo, prati nove tehnologije na audiovizualnom području, donosi važne prijevode o temama medijske kulture te o važnim filmskim stvaraocima.
Od 2007. godine Zapis kreće s novom dvojnom koncepcijom, prema kojoj će dva broja zadržati biltenski sadržaj, dok će druga dva biti monotematske knjižice s edukativnim i analitičkim tekstovima iz povijesti i teorije filma, odnosno audiovizualnih medija. Prvi monotematski broj tiskan je u lipnju 2007. a donosi analizu filmova Zorana Tadića, koju je u okviru diplomkse radnje »Žanrovsko u filmovima Zorana Tadića«, napisala hvaljena hrvatska dokumentaristica Ljiljana Šišmanović.
Peti, poseban broj Zapisa, koncepcijski će i dalje pratiti sadržaje ljetne Škole medijske kulture.
Oba časopisa mogu se naručiti u Hrvatskom filmskom savezu, Dalmatinska 12, 1000 Zagreb, (tel.: 01/48 48 771; fax.: 01/48 48 764).; Email: diana@hfs.hr; vera@hfs.hr