Zapis

DUGA Pripovijetka: Dinko Šimunović Scenarij: Dubravko Jelačić-Bužimski Redatelj: Želimir Mesarić Kamera: Dragan Rukljačić Šminka: Dika Becić Garderoba: Galena Grahovac Kostimograf: Zagorka Stojanović Tonski snimatelj: Mladen Šikić Skladatelj: Arsen Dedić Gluma: Zlatko Vitez, Lamija Alečković, Mirela Brekalo, Josip Genda, Zdravka Krstulović, Alma Prica Urednica: Nataša Kalinić-Ahačić Trajanje: 30,41 minuta Vrsta filma: Igrani kratkometražni film Proizvodnja: Televizija Zagreb, 1988. SADA ČITAM, MISLIM I UŽIVAM. Sadašnjost? Ne, više nije. MALO PRIJE SAM ČITALA, MISLILA, UŽIVALA. Tek što je pročitana ili izgovorena ova rečenica prestaje značiti sadašnjost i označuje nešto što se dogodilo u bliskoj, ali ipak prošlosti. Hoće li novo pobijediti staro, ukloniti ga, smjestiti u zaborav? Neke stvari možda hoće, ali dobru knjigu neće uspjeti, a da bismo je uspjeli obraniti moramo je približiti učeniku na dinamičan, zanimljiv, originalan način i uključiti ga, učiniti ga važnim jer on i jest važan, jer svojim čitanjem oživljuje knjigu, produžuje njezino trajanje. Činjenica da postoje teme, problemi i okovi koji ne poznaju i ne priznaju vrijeme, motivirala me na traženje odgovora na pitanje koliko može gledanje filmske prilagodbe pripovijetke pridonijeti zanimanju za izvornik - pripovijetku. Predmet moga istraživanja bilo je otkrivanje mogućnosti interpretacije filma (filmske prilagodbe) Duga u višim razredima osnovne škole, ne samo povezivanjem pripovijetke i filmskoga djela ili obratno već povezivanje filmskoga djela s različitim područjima nastave hrvatskoga jezika. Neke mogućnosti interpretacije filma Duga u nastavi hrvatskoga jezika Budući da je pripovijetka Duga uvrštena u popis lektire za V. razred osnovne škole, moja prva dva prijedloga interpretacije bit će očekivana. I. Povezivanje školske lektire i filmske kulture sljedećim postupcima: 1. a) čitanje i obrada pripovijetke Duga, b) gledanje i obrada filma, c) usporedba pripovijetke i filma a) ČITANJE I OBRADA PRIPOVIJETKE DUGA Iskazivanje učeničkih doživljaja pripovijesti; usmeno, pismeno Interpretacija: vrsta djela, određivanje dviju usporednih tema, fabularni tijek, pripovijedanje u 1. i 3. licu, glavni i sporedni likovi, ideja pripovijetke Zadavanje domaće zadaće – pismo Srni, Savi, Srninim roditeljima… ANKETNI LISTIĆ 1 1. Duga D. Šimunovića a) postala je jedna od mojih najdražih pripovijedaka b) jako me uzbudila c) za mene je veoma privlačna pripovijetka d) jako mi se sviđa e) sviđa mi se f) nije me se dojmila g) ne sviđa mi se 2. Osobito mi se sviđa a) fabula b) opis prirode c) lik Srne d) lik Save e) lik Klare 3. Upiši ocjenu za pripovijetku od 0 – 5 _________________ 4. Objasni ocjenu koju si dala/o. 5. Po pripovijesti bi se mogao snimiti film a) da b) ne b) GLEDANJE I OBRADA FILMA DUGA 1. Motivacija: razgovor s učenicima o filmskim rodovima i vrstama koje vole gledati, najdražim filmovima uz objašnjenje zašto vole određeni film. 2. Najava nastavne jedinice. 3. Prikazivanje filma. 4. Iskazivanje učeničkih doživljaja. 5. Istraživanje. 6. Rasprava. ANKETNI LISTIĆ 2 1. Film Duga Želimira Mesarića a) ostavio me ravnodušnom/ravnodušnim b) oduševio me c) razočarao me 2. Svrstala/svrstao bih ga u ovaj filmski rod a) animirani b) igrani c) dokumentarni 3. Napiši imena likova iz filma ________________________________________ ____________________________________________________________________ 4. Što ti se u filmu svidjelo a) govor b) glazba c) kompozicija d) likovi e) prostor ISTOVJETNO PRIPOVIJETKA FILM TEMA IDEJA Brunhilda/Srna, SerdarovicaSerdar, Sava, Klara MarkoČardaci, LugMarčinkova glavica Mrtvo jezeroku}a u tvrđavi iznad Čardaka LIKOVIMJESTO Brunhilda/Srna, SerdarovicaSerdar, Sava, KlaraMarkoČardaci, LugMarčinkova glavica Mrtvo jezerokuća u tvrđavi iznad Čardaka Prošlo VRIJEME Prošlo RAZLIČITO PRIPOVIJETKAKRONOLOŠKI SLIJED FILMPRSTENASTA OGRANIZACIJA VRIJEME Prošlost Sadašnjost-prošlost-sadašnjost,prošlost-sadašnjost Čardaci, LugMarčinkova glavica Mrtvo jezerokuća u tvrđavi iznad Čardaka MJESTO Zagreb, Lug, ČardaciMarčinkova glavica, ZagrebMrtvo jezero kuća u tvrđavi iznad Čardaka øøøSavina braćakći kovača MićeSinovko, Lukra LIKOVI HildaČovjek X /pripovjedač/ SusjedaØØØ FILMSKA FABULA opis Čardaka MJESTO o Čardacima saznajemo najosnovnije podatke od pripovjedača Brunhilda/Srna ni u jednom trenutku ne podiže glas protiv nepravde KARAKTERIZACIJALIKA Brunhilda/Srna u filmu se suprotstavlja, ističe nepravdu, traži krivca: "Tko nam je to dosudio?" Što je još različito? U pripovijetki je opisan zemljopisni položaj i izgled sela Čardaci, šetnje Čardačana u predvečerje praŠnjavom čardačkom ulicom, sustavno smjenjivanje tišine i veselih usklika, mirovanja i pokreta, ozbiljnosti i neozbiljnosti, odmjerenosti i slobodnog ponašanja. "I tako su jedno mimo drugog prolazili tiho i polako izmjenjući gdjekoju riječ i vukući za ruku svoje djevojčice. Gospoda su katkad skidali šešire, a gospođe naklanjale glavu, držeći rubac na ustima i nosu da ne udišu prašinu. A u neko doba vragoljasti dječaci, vraćajući se s livada s večeri, stali su dizati silnu prašinu jablanovim i vrbovim granjem. Začas je sve oživjelo od usklika i pitanja, a zatim se nastavi šetnja jednomjerna i ozbiljna." U filmu Brunhilda/Srna ima vlastitu sobu, prostranu, zračnu, bez suvišnih pojedinosti, a u pripovijesti D. Šimunović znalački opisuje atmosferu zajedničke sobe u kojoj spavaju Brunhilda i njezini roditelji težak ustajali zrak, mirise… "I u kući je silno mirisalo, no to bijaše miris ljekarije, tamjana, znoja i uljenih svjetiljaka što su gorjele pred ikonama. I taj je miris bio opojan i jak, no sjeĆao je na bolest, starost i smrt, a miris iz Luga, gdje su pjevali dječaci, budio je radost i život." Kako dočarati u filmu ulogu mirisa koji određuje prostor duboko suprotstavljajući teške mirise u kući koji bude asocijacije na dotrajalost, bolest, smrt, dakle kuća nije nimalo privlačna za boravak u njoj, dok Lug svježinom, pjesmom dječaka kipi od životne radosti i privlači poput magneta. U filmu je izostavljen dolazak jeseni, prepune čuda: pojave zvijezde repače, ukazanje rajskih dvora, humorističnih situacija izazvanih nejasnim, nelogičnim željama zbunjenih Čardačana, tipičan, narodu svojstven humor. "A još se nešto te jeseni dogodilo čudno: jedne ljetne večeri nebo se rastvorilo više stare tvrđave! To bijaše tako rumenilo i taki sjaj da se ni kazati ne može. Ukazali se rajski dvori, ali samo dok bi nekoliko puta trenuo okom. A kad se nebo rastvori, dosta je onaj čas zapitati u Boga što mu drago, a već imaš. Samo treba reći brzo i da ti pane na pamet upitati zgodnu stvar. Tako su pripovijedali da je kći kovača Miće, kad se nebo rastvorilo, htjela pitati veliku sreću, no u brzini viknula: 'Daj mi Bože veliku vreću!, - a vreća - bub! - s neba pred nju. Kažu da veće vreće nigdje nema. A poljar Sinovko s Buline glavice zaželio veliko blago, pa zapitao veliku glavu - i glava mu buknula ka' var'ćak. Ništa ga ne boli, ali glava postala veća nego ičija u selu. Više ih pitalo ovako i onako, no nikomu da je pošlo za rukom upitati pravu stvar." Znatno je skraćena Savina ispovijed pa gledatelj ostaje prikraćen za praćenje usmene folklorne predaje, dramatizirani iskaz u kome bolje upoznajemo njezinu obitelj, odnose u obitelji, ulogu oca, ljubav i blagoslov ljubavi i veze. "… U mog ćaće bilo, a i sada je, osmero djece… "; "… I moja pokojna strina, Bog joj dao duši lako… "; "Sjedi on tako kod mene svaki dan i svaku večer, a sve me očima proždire. Stao mi pripovijedati da dućan nekakav ima - i da bi se ženio kad bi imao dobru i dragu curu… Slušam ja a pred očima mi se magli. Ne znam što ću ni koga bi pitala, a svi što meni dolaze nagovaraju me da pođem za nj. - Ja na svoje ruke nijesam više ni mislila. I on odraža meni - neću vam kriti - lijep je i kršan momak bio, i ja poručim ćaći da dođe. Tako i tako - velim ja njemu." Izostavljeno je i točno vremensko određenje kada su se Serdar i Emilija preselili u staru pustu tvrđavu iznad Čardaka, a sekvenca oluje koja bijesni tvrđavom, asocijacije legende, predaje koje stvaraju atmosferu strave i užasa, opis drveća, cvijeća, stanova, truleži, različitih glasova, zvukova, šumova daju ovom opisu krajolika izrazitu snagu i upečatljivost. Jer krajolik koji u pripovijesti pokreće i zaustavlja radnju, krajolik u punoći vizualne i auditivne slike koja izranja kod bljeska munje, prijeti udarima groma, duhovima očajnika što se dižu, traže, jauču baš u takvoj noći, takav krajolik koji se neprestano mijenja u potpunoj je suprotnosti s unutarnjim prostorom u kome sve miruje, dogorijeva, sluti kraj. Velika soba, mnogo pokućstva po tamnim kutovima, mrke i nepomične stvari. Kako je strahotna i upečatljiva slika mračne kuće osvijetljenih prozora ("kuća se kočila u mraku - kao golema divlja mačka na plijenu" /usporedba/; "dva živa kostura" /metafora/; "kao dvije stare ikone" /usporedba/. POČETAK PRIPOVIJETKE Šimunovićeva pripovijest Duga nastala je ispreplitanjem i dopunjavanjem dviju usporednih tema koje spaja simbolika duge iz narodna vjerovanja da će se djevojčica, koja protrči ispod duge, pretvoriti u dječaka. Prva je vezana za tužnu sudbinu djevojčice Brunhilde koja se teško prilagođuje stavovima zaostale okoline o tome što smije djevojčica, a što dječak i – poput uhvaćene i zatočene srne – neprestano traži put iz neslobode u slobodu, iz mraka na svjetlo, iz mirovanja u kretanje. Koliko se suprotnosti nalazi između pogospođenog imena Brunhilda, neobičnog za Čardake i imena Srna kojim su je zvali Čardačani jer ih je ona svojom pojavom i vladanjem podsjećala na srnu. “Nije baš da joj je bilo ime Srna, već Brunhilda, no tako su je odmila prozvali Čardačani ne nalazeći u njezinu krsnom imenu onoliko čara koliko majka Emilija. I lijepa bijaše Srna, vitka i visoka, a kose do ramena kao ugašeno zlato, pa vlažne i meke baš kao svila na kukuruzima u Lugu. Pa koliko je bila vitka, tako je hitro i skakala, da bi svak, čim je vidi, pomislio na srnu makar i ne znajući kako je zovu. Žarke joj oči tako su se sjale te bi mislio da su za sve prije nego za san. A bilo je samo deset godina toj Srni.” Bilo je ljeto, priroda – koju je Srna toliko voljela i kojoj je potpuno pripadala – zvala je Srnu da se s njome stopi, da postanu jedno i Srna je svakim djelićem svoga bića osjećala taj poziv i želju da, oslobođena zabrana i predrasuda, uživa u njoj, ali roditelji su bili nepopustljivi i Srna je sa svoga prozora, kao iz zagušljivog gledališta, gledala prekrasne prizore s “pozornice prirode”, čeznući da prestane biti promatrač u mirovanju, već da stupi na nju i osjeti radost slobode i kretanja. POČETAK FILMA Vrijeme - sadašnjost Mjesto - Zagreb. 1. kadar:, (jedan od uobičajenih nebodera, suvremenih zgrada u Novom Zagrebu). Detalj - plan, pojedinost - puce, smjer gore, dječja ruka koja odučno pritišće taj smjer (visine) na dizalu. 2. kadar: Panoramiranje - kamera prati neboder odozgo prema dolje, prateći put dizala dolje, prema čekačima. 3. kadar: čekaju ga jedanaestogodišnja djevojčica koja tužno stoji pred ulazom u dizalo, spuštene glave i oborenih očiju, a promatra je drugi čekač, mladi čovjek, koji se nagnuo na zid uz dizalo. Ulaze u dizalo - kamera prati vožnju dizala prema gore - panoramiranje. 4. kadar: Vozeći se u dizalu djevojčica otire suze, a čovjek započinje razgovor o uzroku njezina plača. Saznaje da plače jer mora ići kući, a rado bi ostala u gradu, među ljudima. Čovjek je pokušava utješiti činjenicom da će uskoro pasti kiša, no ona otklanja taj razlog tvrdnjom da su ljetne kiše uvijek kratke (vremensko određenje radnje filma: predvečerje ljetnoga dana). Čovjek je prijateljski pecka da želi skitati što ne priliči dobro odgojenoj djevojčici, a ona mu uzvraća riječima da govori kao njezina mama i tata (spominje se otac iako ga ne upoznajemo u filmu). Ona ne želi skitati, već biti među ljudima jer ovdje je tako dosadno (motiv samoće: u neboderu (velikoj spavaonici) kome stanuje mnogo ljudi čovjek može biti osamljen; biti sam sa sobom. Čovjek je pokušava utješiti riječima da se treba pomiriti s time da je roditelji ne puste u predvečerje u grad napominjući da bi je možda pustili da je dječak.. Ona plane: "Da sam dečko, da sam dečko. Ali nisam. A htjela bih u grad." Briše suze, izlaze iz dizala u koje, pozdravivši se s njom, ulazi mlada susjeda koja pritišće puce dizala i nervozno gleda na sat jer očito kasni na sastanak. Rez. Novi kadar: Nastavljaju razgovarati i saznajemo da njezin novi poznanik ide u posjet prijatelju, no odlučio je malo zakasniti jer su ga njezine riječi podsjetile na jednu drugu djevojčicu, istih godina, vrlo sličnog izgleda koja je imala isti problem morala je biti kod kuće zato što je djevojčica, i patila je zbog toga. Zvala se Brunhilda, a u mjestu u kojem je živjela svi su je zvali Srna. Djevojčica ga zainteresirano prekida ističući da je njezino ime kraće, ali jako, jako slično - Hilda. Čovjek nastavlja priču govoreći joj o mjestu Čardacima gdje je Srna živjela sa svojim roditeljima, a Hilda zbunjena imenom mjesta za koje nikada nije čula govori da je podsjeća na čardak ni na nebu, ni na zemlji (je li to mjesto između nestvarnoga i stvarnog, zbilje i sna? Što je izmišljeno, a što stvarno?). Oduševljena mogućnošću da čuje dobru priču - koja bi mogla biti zanimljiva - moli svoga novog prijatelja da joj ispriča priču o Srni. I priča počinje… Čovjek joj priča o mjestu Čardacima koje se smjestilo na strmu obronku, a malo dalje, u brežuljkastu polju, veselo teku bistri pritoci lijepe, modre rijeke Glibuše… Pripovjedač (sada) priča početak pripovijetke Duga, govoreći na hodniku nebodera (u Novom Zagrebu) jedanaestogodišnjoj djevojčici o njezinoj vršnjakinji, koja živi u drugom mjestu (Čardaci) u drugom vremenu (prošlost), ali s istim problemima. Ni nju roditeljii nisu puštali van zato što bijaše djevojčica, a ona je zbog toga patila. Uveče, kad bi roditelji zaspali, prilazila je prozoru /prozor u svijet??? - mogućnost doživljavanja i viđenja onoga što se događa vani jer u kući se ništa ne događa!!!/ i prisluškivala glasove dječaka koji su se igrali i pjevali (počinje pjesma lajtmotiv - koja će više puta, u različitim oblicima, pratiti Srnine reakcije, misli i postupke.) Hilda se sva unijela u priču, (krupni plan), čovjek nastavlja govoriti o Brunhildi koja je silno željela biti vani, uživati u prirodi, a roditelji je nisu pustili, a u podlozi slušamo riječi lajtmotiva: "Imati srebro i zlato raskoš bogatstva sva sila, pretapanje … Prošlost zamjenjuje sadašnjost, Hilda postaje Brunhilda koja, leđima okrenuta kameri, promatra ljepotu krajolika (Čardaci), sluša pjesmu raspjevanih dječaka koji uživaju u svježini Glibuše… uopće ne marim za to - - ja jedino želim krila." Izranja otvoren prozor kroz koji gledamo polje Lug. I sama počinje pjevati, okrenuvši se prema kameri, raširivši na tren ruke kao da se sprema na let. Obična, mala i laka za let u visine sjajne, u pluća udahnut’ zraka i spoznat’ prirodne tajne. Dotaći zelene krošnje, titrat’ nad nemirnom vodom, odjenut’ sve šumske nošnje, gostit’ se dozrelim plodom. Cvilež vrata, Brunhilda se trgne, /rez/ u sobu ulaze roditelji zaprepašteni njezinim boravkom na prozoru, pjevanjem. Majka joj zgranuto tumači da pristojne djevojčice moraju biti u postelji ma kako čarobna bila noć, a pjesma, zabava, tuča i veselje dopušteno je samo dječacima. Otac je razapet između intimnog razumijevanja njezinih nemira (on je rastao slobodno - bio je dječak!) i straha od nemilosrdnoga suda okoline: “Je li te tko vidio???) klimanjem glave potvrđuje slaganje s majčinim riječima, ali osjeća potrebu utješiti je činjenicom da će idući dan provesti na izletu, u vinogradu udovice Klare gdje će se moći natrčati u prirodi. Brunhilda se iskreno raduje, nastoji poslušati roditelje i zaspati, ali pjesma dječaka s Glibuše budi u njoj potisnute nemire i glad za slobodom, prirodom. Slušajući pjesmu Želim krila, Brunhilda ustaje, brza prema prozoru… prema van… /pretapanje/ nestaje u Glibuši koja bistra i široka teče naprijed, vječno slobodna - prema slobodi./ U filmu je promijenjen početak. Zašto? Pripovijetka, umjetnička tvorevina teme i ideje o posebnosti jednoga kraja i njegovih žitelja, o tragičnoj sudbini svakoga tko je "tuđinac" u vlastitom kraju, tko je poseban, drukčiji, počela je smirenim i gotovo putopisnim opisom mjesta radnje i glavnih likova jedne teme, budući da se Duga sastoji od dviju usporednih tema. Opisujući prekrasan, primaljiv krajolik koji svojom snagom smiruje ili pokreće radnju i otuđenost Čardačana od te ljepote, Šimunović oblikuje Srnu kao nedjeljiv dio prirode i ma kako je roditelji pokušali odijeliti od nje, ona joj pripada, pati bez nje, onda, kada nastoji prihvatiti nametnute norme jer - u dnu duše živi za život u prirodi, za kretanje, doticanje i onda - kada je prisiljena mirovati. Film ima svoje zakonitosti, a to je dinamičnost slike, buđenje zanimanja gledatelja od samoga početka za sadržaj koji nam iznosi. Razmislimo, bi li kamera pokazujući Glibušu, panoramizirajući Čardake, šećući do Glibuše, snimajući razigrane dječake koji uživaju u mlakoj svježini Glibuše pjevajući pjesmu Želim krila, dala dovoljno zgusnutu, zanimljivu situaciju koja nas poziva na gledanje filma? Moglo bi se ući u kuće Čardačana, u njihov život bez akcije, snimiti masne obroke koje jedu, odmaranje, prašnjavi korzo na kome uvečer pokazuju lažni sjaj, pristojnost, gospodstvo i … Sve bi to bilo sporo i dosadno, riječ pretočena u sliku izgubila bi svoju ljepotu i zanimljivost koju zasigurno ne bi mogla pobuditi ni ljutnja Srninih roditelja zbog njezina boravka na prozoru, želje da se pridruži dječacima što se u Čardacima smatra nedopustivim i nedoličnim. SREDIŠNJI TIJEK PRIPOVIJETKE Opis lijepe i bogate jeseni, koja je podarila tome kraju nezapamćenu količinu plodova, a u toj lijepoj, ali i čudnoj jeseni, nizala su se čuda - jedno za drugim i kao da se iza svakoga činilo da nije ono najveće, da pravo čudo tek slijedi. Svake je noći južni dio neba krasila golema zvijezda repača, no nije tom kraju donijela, rat, glad i kugu po čem je poznata, već svako obilje. Jedne se večeri nebo rastvorilo iznad stare tvrđave, a kraj je oblilo rumenilo, sjaj i na čas su bljesnuli rajski dvori. Bio je to pravi trenutak za obraćanje Bogu s molbom koja će biti uslišena, ali… Čardačani, viditelji, bili su toliko zbunjeni čudom da su njihove molbe bile smiješne. Čudesna izmjena učestalih kišica koje, kao da je ljeto zaboravilo ponijeti sa sobom, pa ih je jesen neprimjereno posvojila i pustila padati. Time su izazivale sunce no ono ih je za čas pobijedilo i slavilo svoju pobjedu veselim sjajem. Samo su berbe bile stvarne pa su Serdar i Serdarovica odlučili otići sa Srnom u vinograde na Marčinkovoj glavici, gdje se najkasnije trgalo bijelo grožđe. Je li priča o čudima namjerni uvod u opis vinograda na Marčinkovoj glavici i siromašnim Marčinkovima koji su bili na glasu zbog bezruke Save, najbolje vezilje u tome kraju. Savu je zlo pratilo od kolijevke kad joj je svinja odgrizla ruke dok je njezina majka trgala grožđe čardačkim trgovcima. Bila je lijepa, pametna, ali siromašna i bezruka. Djetinjstvo joj je bilo ispunjeno plačem i ruganjem, a zatim ju je strina naučila vesti. Kako? Batacima svojih ruku i zubima. Njezini su vezovi bili posebni, izazivali su divljenje i nevjericu jer - i to je bilo čudo. A onda je jedne zime nestala i vratila se s djetetom u naručju. Čuvala je dijete svom pažnjom nježne majke, a vez niti je spominjala niti je vezla, pa je i ona te jeseni bila čudo koje su uzalud željeli razotkriti znatiželjni susjedi. U tom kratkom spominjanju lijepe bezruke vezilje Save nalazi se početak druge usporedne teme, upoznavanje drugoga ženskog lika koji će se neminovno susresti sa Srnom. Sava, povrijeđena i šutljiva, tuđinka na Marčinkovoj glavici jer je obilježena, drukčija i Srna, dijete prirode koje joj je nepravedno oteto jer je žensko, / a priroda uvijek uzima natrag ono što joj pripada /, uskoro će se sresti. Jer, nakon Srnine šetnje s roditeljima vinogradom dobre udovice Klare na Marčinkovoj glavici, Klara je uspjela namoliti njezine roditelje da joj dopuste naskakati se i natrčati do mile volje u vinogradima - jer tu je ionako nitko neće vidjeti. “Molila i molila ona, a Srna trčala i trčala sad pred njima a sad iza njih i zavirivala u svaki grm i pod svaki kamen pa joj se činilo da i nije na ovom svijetu. Prije je mislila da je ona jedno, a Čardaci drugo, a sad je šutjela da je i ona i sve ostalo oko nje jedno te isto. Htjela je da zagrli i jablan i potok i kamen na kojemu je počinula, i da se zarije u vlažnu zemlju, ali nije imala kad, već je neprestano trčala da sve vidi, i stajala svaki čas da prisluškuje. No kad se jednoć zadihana povratila k roditeljima, čula je udovicu da im govori: ,Grjehota što vam nije sin!’ ” Ne razumijevši u prvi čas značenje njezinih riječi, Srna ih je pretvorila u poskočicu, ponavljajući riječi u taktu, a onda se zamislila i mirno hodala držeći udovicu za ruku. I dok su Srnini otišli u vinograde trgačima kako bi izabrali grožđe, Klara i Srna tražile su bezruku Savu ne bi li Srna vidjela njezinu prekrasnu djevojčicu i vez. Kad su je napokon našle, Srna je bila očarana Savinom plemenitom i anđeoskom ljepotom, licem koje je nebo obrubilo zlatom i jarkim rumenilom pa je bilo nalik licima svetaca u crkvi. Kao da je dobrota pronašla dobrotu, toplo srce isto takvo, bol i osobni problemi razumijevanje za tuđe, Sava je uskoro otvorila srce i iskreno i jednostavno ispričala svoju životnu priču. Sve se smiruje kao da i priroda i ljudi žele s poštovanjem saslušati Savinu životnu priču koja tako jednostavno, toplo i smireno, a ipak bolno i dramatično govori o sudbini nesretne, “drukčije” žene. Je li Sava kažnjena zato što je, prirodna i neiskvarena, povjerovala u bajku i pružila ostatke svojih ruku prema sreći, ili sreću, kako joj gorko kaže udovica Klara, nije ni imala čim se je rodila kao žensko. San o ljubavi, udaja za muškarca koji joj je lagao da je voli, bol i poniženje kada je shvatila da je sve bilo laž, da je njezin muž volio novac koji je zarađivala, a ne nju i njihovu djevojčicu, slomili su je i ona se vratila u siromašni dom proklevši vez, novac i pohlepu, pružajući svojoj djevojčici bezgraničnu ljubav i nježnost. Njezinu priču prekinuo je mukli, daleki šum u polju. Muklo tutnjanje groma i veselo i živo sunce kao da su se nadmetali tko će pobijediti. Nad poljem se izvila velika prekrasna duga. Sava se s uzdahom prisjeti narodne predaje o bajkovitoj dugi koja - protrčiš li ispod nje – mijenja djevojčicu u dječaka. Tko će od tih žena koje su, svaka na svoj način osjetile neravnopravan položaj, pokušati promijeniti svoj život, pretvoriti ga u bajku sa sretnim završetkom? Sava? Ne, zar nije ona vidjela kada se nebo otvorilo, a ipak Boga ni za što molila. Ona nije djevojčica, za nju – punu gorčine i životnih lomova – nema mjesta ispod duge, nema mogućnosti izlaza… Njezina kći – koja nije mogla zadržati oca uz majku jer - ženskom se djetetu ni Bog ne veseli – još nije prohodala, a već ju je pogodilo prokletstvo ženskog djeteta… Udovica Klara? Ne ona se potpuno pomirila sa sudbinom uvjerena da je Bog dosudio da žena mora trpjeti zlo koje joj on pošalje… Možda bi mogla… Srna? Ona pažljivo sluša priču, guta svaku riječ i već se vidi kao krasna, jakog dječaka, kako se ispod duge vraća svojim roditeljima koji je ponosni i sretni radosno grle… U trenutku kad se Srna odluči za trčanje ispod duge, hladan vjetar prostruji preko ledinice i Klara i Save stresoše se od hladnoće i još više približiše jedna drugoj. Sava nastavlja predanje o dugi pojednostavljenim metafičkim tumačenjem simbolike duge pričom iz Staroga zavjeta o potopu, kojim je Bog htio kazniti ljude zbog zloće i pakosti i Nojinoj molitvi da im se smiluje. Bog ju je uslišio potvrdivši svoje obećanje stvaranjem prekrasne duge na nebu. Srna je odlučila… Uzbuđena, bez sumnji u srcu, ona trči prema dugi – simbolu slobode, ljepote, nesputanih širina i visina, simbolu dobra nakon svih pretrpljenih muka i samoće, trči iz stvarnosti prema snu o pretvaranju u dječaka kome je sve dozvoljeno, sanja o napuštanju sebe, sputane i neslobodne i pretvaranju u drugoga – oslobođenoga svih zabrana koje je prate zato što je djevojčica. No, je li lagan, je li uopće moguć takav obrat? Ostvaruju li se bajke sa sretnim završetkom? Sudeći po Srni, Savi, Savinoj kćeri, Klari – ne! Češće i lakše se ostvaruju bajke s tragičnim završetkom. Jer – Srna je, vjerujući u bajku, potrčala prema dugi, trčala je ispod nje, trčala je prema ljepoti, obećanju, suncu, toplini, slobodi, a završila je u mračnom i hladnom Mrtvom jezeru… Savinu su priču zamijenile kratke obavijesti njezine braće o njezinom trčanju ispod duge, o opasnoj i nemilosrdnoj močvari pred kojom su nemoćni i životinje i ljudi. Srna je nestala u hladnim vodama močvare, a s neba je nestalo duge, sunce je zamijenio crn, velik oblak, nošen nemilosrdnim jesenjim vjetrom i uskoro počne kiša. Cijelu su noć tražili Srnu, no našli su je i izvukli seljaci tek peti dan. SREDIŠNJI TIJEK FILMA Prošlost – Čardaci (prvi eksterijer u filmu) Glibuša u svojoj ljepoti, (lajtmotiv/instrumental, švenk prema mostu kojim Srna s roditeljima odlazi na izlet na Marčinkovu glavicu. Nemirna je, uzbuđena, natječe se s ocem u bacanju oblutaka i igri žabica). /pretapanje/ Idući s roditeljima prema vinogradu udovice Klare, Srna uživa u ljepoti prirode.. Trči, zastajkuje, bere cvijeće, baca kamenčiće u rijeku, moči ruke, uživa… Uzalud je majka neprestano opominje da će se prehladiti, njezinoj sreći nema kraja. (lajtmotiv) /pretapanje/ Na putu prema vinogradu dolaze do uzvišice s koje joj otac pokazuje Čardake i polje Lug u svoj njihovoj ljepoti (panoramiranje / kraj lajtmotiva) /pretapanje/ Stižu u vinograd gdje ih srdačno dočekuje udovica Klara i bogato prostrt stol. Serdar pozdravlja berače (1. i 2. plan), a zatim sjedaju za stol, uživaju u hrani i društvu. Srna je nemirna, trči, poskakuje i Klara u jednom trenutku komentira njezinu živahnost riječima: “Grjehota, što vam nije sin!” Srna to pretvara u poskočicu, u taktu ponavlja riječi koje su uozbiljile njezine roditelje, a zatim i nju. Tišina, neugodna, duga, zbunjeni pogledi, a prekida je Srna podsjećajući roditelje na obećanje da će se moći natrčati do mile volje. Otac ustaje, a Klara ga moli: “Pustite je sa mnom. Ne može joj se ništa dogoditi. Nećemo daleko. Roditelji se pogledaju bez riječi, a otac – prikrivši nevoljkost smiješkom – pristaje govoreći: “A mi ćemo pogledati vinograd.” Klara i Srna trče, okreću se i stanu jer ih otac na čas zaustavlja porukom Srni: “Budi dobra i slušaj gospođu Klaru.” Srna klimne, radosno krene s Klarom, /nestaju iz kadra, rez/ a otac i majka se zabrinuto pogledaju i odlaze u vinograd. /pretapanje/ Srna i Klara dolaze bezrukoj Savi kako bi Srna vidjela njezinu prekrasnu djevojčicu i nadaleko poznat vez. Sava im pokazuje vez i priča svoju tragičnu životnu priču o nesreći kad joj je u ranom djetinjstvu prasica odgrizla ruke, o teškom i siromašnom životu, o mukama koje je pretrpjela da bi naučila vesti, o svome odlasku u grad, o lažljivosti i pokvarenosti čovjeka kojega je voljela, za njega se udala i rodila djevojčicu, a on ju je prevario, uvrijedio i napustio. Ništa ga nije moglo zadržati uz nju, ni njezina duboka iskrena ljubav, ni praštanje, ni dijete (ni Bog se ne veseli ženskom djetetu). Slušajući tu potresnu priču Srna osjeća strašnu nepravdu i zbog mišljenja da je ženama dosuđeno da trpe i postavlja pitanje: “Tko, tko nam je to dosudio?” No, ostaje bez odgovora. (Jedna od najljepših sekvenca u filmu, izmjena općih, američkih i krupnih planova s mnogo rezova, odlično kadriranje). Na nebu se pojavljuje duga i Sava počinje pučku predaju o dugi. Prekrasan kadar u kome Sava, njezina kći i Klara stoje, kao uokvirene dugom, a Savina djevojčica pru`a ručicu kao da želi dotaknuti tu prekrasnu dugu. A onda se Sava i Klara okreću i vide da nema Srne. Očajno je zovu, miješaju se pozivi Srna i Brunhilda, a na kraju, Sava zove: Hilda. Srna trči, miješaju se pozivi i njezino napredovanje ispod duge, lomi trstiku i razmiče šaš, progovara: “Još malo i postat ću sin.” Razmiče šaš, šuštanje, pucketanje, lomljenje, krik – površina Mrtvoga jezera se smiruje, još tu i tamo vidimo pokoji mjehurić, počinje kišica /pretapanje/ Hildine širom raširene oči. Vraćamo se u sadašnjost, Hilda primjećuje dugu koja se nadvila nad gradom baš kao u priči. Glasno razmišlja i pita se gleda li je tko u nekom malom mjestu, događaju li se slične stvari svuda? A zatim se trgne i pita svoga pripovjedača što se dogodilo Srninim roditeljima. KRAJ PRIPOVIJETKE Dvadeset dana poslije Srnine smrti njezini su se roditelji preselili iz Čardaka u staru, pustu tvrđavu iznad njih. Budući da je od Srnine smrti padala kiša, divljao jak vjetar i studen obavila Čardake, Čardačani nisu znali za njihovo preseljenje jer se nisu micali iz svojih zagušljivih soba. A gore na tvrđavi urlala je jugovina po napuštenim prostorijama, gnjilim mostovima, ruševinama noseći sa sobom miris starosti i smrti. Mutna Glibuša muklo je šumila, tvr|ava je jecala pod udarcima vjetra, ispod nje je tamom i smrću zjapio ponor u koji se jedne takve noći bacio prekrasan mlad vojnik koji je, na straži, osjetio čudesnu opijenost “tajanstvenom vječnošću” što ga je zvala u ponor i radosno se bacio u nj. O njemu, i o jaucima ranjenih, bojnim pokličima i smrtnom hropcu bojovnika pričala je jugovina, udarajući kao da želi nekoga kazniti, urlala je, rušila i unosila strah u sve što živi, u sve što diše, osim u dva živa kostima – Srnine roditelje – koji su u kući na opkopu tvrđave, uz svjetlo svijeće, sjedili nepomični, no u njima je bjesnila oluja očajničkih misli u kojima se neprestano pojavljivala mala Srna, onakva kakvu su je izvukli iz Mrtvoga jezera. Jer – sklonivši se u tu stravičnu kuću nisu se mogli skloniti od te lijepe i strašne slike koja je postala dio njih i njihova bića. I tada su shvatili što je Srni značila duga, zašto je željela postati dječak, shvatili su okrutnost svojih pokušaja da je odijele od prirode. Shvatili su da novac i bogatstvo nema tu snagu koje ima svjetlo u nama, sjetili su se da su i oni – nekad davno – osjetili zov toga svjetla, ali su ga zatomili duboko u sebi, da postoji nešto u ljudskim dušama što je jače od straha pred smrti. I kroz to novootvoreno svjetlo javljao se Srnin lik, miran i nasmiješen, blijedo i mokro lice, nježne grudi što su se nadizale pokrivene bijelom košuljicom, tanka ručica podrhtavaše u zlatnoj kosi. A kad je djetinje lice ozario smiješak i sreća, pomisliše: “To je Srna sanjala da je postala sin.” I tada su, četiri tjedna nakon Srnine smrti, u nezapamćeno strahotnoj noći iscerenih lica i očiju u kojima je plamtjela luđačka vatra, držeći se čvrsto za ruke, Srnini roditelji dugo, dugo hodali dok napokon nisu stigli do bedema s kojeg se mladi stražar strovalio u bezdan. Odjednom se vjetar utišao, bijelo se svjetlo s istoka probijalo kroz mutno obzorje, a oni zakoračiše i nestadoše u dubini. A nad jednim od donjih opkopa živjela su dva živa kostura čijom su dušom teške i mutne misli ponavljale istu priču još tužniju i bližu. Sjetili su se svoje nepopustljivosti kojom su otimali Srni sve što je željela, shvatili su njezin otpor, značenje duge njihovoj kćeri, sjetili su se da je i njih nekad davno zvalo i uzdizalo svjetlo, ali su ga oni gasili misleći da je nepotrebno. U tracima te svjetlosti vidjeli su mrtvu Srnu, osmijeh koji je izazvala pomisao da je sin. Osjetili su strašnu dužinu vremena svoga praznoga života, a kad je strahota dostigla svoj vrhunac, iscerenih lica, s luđačkom vatrom u očima, gledaše se kao da izmjenjuju neku misao, a onda se zgrabiše za ruke i dugo, dugo hodahu do ponora. Tračak bijele svjetlosti, smiraj vjetra i oluje, kao da cijela priroda iščekuje sljedeći događaj časak su stajali crni, pognutih glava, a onda se baciše u ponor. Čardačani, koji nisu pamtili tako strašnu oluju, saznavši za smrt Serdara i Serdarovice, znali su zašto bijaše tako strašna noć njihove smrti. KRAJ FILMA Teče priča novoga znanca o strašnoj tuzi Srninih roditelja, preseljenju u staru tvrđavu gdje je sve škripalo, treslo se… /pretapanje/ Hilda raširenih očiju sluša završetak priče, krupni plan, Hildine oči /pretapanje/ i pred nama se pojavljuje slika sobe u kojoj Srnini roditelji, poludjeli od nesreće tuguju za njom. Stol, majka neuredna, raščupana, nijema, otac koji nepomično gleda u svijeću, otac /pretapanje/ sjećanje na trenutak kad su mu donijeli Srnu, majka poludjela od boli, nagli okret prema postelji na kojoj leži Srna i smiješi se u snu. Otac izgovara rečenicu: “To je Srna sanjala da je postala sin.” Postelja je opet prazna, svijeća je u krupnom planu, vani bjesni nezapamćeno nevrijeme, a Srnini roditelji se bacaju s Tvrđave u ponor. Pred nama se pojavljuju ruševine koje blistaju ukrašene s bezbroj kapljica koje klize kao suze /pretapanje/ Hildine oči, povratak u sadašnjost. Priča je gotova, Hilda se rastaje sa svojim novim poznanikom, a da nije saznala niti njegovo ime. Odlazi dubokim hodnikom, zvoni, a majka bučno otvara vrata, ljutita što kasni. Hilda otvara vrata svoje sobe (ona cvile kao Srnina), nasloni se na zid i pita se kako se zvao čovjek koji joj je ispričao priču i što je u njoj izmišljeno, a što stvarno. Otvara vrata, trči hodnikom prema dugi koja se protegnula nad gradom želi protrčati ispod duge? Kamo je nestala? Hoće li ikada prestati želja da se trčanjem ispod duge riječi neravnopravnost, nesloboda?! Tko zna… Što je posebno donio film? Jedna od najznačajnijih odrednica koje su dale filmu posebnu vrijednost i originalnost jest zamisao ispreplitanja sadašnjosti i prošlosti. Time je neravnopravan položaj žene postao svevremenski, razlike između djevojčica i dječaka, između HTJETI i SMJETI i danas pokazuju da je dječacima dopušteno više nego djevojčicama. Srna je jedini ženski lik u filmu, koji se ne miri, pruža otpor, traži valjane razloge za takvo mišljenje o ženama, a ako ih nema, promjenu mišljenja. Vjeruje li ta desetogodišnja djevojčica u poboljšanje položaja ženskog djeteta u budućnosti? Duboko u sebi ne, jer je spremna istrgnuti se iz običajnih okova koji je stežu promjenom spola, čudom. Znači li to da bi samo čudo moglo promijeniti položaj žena, da bi trebale trčati ispod duge da bi se izjednačile s muškarcima? Jer - ispod duge i danas, kao i prije 94 godine kad je pripovijest dovršena teče i kipti život, šibaju nas bure i tješe utihe, rađaju se želje i umiru nade, sučeljavaju se dobro i zlo, pravda i nepravda, jednakost i predrasude. Ispod duge živio je i Dinko Šimunović, učitelj, pedagog i književnik koji je - potaknut nepravednim odnosom prema ženama, duboko, iskreno i sugestivno progovorio o neravnopravnosti žena od ranoga djetinjstva. Ispod duge i danas ima žena koje žive slično kao junakinje Šimunovićeve pripovijetke, ispod duge zadržani su stari okovi za žene umotani u proziran, lažni sjaj razumijevanja i uvažavanja žena i pitam se, iskreno se pitam - bi li bilo mjesta za sve žene koje bi i danas - trčanjem ispod duge - pokušale pobjeći iz ženskog života, izjednačiti se s muškarcima. Možda bi pomogla krila? Ili da okrenemo pitanje. Zar ne vidite želju za letom u visine, u široka prostranstva, u život ispunjen slobodom koja je zajednička i djevojčicama i dječacima? Tako malo treba da bi krila ojačala, dopustila taj let. Dječacima već odavno jesu, a djevojčicama? Hoće li uskoro ta tema postati prošlost, dio predaje: "Nekad davno, ne biste vjerovali, bilo je… " U sižejnoj organizaciji filma značajno mjesto ima lajtmotiv - pjesma čiji stihovi karakteriziraju Srnu i koja se u filmu neprestano vraća, s riječima ili u instrumentalnom obliku, vesela, razigrana, zvonka, drugi put tiha, lagana, nenametljiva, povezana s grgoljenjem Glibuše, trčanjem kroz prirodu, šuštanjem lišća, cvrkutom ptica. Lajtmotiv napet, isprekidan u predosjećaju nenadane opasnosti u kojoj se Srna našla, tiha i sasvim polagana kad dodiruje mjehuriće vode, posljednje znakove života Srne prije utapljanja. Pjesma tuguje sa Srninim roditeljima, teška, duboka, povezana s otkucajima metronoma koji naglašava sporost protjecanja, ali i ograničenost vremena, ona postaje nježna kad se pred nama - posljednji put - pojavljuje bijela, čista, nasmiješena mrtva Srna, nasmiješena jer je sanjala da je sin. Lajtmotiv ne ostaje u prošlosti, ne završava s pričom o Srni, već se seli u sadašnjost i tješi, hrabi i prati Hildu kroz njezine nemire, plač i otpor. Analiza i komentar razlika i srodnosti književnosti i filmske kulture nastale su, dakle, postupkom u kome je prvo čitano i obrađeno književno djelo /sat lektire/, zatim gledanje i obrada filma /sat medijske kulture/, a zatim rasprava /sat jezičnoga izražavanja/. Drugi postupak koji se sastoji od: a) gledanja i obrade filma, b) čitanja i obrade pripovijetke, c) rasprave, pridonijet će većem zanimanju za pripovijetku, bolje razumijevanje njezina sadržaja, teme i ideje. Kao motivacija za obradu pripovijetke dobro će poslužiti čitanje domaćih zadaća zadanih nakon gledanja filma: "Kamo je pobjegla Hilda?" /pričanje u 3. licu/; "Ja sam Brunhilda, Srna i Hilda" /pričanje u 1. licu/. NASTAVA MEDIJSKE KULTURE Razred: VI. Nastavno područje: MEDIJSKA KULTURA Nastavna jedinica: Filmska izražajna sredstva 1. Motivacija (kratka) Učitelj: Nudim vam riječ Duga. Napišite misli riječi, skupove riječi) koje u vama budi ta riječ. 2. Nakon čitanja nekoliko uradaka, učitelj postavlja pitanje: “Čime smo izražavali svoje misli, osjećaje, govoreći o dugi?” Učenici odgovaraju da su to bila izražajna sredstva jezika: riječi, sintagme, rečenice… 3. Najava nastavne jedinice Učitelj: Danas ćemo pogledati igrani film Duga i molim vas da pozorno pratite filmski jezik i njegova izražajna sredstva: kadar, plan, rakurs, kretanje kamere, svjetlo, boju, zvuk, trikove. 4. Gledanje filma 5. Iskazivanje doživljaja 6. Istraživanje će biti najučinkovitije ako nakon ponavljanja ranije stečenih znanja o filmskom jeziku, ponovo pogledamo početak filma određujući s učenicima sve zadane elemente. Npr. 1. kadar – prst na pucetu dizala /detalj plan/, normalni rakurs, kamera, blago osvjetljenje bez sjena, zvuk prijama poziva za dolazak dizala. /švenk/ 2. kadar – promjenjivi rakurs; donji rakurs, gornji, panoramiranje, kamera se kreće vodoravno, okomito i koso, prirodno osvjetljenje promjenjivi rakurs, tišina /iščekivanje/ /rez/ 3. kadar – ulazak u dizalo, djevojčica i pripovjedač, američki plan, normalni rakurs, kamera miruje, blago svjetlo, zvuk otvaranja vrata /švenk/ 4. kadar – panoramiranje, promjenjivi rakurs: gornji i donji, vožnja uvis i naniže /rez/ 5. kadar – unutrašnjost dizala, dugi kadar, američki plan, blago osvjetljenje, kamera miruje, šmrcanje, ljudska riječ /dijalog/ 7. Rasprava 8. Zadavanje domaće zadaće Napiši kratak prikaz filma Duga. POVEZIVANJE NASTAVE MEDIJSKE KULTURE I JEZIČNOG IZRAŽAVANJA Razred: VII. Nastavno područje: JEZIČNO IZRAŽAVANJE Nastavna jedinica: Obavijesni prikaz 1. Motivacija Učitelj: Danas vam zadajem zanimljiv i vrlo ozbiljan zadatak. Bit ćete novinari koji će nastojati što cjelovitije obavijestiti svoje čitatelje o filmu Duga Želimira Mesarića. 2. Upute za rad Kako biste taj zadatak riješili što uspješnije, radit ćete u skupinama po pet učenika (prema sjedenju u klupi, ili abecednom redu u imeniku). Svaka skupina izabrat će svoga glasnogovornika koji će pročitati njezin prikaz. Prikaz najbolje skupine poslat ćemo urednici Modre laste, Željki Horvat-Vukelja. Sretno! 3. Gledanje filma 4. Pisanje prikaza 5. Čitanje prikaza 6. Rasprava – nakon čitanja obavijesnih prikaza četiriju ili pet skupina (ovisno o broju učenika u razrednom odjelu), posebna ocjenjivačka skupina iznosi svoje mišljenje o prikazu. Ocijenila ga ona dobrim, nepotpunim, lošim mora svoje mišljenje potkrijepiti dokazima. NASTAVNI LISTIĆ OBAVIJESNI PRIKAZ Želiš li napisati dobar prikaz, niži obavijesti ovim redom: 1. naslov, rod, vrsta autor filma, 2. kratki sadržaj (fabula, likovi, mjesto, vrijeme, tema/e, ideja), 3. izraz (kompozicija, stil, jezik). A sada ti!!! ________________________________________ POVEZIVANJE NASTAVE MEDIJSKE KULTURE I JEZIČNOG IZRAŽAVANJA Razred: VIII. Nastavno područje: JEZIČNO IZRAŽAVANJE Nastavna jedinica: Raspravljanje 1. Motivacija Učitelj zamoli jednog učenika da podijeli nastavne listiće. Predaje mu samo varijantu A – (Moj otac) i pamti koji su redovi učenika dobili taj listić. Ispriča se učeniku što mu je dao premalo listića i daje mu listiće varijante B – (Moja mama). Kad su listići podijeljeni, zamoli jednog učenika (koji ima A varijantu) da pročita tekst. Učenik čita, a drugi dio razreda, koji je dobio varijantu B, buni se tumačeći da je to opis majke. Učitelj ih pušta trenutak da se svađaju, nerviraju, smiju, objašnjavaju da je to zabuna, a onda ih prekida riječima: 2. Najava vježbe “Prekinite raspravu koja je i tema našeg današnjeg istraživanja. Pogledat ćemo film Ž. Mesarića Duga i razgovarati o njemu.” 3. Upute za rad Pažljivo pratite film, a posebnu pozornost posvetite temi, ideji i likovima, njihovoj psihološkoj, sociološkoj, govornoj i povijesnoj karakterizaciji. Tijekom gledanja filma pravite zabilješke, svoja razmišljanja. Nadam se da će vam podsjetnik pomoći u dobroj i argumentiranoj obrani vlastitih stavova. 4. Gledanje filma 5. Iskazivanje doživljaja 6. Čitanje uratka 7. Rasprava o napisanom tekstu – ocjenjivačka skupina iznosi svoje mišljenje o uspješnosti rasprave. Rasprava je uspjela jer se našao zajednički zaključak, jer je svrha postignuta, a nije ako su problemi otvoreni, ali ne i riješeni. 8. Zadavanje domaće zadaće Jesmo li zaista ravnopravni? NASTAVNI LISTIĆ RASPRAVLJANJE (A) Moj otac Volim, a ponekad i žalim svoga oca. Svaki dan obavlja složene poslove na svome radnom mjestu, a kad dođe kući, obvezama nema kraja. Dok ja sjedim za stolom i više-manje učim, a mama čita novine, on brzo priprema kasni objed, posprema stan i pita nas što bismo željeli sutra objedovati. Ništa mu nije teško i rado će, ako se požalimo da nam nedostaje slatko, ispeći palačinke. Divim mu se i vjerujte - volim, a ponekad i žalim svoga tatu. A sada ti!!! ________________________________________ NASTAVNI LISTIĆ RASPRAVLJANJE (B) Moja mama Volim, a ponekad i žalim svoju majku. Svaki dan obavlja složene poslove na svome radnom mjestu, a kad dođe kući, obvezama nema kraja. Dok ja sjedim za stolom i više-manje učim, a tata čita novine, ona brzo priprema kasni objed, posprema stan i pita nas što bismo željeli sutra objedovati. Ništa joj nije teško i rado će, ako se požalimo da nam nedostaje slatko, ispeći palačinke. Divim joj se i vjerujte - volim, a ponekad i žalim svoju majku. A sada ti!!! ________________________________________