Štovani čitatelji i čitateljice,
Zapis, nekada samo Bilten Hrvatskoga filmskog saveza, ušao je u petnaestu godinu postojanja. U doba kada ga je pokrenuo filmolog dr. Vjekoslav Majcen, sve je bilo mnogo drukčije, ne samo u Hrvatskom filmskom savezu nego i u kinematografiji i u našim svakodnevnim životima. Hrvatski filmski savez bio je tek samozatajna i marginalno pozicionirana organizacija, po svojoj naravi (krovne udruge kinoklubova) usmjerena uglavnom na neprofesijsko stvaralaštvo i njegovu promociju; hrvatska je kinematografija bila u debeloj krizi (osobito u produkcijskoj, u infrastrukturnoj je joši danas); zemlja je bila u ratu, a našim domovima jošnije bilo posve zavladalo Njegovo Prijateljstvo Računalo. Danas je amaterizam tek jedna od sastavnica djelatnosti Hrvatskoga filmskog saveza; kinematografija se oporavlja, produkcijski rafinira i razgranjuje; zemlja je na putu u integracije razvijenoga svijeta, a bez računala uskoro nećemo moći platiti ni običan račun za struju, a kamoli zamišljati bavljenje filmom, na ovaj (stvaralački) ili na onaj (uživalački) način.
Kakve to veze ima sa Zapisom? Itekakve! Zbog širenja djelatnosti HFS-a na područje profesionalne produkcije, prikazivanje kinotečnog i art-fima, distribuciju alternativnog i kratkog filma, nakladništvo (časopisa i knjiga) i filmsko / medijsko obrazovanje, informacija koje kolaju između HFS-a, čitatelja Zapisa i šire javnosti, svakim je danom sve više. Bilten nije i jedino mjesto gdje se mogu naći i pročitati te informacije, jer aktivnosti Saveza svakodnevno prate i dvije internetske stranice: službena www.hfs.hr i www.filmski-programi.hr, namijenjena filmskim programima u kinu Tuškanac, s linkovima na web-stranice sličnoga sadržaja koje održaaju pojedine članice HFS-a. Mlađim naraštajima ušlo je u naviku komuniciranje i informiranje putem interneta, a na to se na razne načine, s najviših (zakonodavnih i upravnih) razina, potiče i ostalo radno aktivno građanstvo, osobito ono uključeno u rad javnih službi i obrazovnih ustanova. S druge strane, papir je sve dragocjeniji, a danas, kada se tiska sve i svašta, zahtijeva daleko veći obzir, upravo onakav kakav je nekada uživala filmska vrpca. Tiskanje knjiga materijalno je zahtjevan i skup proces, pa su i knjiški gabariti neprimjereni lako ’potrošivu’ žurnalističkom sadržaju koji je većsvima dostupan na internetu.
Zapis ne može ignorirati tu novu civilizacijsku (i ekološku) situaciju, nego će joj se pokušati prilagoditi novom uređivačkom koncepcijom. Tako će od četiri ovogodišnja redovita broja, samo prvi — ’proljetni’ i četvrti — ’zimski’, zadržati dosadašnju, nužno ’kompromisno’ šarenu formu i sadržaj biltena, dok će drugi — ’ljetni’ i ’treći’ jesenski, biti pretvoreni u malu biblioteku Zapisa, s edukativnim i analitičkim tekstovima iz povijesti i teorije filma, odnosno audiovizualnih medija. Tim potezom ujedno želimo ’skratiti muke’ mladim i starim filmoljupcima koji temeljne spoznaje iz povijesti filma mukotrpno izvlače iz članaka i člančića rasutih po arhiviranoj periodici, a zbog skromnosti i ograničenih mogućnosti filmskog izdavaštva ne mogu pratiti produkcijske i estetske trendove u audio-vizualnim medijima. Dva broja Zapisa trebala bi im u tome pomoći. Peti, poseban broj Zapisa, koncepcijski će i dalje pratiti sadržaje ljetne Škole medijske kulture.
Dakle, u dvama brojevima Zapis će i dalje ’zapisivati’ bitnija događanja u HFS-u i oko njega. U ostalim izdanjima pokušat će educirati. Nadamo se da će nova redakcija biltena u tome uspjeti, očekujući vaše razumijevanje i nastavak dosadašnje suradnje.
Glavna urednica