U dvorani Tuškanca izmjenjuju se veoma
različiti programi, koji su privukli brojnu zainteresiranu
publiku. Tako je 4. veljače započela retrospektiva francuske
fondacije Fonds Sud Cinema (Južna strana filma),
u okviru koje su prikazani filmovi Ljudi rižinih polja redatelja
Rithyja Panha, Kambodža (1994), Hijene Djibrila
Diopa Mambetya, Senegal (1992), Tišina palača Moufida
Tlatlija, Tunis (1994), Zapadni Bejrut Ziada Doueirija,
Libanon (1998), Otac mjesec Bakhtiyara Khudojnazarova,
Tadžikistan (1999) i Ali Zaoua, princ ceste Nabila
Ayoucha, Maroko.
U sklopu programa 25 godina Hrvatske kinoteke prikazani
su kratkometražni filmovi Kreše Golika i njegov igrani film Pucanj (1977).
U veljači i ožujku prikazani su i filmovi Pokvareni policajci Claudea
Zidija (1984), iz ciklusa Filmovi koje smo voljeli, Peron Jia
Zhange-kea, Kina (2001), iz ciklusa Južna strana
filma, kratkometražni filmovi Zvonimira Berkovića
i njegov igrani film Ljubavna pisma s predumišljajem (1985),
iz ciklusa 25 godina Hrvatske kinoteke te autorske
večeri Oskara Fischingera, Hansa Richtera, Walthera Ruttmana
(Berlin. Die Sinfonie der Grossstadt odnosno In
der Nacht. Melodie der Welt) te zajednički program
Walthera Ruttmana, Vikinga Eggelinga, Hansa Richtera,
Lotte Reiniger, Laszla Moholy-Nagya i Wernera Graeffa,
iz ciklusa Njemački
avangardni film.
Program je u ožujku nastavljen prikazivanjem animiranih
filmova Zlatka Boureka i igranoga filma Veljka Bulajića Obećana
zemlja (1986), iz ciklusa 25 godina Hrvatske kinoteke,
te Ciklusom iranskih filmova, nastalih od 1990.
do 2004. godine, od kojih su četiri režirale redateljice,
prikazanih u suradnji s Iranskim kulturnim centrom. Publika
je mogla vidjeti filmove Svijeća na vjetru redateljice
Pouran Derakhshandeh (2004), Kokoš s krijestom redateljice
Ferial Behzad (1990), kratke filmove Majka (2000)
i Pendar (2003) redateljice Leile Mirhadi, Požuri,
prošlo je redateljice Ensiyeh Shah Hosseini i film Kukuta redatelja
Behrouza Afkhamija. Iranski kulturni centar, Ženska infoteka
i Hrvatski filmski savez organizirali su i konferenciju
za tisak, a Društvo hrvatskih filmskih redatelja i Akademija
dramske umjetnosti u suradnji s Veleposlanstvom Republike
Iran i Hrvatskim filmskim savezom tribinu posvećenu iranskoj
kinematografiji, na kojoj su sudjelovale redateljice Pouran
Derakhshandeh, Ferial Behzad i Ensiyeh Shah Hosseini. Druženje
i razgovor s gošćama iz Irana organizirano je i u Kinu
Tuškanac.
U ciklusu Suvremenog finskog filma prikazani su Zemljopis
straha Auli Mantile (2000), Rijeka Jarmo Lampele
(2001), Vrijeme prosperiteta Johanne Vuoksenmaa
(2003), Najbolja
mama Klausa Häröa (2005), Nevidljiva Elina istog
autora (2003), Gospodin pelikan Liise Helminen (2004)
i Zemlja zla Akua Louhimiesa (2005). Izbornik ciklusa,
priređenog u suradnji s Veleposlanstvom Finske, Finskom
filmskom fondacijom i Hrvatskim filmskim savezom, bio je
Boris Vidović, koji je održao predavanje o suvremenom finskom
filmu na Akademiji dramske umjetnosti, a održana je i konferencija
za tisak.
U ciklusu Iz fundusa Hrvatskog filmskog saveza po
izboru Hrvoja Turkovića prikazani su pionirski eksperimentalni
filmovi i umjetnički video šezdesetih i sedamdesetih godina
prošloga stoljeća, a u ciklusu Filmovi koje smo voljeli film Ime
ruže Jeana-Jacquesa Annauda (1986).
Travanj je obilježen Ciklusom filmova Bernarda Bertoluccija,
a prikazani su Posljednji tango u Parizu (1972), Mjesec (1979), Posljednji
kineski car (1987) i Dvadeseto stoljeće, I. i II. dio (1976),
u organizaciji Hrvatskoga filmskog saveza i Jugoslavenske
kinoteke, odnosno Ciklusom mađarskih filmova u kojem
su prikazani Magareći kašalj Pétera Gárdosa (1987), Eldorádó Geze
Beremenyija (1988), Vrijeme je stalo Pétera Gothára
(1982), Dnevnik mojemu ocu i mojoj majci Márte Mészáros
(1990), Na smrt osuđeni Jánosa Zsombolyaija
(1982), Nepokopani čovjek Márte Mészáros (2004)
i Senzacija Róberta
Koltaija (2004).
Održana je i premijera cjelovečernjega dokumentarnog
filma Živuće
fotografije II. — Hrvatske slike iz prošlosti srednjoeuropskog
filma autora Mladena Jurana (2005), kao svojevrsna
nastavka filma Živuće fotografije (1983).
Program je realiziran u suradnji Hrvatskoga filmskog saveza,
Veleposlanstva Republike Mađarske, Hrvatske kinoteke, Inter
filma i Jadran filma.
Ciklus japanskog filma, čiji su suorganizatori
bili Hrvatski filmski savez i Veleposlanstvo Japana, potrajao
je od sredine travnja do sredine svibnja, a prikazano je
petnaest filmova snimljenih između 1953. i 2002, među kojima
su prikazani Prije zore Kozabura Yoshimure (1953), Zločin Yoshitara
Nomure (1978), Čovjek koji je ukrao sunce Kazuhika
Hasegawe (1979), Kamata
koshin-kyoku Kinjija Fukasake (1982), Tenkosei Nobuhika
Obayashija (1982), Yari no gonza Masahira Shinode
(1986), Glumica Kona Ichikawe
(1987), Tsugumi Juna Ichikawe (1990), Muno no hito Naota
Takenake (1991), Ohikkoshi Shinjija Sômaia (1993), Kamikaze takushî Masata
Harade (1995), Haru Yoshimitsua Morite (1996), Dora-heita Kona
Ichikawe (2000), Nippon no kuroi natsu — Enzai Keija
Kumaija (2001) i Utsukushii natsu kirishima Kazua
Kurokija (2002).
Iz produkcije Ministarstva obrane RH prikazani su filmovi Zanimanje
— vojni pas, 10 godina Oluje i spot akrobatske
grupe Krila Oluje.
Svibanjske su projekcije obuhvatile Ciklus poljskog suvremenog
filma, organiziran u suradnji Hrvatskoga filmskog saveza
i Veleposlanstva Republike Poljske, a na konferenciji za
medije govorili su i rektor Državne visoke škole za film,
televiziju i kazalište iz Lodza Jerzy WoL’niak te prorektor
za pitanja edukacije i studentska pitanja Mieczyslaw Lewandowski.
Prikazani su filmovi Varšava Dariusza Gajewskog
(2003), Dug Krzysztofa
Krauzea (1999), Moj Nikifor istog autora (2004), Velika
životinja Jerzyja Sthura (2000) i Pruge Magdalene
Piekorz (2004). U maloj dvorani Kina Tuškanac prikazani
su i filmovi nastali u Državnoj visokoj školi za film,
televiziju i kazalište u Lodzu, Ate Apocalipsis i Janasovo
rođenje Jerzzyja WoL’niaka, Večer magije Katarzyne
Skrzynecke, Večer magije Zbigniewa Wodeckog, Irski
plesač, te Wytroba i ziemniaki Mareka Wiesera, Sfera Mikolaja
Lebkowskog, Claire Bogumila Godfrejowa, Q Piotra
Szczepanskog, Kregi snu Bogumila Godfrejowa, Wrzask Michala
Popiel-Machnickog, Kimeria Slawomira Berganskog, Siena Szymona
Lenkowskog, Koma Macieja Sobieraja, Anabioza Macieja
Majchrzaka, Zima Piotra Sobocinskog, Cialo moje Jaceka
Podgorskog, Ulewa Yorija Fabiana, Dotyk motyla Anne
Winkler i Filmske etide: Melodrama (igrani) Filipa
Marczewskog, Moje mjesto (igrani) Leszeka Dawida, Bar
na Viktoriji (dokumentarni) istoga autora, Rođenje
naroda (animirani) Kamila Polaka, Rat svjetova (animirani)
Piotra Milczareka i Savršeni film (animirani) Michaela
Poniedzielskog.
U ciklusu Iz arhiva Hrvatskog filmskog saveza prikazani
su restaurirani kratkometražni filmovi Miroslava Mikuljana.
Ciklus portugalskoga suvremenog filma započeo
je Testamentom gospodina Napumocena Francisca
Mansoa (1997), a nastavljen filmovima OOXavier Manuela
Mozosa (1992), Prašuma Leonela
Vieire (2002), Nha Fala (Moj glas) Flore Gomes (2002), Besmrtnici Antónija-Pedra
Vasconcelosa (2003), Marija i druge Jose de Sá Caetana
(2004) i Obala
šapata Margaride Cardoso (2004). U Multimedijalnom
centru Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu održan
je susret i razgovor s redateljem Franciscom Mansom i
kritičarom Franciscom Seixasom Santosom i projekcija
filma Krojačica koja
je progutala pribadaču Rite Palma (2002).
Program se filmskih ciklusa u dvorani Kina Tuškanac nastavlja.