Živuće fotografije II Mladena
Jurana
Cjelovečernji dokumentarni film Mladena Jurana Živuće
fotografije II premijerno je prikazan u Kinu Tuškanac
13. travnja 2006. Nastale prema scenariju Ive Škarabala i
u produkcii Inter filma, Živuće fotografije II nastavak
su Juranovih Živućih fotografija iz 1983, svojevrsne
autorove sinteze povijesti hrvatske kinematografije do Drugoga
svjetskog rata, koja je obuhvaćala prve filmske zapise snimljene
na tlu Hrvatske, poput procesije sv. Duje u Splitu. Živuće
fotografije II bave se istim razdobljem, ali u srednjoeuropskom
kontekstu, te se orijentiraju na filmove koji su snimljeni
u Hrvatskoj ili su ih snimili hrvatski autori. Da bi realizirao
film, Juran je pretražio arhive u Beču, Pragu i Budimpešti.
Između ostalog, napominje autor, drugi dio Živućih fotografija
»nedvojbeno dokazuje da su Milan Begović (češki igrani film Američka
jahta u splitskoj luci iz 1939) i Ivo conte Vojnović(Gospođu
sa suncobranom ekranizirao je 1919. kultni redatelj Casablanke Michael
Curtiz alias Mihaly Kertesz) ne samo veliki klasici hrvatske
književnosti već i filma. I to iz još uvijek nedovoljno poznatog
razdoblja, prije II. svjetskog rata, kada nemamo sačuvan
niti jedan jedini cjelovečernji igrani film hrvatske produkcije«. Juran
najavljuje i treći dio Živućih fototografija, koji
bi se bavio mediteranskim kontekstom hrvatskoga filma.
Anina američka adresa Petra Krelje
U Tuškancu je 1. lipnja, u okviru ciklusa filmova redatelja
Petra Krelje, prikazan novi Kreljin dugometražni dokumentarac Anina
američka adresa (2005), o svjetski poznatoj gitaristici
Ani Vidović. Film je nastao u produkciji HRT — Vedis, snimatelj
je Karmelo Kursar, montažer Mladen Radaković, snimatelj
tona Branko Flajpan, a producenti Miro Branković i Veljko
Krulčić. Krelja je snimao i dokumentirao život Ane Vidović
i njezinih roditelja Anđelke i Ljube te braće Viktora
i Silvija, i njezinu umjetničku karijeru, o kojoj, uz
Anu i njezinu obitelj, govore i profesori Isztvan Römer
i Ray Chester te magistrica gitare Suzanne Bulua, glazbeni
producent Edward Tetreault, čembalistica Višnja Mažuran
i violončelistica Monika Leskovar. Film je nastajao od
1986, kad je Ana imala četiri godine, i sustavno prati
njezin život i umjetničko sazrijevanje. Ana je sada stipendistica
glazbene akademije Peabody u Baltimoreu, SAD.
Ono sve što znaš o meni Bobe Jelčića i Nataše Rajković
 |
| Ono sve što znaš o meni, B.
Jelčića i N. Rajković (2005) |
Tuškanac je 8. lipnja ugostio kazalištarce Natašu Rajković
i Bobu Jelčića i njihov niskobudžetni igrani film Ono
sve što znaš o meni snimljen prošle godine. Ana Karić,
Katarina Bistrović-Darvaš, Nataša Dangubić, Tvrtko Jurić
i Dražen Šivak te niz neprofesionalnih glumaca pojavljuju
se u urbanoj priči o prosječnoj zagrebačkoj obitelji i njezinim
problemima, koja se »bavi se generacijskim sličnostima
i razlikama«. Autori film žanrovski opisuju kao dramu
s atributima komedije, koja se »kreće u okvirima realiteta
da bi što stvarnije opisala svakodnevni život urbanih građana«. O
projektu koji je idejno začet još 2000. autori u promotivnom
tekstu kažu: »Budući da je priča filma u dijelu karakterizacije
usko vezana za dva kazališna projekta, naime bavi se istom
obitelji kojom i predstave Usporavanja i Nesigurna
priča, može se reći da je rad s glumcima na tim predstavama
baza filmskoga projekta. Samom snimanju prethodila je iscrpna
priprema da bi se ekipa filma što bolje snašla u procesu
koji je ponešto različit od uobičajena, a što je dio projekta.
Naime, specifičnost rada s glumcima i tretiranja teksta u
kazalištu zadržan je i na filmskom projektu. Namjera je bila
postići što veću uvjerljivost i spontanost glume, te i lakoću
same strukture priče koja podražava stvarnost.«