Zapis

Uvod Dvije su temeljne orijentacije djelovanja Hrvatskog filmskog saveza posljednjih desetak godina, pa tako i posljednje dvije: a) HFS nastoji biti, na mnogo načina, od što veće koristi svojim članicama - kinoklubovima i družinama , b) HFS nastoji popuniti “rupe” u našoj filmskoj kulturi, odnosno djelatnosti koje su od ključne važnosti za zrelu nacionalnu kulturu. Utoliko je status HFS-a dvostruk u dvostrukome smislu: a) S jedne strane, on jest tek udruga udrugâ, u funkciji svojih sastavnih udruga, ali ima, kao i svaka članica, i svoju autonomnu djelatnost, po kojoj je prepoznatljiv u hrvatskoj kulturi. b) Opet, s jedne strane Savez je članicom Hrvatske zajednice tehničke kulture, pridonoseći njezinu zajedničkom profilu i radu, a s druge strane sastavnim je dijelom otvorene kulturne zajednice, djelujući kao jedna od važnih kulturnih ustanova. I. Djelatnost HFS-a okrenuta članicama 1. Suorganizacija, zajedno s klubovima domaćinima, revija na kojima se okupljaju klubovi i njihovi članovi i razmjenjuju iskustva, djela i vrednovanja. - Revija hrvatskog filmskog i videostvaralaštva - Revija hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece i mladeži, - Revija jednominutnog filma, Požega. 2. Pružanje programskih, tehničkih i savjetodavnih usluga članicama – presnimavanja, montaže i projekcijske usluge - npr. u 2000. posvećeno je oko 500 sati presnimavanju i montaži videodjela te telekiniranju filmova, - projekcijske i tehničke usluge uz revije i posebne priredbe, - ponuda i osiguravanje programa filmova za klupske aktivnosti (npr. programi Kinokluba Zagreb). 3. Suorganizacija videoradionica u različitim sredinama - Međunarodna radionica animacije u Čakovcu - Videoradionica u Karlovačkoj gimnaziji 2000. 4. Participacija na inozemnim smotrama – slanje filmskih programa i autora - UNICA – slanje programa i autora, - potpomaganje sudjelovanja našim filmovima na drugim tuzemnim i inozemnim smotrama i retrospektivama (2001. – na Danima hrvatskog filma, Tjednu hrvatskog filma u Mađarskoj, Hrvatska avangarda u Lisabonu, Festival filmova za djecu u Giffoniju i dr.). 5. Izdavanje publikacija vezanih uz rad Saveza i klubova - časopis - Zapis - koji donosi obavijesti i pridonosi obrazovanju, - monografije o radu pojedinih klubova i autora. 6. Održavanje filmskog arhiva i videoarhiva, u suradnji s Hrvatskom kinotekom (uz redovito održavanje, posebno je poduzeto kopiranje i obrada filmova Ivana Martinca). 7. Ponovno pokretanje unutarnjih nagrada – od ove godine. II. Djelatnost okrenuta potrebama nacionalne kulture 1. Obrazovna djelatnost a) Godišnja škola medijske kulture u Trakošćanu, seminari i radionice 2. Izdavačka djelatnost a) Časopisna djelatnost: Zapis (4 broja); Hrvatski filmski ljetopis) (4 broja) b) Monografije: ŠAF Čakovec, Ivan Martinac, Vladimir Petek (u pripremi: Irena Paulus o hrvatskoj filmskoj glazbi, Ante Peterlić, Ogledi o devet filmova, Monografija o Tomislavu Gotovcu, monografija o VANIMA) 3. Organizacija filmskih projekcija i programa za posebne potrebe tuzemnog i inozemnog predstavljanja hrvatskog filma i videa a) Retrospektive (Galeta) b) Inozemni programi: Mađarska, Lisabon, Široki Brijeg, Beograd 4. Produkcija nekomercijalnog, umjetničkog filma i videa: a) Vlastita produkcija - Faktor, Galeta, Gotovac, Mustać b) Koprodukcije - Čučić, Mustać, Šešić 5. Sudjelovanje u osnivanju i organizaciji programske djelatnosti Filmskog centra (29 programa u 2001. godini) i Multimedijalnog centra u Zagrebu. Zaključak Po svim ovim svojim djelatnostima Hrvatski filmski savez postao je ključnom institucijom hrvatske kulture, najraznovrsnije i najplodnije djelatnosti prepoznate i na državnoj i na gradskoj razini, od kojih dobiva primjerenu potporu. Najnovijim proizvodnim programom, HFS, odnosno Vera Robić Škarica, kao producentica, dobila je na Danima hrvatskog filma nagradu kao najbolji producent kratkog i srednjometražnog filma u Hrvatskoj 2001. godine. Većina programa Saveza dobro je javno praćena, uz učestala priznanja. Zadatak Saveza u sljedećem razdoblju jest da održi dosadašnji raspon i kvalitetu djelatnosti te da ostane jednako živim i poticajnim i u odnosu na svoje članice, i u javnome kulturnom životu Hrvatske. Zagreb, 26. travnja 2002. Hrvoje Turković