Zapis

U organizaciji autonomnog kulturnog centra Attack, PostPesimista te Mentalne Opozicije održana je u Zagrebu Revija amaterskog filma ili RAF. Na ovoj intrigantnoj Reviji, koja se održavala od 3 - 7. ožujka na nekoliko lokacija, zagrebačka publika napokon je dobila priliku steći cjelovitiju sliku o hrvatskom filmskom amaterizmu u posljednjih nekoliko godina, ali i upoznati se s filmskim amaterizmom u europskim okvirima. U najatraktivnijem dijelu programa, onom službenom, prikazano je sedamdesetak filmova, dok je pobočni dio programa dao uvid u intrigantni aktivistički video. Ovaj hvale vrijedan događaj započeo je svečanim otvaranjem u zagrebačkom klubu KSET, nakon čega su se projekcije nomadski selile od kluba Močvara, preko MM Centra, kluba M.a.m.a. do Attacka, gdje je upriličena završna projekcija.Brojna publika seljakala se tako gradom, od nemila do nedraga, zajedno s pristiglim autorima, stojeći, sjedeći, smrzavajući se, noseći se s zbrkanom selekcijom i krajnje neadekvatnim izborom pojedinih prostora na kojima su se održavale projekcije. No, na kraju teško da itko može biti nezadovoljan. Bila je to jedinstvena prilika za upoznavanje s hrvatskim filmskim amaterskim u posljednjih nekoliko godina, koje se oduvijek nalazi na marginama te rijetko dobiva mogućnost za predstavljanje široj publici. Vucarajući se po kojekakvim specijaliziranim festivalima, na kojima su publika uglavnom sami, autori ovo "crno pače" kinematografije napokon je dobilo priliku izaći na svijetlo dana, a s obzirom na publiku koja očito postoji i želi gledati i ovakva ostvarenja budućnost Revije poput ove trebala bi biti osigurana. Kako su se među prikazanim naslovima na Reviji, osim filmova hrvatskih autora, našli i filmovi autora iz Jugoslavije, Estonije, Mađarske, Slovenije, Bosne i Hercegovine te zajednički rad jednog britanskog i njemačkog autora, samoj Reviji mogao bi se dati i predikat međunarodne, iako je prikaz rada i djelovanja na polju filmskog amaterizma u europskim okvirima ostao prilično skroman, tako da se na osnovu prikaznaog ne može stvoriti prava slika europskog filmskog amaterizma.. Za paušalnu ocijenu bilo je pak dovoljno elemenata. Naime, hrvatske amatere očito još uvijek više muči nedostatak bilo kakve financijske potpore za realizaciju svojih ostvarenja (za razliku od europskih kolega), nego nedostatak zanimljivih i intrigantnih ideja. Službeni program Službene projekcije na Reviji bile se pomalo nespretno podijeljene u nekoliko selekcija i to: igrani, šaljivi, drame, spotovi te umjetničke egzibicije i poskočice, akcioni, ekspeimentalni, komedija, dokumentarni, te smiješni.Ovakva zbrkana selekcija bez glave i repa donijela je isto takav program. Sami selektori Revije očito ni sami nisu znali kako razvrstati sve pristigle filmove, te su i sami krajnje zbunjeni uspjeli uspješno zbuniti i publiku. No, čak i unatoč svom tom zbrda-zdola skrpljenom programu, moglo se uočiti nekoliko zanimljivih autorskih grupa ali i uspješnih autorskih ostvarenja. Revija je prije svega dokazala kako pred hrvatskim amaterski film predstoji svijetla i berićetna budućnost. To prije svega potvrđuje cijela jedna grupa autora koja djeluje u sklopu FVK "Zaprešić". U Zaprešiću već nekoliko godina vrlo uspješno stasa cijela jedna nova generacija mladih autora koja se više nego uspješno bavi kompjuterskom 3D animacijom. Radeći filmove u vrlo pojednostavljenoj formi, koja se najčešće zasniva na jednominutnom skeču ( Zimske radosti Tomislava Josipovića, Sizif Davora Biruša, Nemir Bože Čolaka, Ljetne radosti Davora Klarića, The Mission Ivana Marčeca...), zaprešički amateri pokazali su kako se uz promišljen, ali i pomalo standariziran pristup, u skromnim produkcijskih uvjetima mogu napraviti krajnje zabavni i duhoviti filmovi. Ni ostatak produkcije nimalo nezaostaje. Prije svega treba spomenuti eksperimentalni film Davora Klarića Izlaz, ali i Što je Škocu milo Ane Marinić, te Slasan zalogaj koji potpisuje grupa autora. Na pozitivane reakcije brojne publike naišli su i flmovi Filmske autorske grupe "Enthusia Planck" iz Samobora, koja se na reviji predstavila s nekoliko naslova i to: Off, fuck off Damira Čučića i Hrvoja Horvata, Planting a three Zdenka Bužeka, A day off Matka Burića, 71. otkucaj, Moje podloge Darka Javora i dr. Nažalost, nedosljednost i nedostatak onog glavnog elementa, intrigantne ideje, problem je s kojim će se Samoborci morati ozbiljno suočiti. Među pojedinačnim prinosima Reviji treba svakako spomenuti filmove Doktor Jadran ponovno roni zagrebačkog autora Dalibora Talajića, OO7, Secondo tempo u Labinu Morena Šverka, Jurino djetinjstvo Darija Godića, dvoepizodnu parodiju Startrek: Has nothing to do with it... Marija Martinisa, te animirani film Vjekoslava Živkovića Anomija. Sve ih više ili manje karakterizira skromna produkcija, no čak i kao takvi jasno pokazuju kako se s malo mogu postići veoma zanimljivi te vizualno dojmljivi i atraktivni filmovi. Ako su hrvatski amateri u nečem zakazali u usporedbi s europskim autorima, onda je to kategorija dokumentarnog filma u kojoj gotovo da i nije bilo ijednog koliko toliko suvislijeg ostvarenja. Od međunarodnih gostovanja posebno je dojmljivo bilo predstavljanje autora iz Jugoslavije, prije svega subotičkog autora Stipana Milodanovića, koji se na Reviji predstavio s filmovima Puni trbusi, prazna filozofija i Laredo Novosađanina Petra Jovanovića s ostvarenjem Britva. Potonji film, realiziran u produkciji novosadske Akademiije, prava je pljuska zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, koja se nije udostojala poslati niti jedan od svojih filmova na ovu Reviju. Jovanovićev film doima se osmišljenijim i izvedbeno superiornijim svim onim takozvanim filmićima koje zagrebački akademci godinama uzaludno štancaju. Ozbiljna, dojmljiva i do kraja razrađena, Britva je i jedan od vrhunaca cijele Revije. Ostatak međunarodne produkcije nije donio bog zna što osim vidno raskošnije produkcije. Pobočni program U zanimljivom i atraktivnom pobočnom programu, osim kolektivnog predstavljanja novog jugoslovenskog nezavisnog filma (projekcije u SKD Prosvjeta), u okviru kojeg se predstavila i nekolicina autora mahom iz Subotice i Novog Sada, ostatak programa Revije prije svega je bio usmjeren na predstavljanje aktivističkog videa. Kako antiglobalizacijski prosvjedi, nuklearke i ine suvremene ekološke pošasti u Hrvatskoj nisu odveć u žiži interesa domaćih video-amatera (naime oni se tek odnedavna uključuju u takvu vrstu video-stvaralaštva) pobočni program pružio je uvid u europsko iskustvo spajanja video amaterizma sa suvremenim aktivističkim pokretima. Vraćajući se korijenima, (snimanju događaja na licu mjesta), europski video amateri pronašli su u aktivističkim prosvjedima plodno tlo za svoj rad i djelovanje. Takvo angažirano djelovanje nažalost boluje od jedne osnove boljke – jednostranog prikaza događaja, ali zato spoj video-amaterizma i aktivizma vrlo često zna uroditi zanimljivim plodovima. Zainteresirani su se tako mogli upoznati s izborom aktivističkih eko-priloga novoosnovane Green action production, s programom Zelene Akcije koja se bavi produkcijom edukativno-informatvnih video sadržaja vezanih uz okoliš i njegovu zaštitu, a koja je s radom započela početkom ove godine u okviru Foto-video sekcije Zelene akcije. U nastavku je prikazan dokumentaristički zanimljiv ali iznimno jednostran film Bruxelles demo, nastao u produkciji DHPress/AK 47. Taj video-prikaz događaja vezanih uz demonstracije, koje su bile odgovor na summit Europske unije u Bruxellesu, snimili su pripadnici RASH-a ("red and anarchist skinheads"). Film je prikazao najzanimljivija događanja s trodnevnih demonstracija.Mjesto u ovom programu dobili su dokumentarni prilozi Aktivističkog video centra FADE IN, video-studija koji producira i distribuira socijalno angažirani video, a predstavio se recentnih radova, te dokumentarni film United colors of Resistance, redateljice Ive Kraljević. Taj film, nastao u produkciji "Što gledaš?", dao je prikaz zbivanja na demonstracijama održanim u srpnju prošle godine u Genovi, za vrijeme sastanka G8.Najvažniji i svakako najzanimljivi dio ovog programa vezan je uz gostovanje uglednog gosta iz Oxforda Hamisha Campebella. Tom prilikom gospodin Hamish pojasinio je što je to video aktivizam, te kako su video amaterizam i raznorazni aktivistički prosvjedi i akcije pronašli zajednički jezik i suživot. Predstavljajući "Undercurrents", najstariji i najpoznatiji aktivistički video-centar u Engleskoj, nastao 1993. godine, Campbell je u intrigantnom predavanju prikazao rad i djelovanje ove organizacije koja već godinama izdaje prvi regularni alternativni news servis koji se distribuira putem video-kaseta, a prije svega bavi se temama koje nisu zastupljene u korporativnim medijima, kao što su snimke raznih demonstracija, protesta i aktivističkih akcija. Na samom kraju Revije, kao dodatak pratećem programu, prikazani su filmovi 9.11. u produkciji Indy-media iz New Yorka, snimljen nekoliko tjedan nakon rušenja World Trade Centra, te Globalisation and Media u produkciji "Undercurrents", koji se istraživački bavi ulogom medija u korporativnoj kontroli svijeta. U okviru Revije održana je i trodnevna radionica "The Language of action" koju je vodio ugledni ruski kazališni redatelj Vladimir Koifman, danas stanovnik Amsterdama te osnivač The Amsterdam Chamber Theatrea. Radionica se bavila iznalaženjem mogućnost učinkovitije komunikacije između redatelja i glumca, te najkraćega puta od redateljske ideje do zadovoljavajuće glumačke izvedbe.