Kada neka radionica započinje s radom, započinju i pitanja vezana uz način odvijanja, metodologiju rada, kao i kako ostvariti cilj i ispuniti očekivanja polaznika. Posljednje je najvažnije jer radionica bi trebala nastaviti s radom i nakon što se završi u sklopu Škole medijske kulture, a naučena znanja i vještine polaznici trebaju prenijeti učenicima, nekim drugim polaznicima.
 |
| Polaznici i voditeljice radiofonske radionice 2006. |
S tom mišlju osnovana je prije nekoliko godina radiofonska radionica. Praktičnost radijskoga medija, jednostavnost novih digitalnih programa montaže, mogućnost rada s učenicima u školskim i izvanškolskim programima, razvijanje radijskog dokumentarizma, ali i fikcionalnog stvaralaštva, činile su se dostatnom motivacijom za osnivanje radionice. U posljednjih nekoliko godina radionica se oblikovala, svake se godine iznova pokušavala osmisliti, a ove se godine pronašla u radiofonskoj montaži kao posljednjoj karici u radijskom stvaralaštvu, ali možda i početnom stupnju u učenju o radiju.
Kako je sve započelo?
Zamislimo li kako sve započinje s radiofonskim tekstom bilo fikcionalnim (radiodramom) ili dokumentarističkim sinopsisom (radijski dokumentarac), mogli bismo započeti našu radionicu upravo tako: pisanjem radiodrame ili sinopsisa za radijski dokumentarac. Takva bi radionica zahtijevala polaznike određenog predznanja, bilo da je riječ o radionici kreativnog pisanja ili scenarističkoj radionici u okviru Škole medijske kulture, kako bi takvo predznanje omogućilo upoznavanje sa specifičnostima vezanim uz kreativno pisanje za radio.
Ipak, takva bi radionica ostala primarno autorska i ne bi se približila radiju kao mediju jer ne bismo nikada znali kako naše napisane riječi zvuče akustički, snimljene, odigrane ispred mikrofona, uz mogućnost stvaranja akustičke zvučne podloge koja dodatno tim riječima podaruje puninu i smisao.
Odlučimo li pak radionicu usmjeriti prema radijskom dokumentarizmu snimanjem određene situacije ili događaja na temelju prethodno napisana sinopsisa, započeli bismo s najsloženijim oblikom radijskog izraza, radijskim dokumentarcem, featureom, koji nadilazi žurnalistički pristup radijske reportaže i svojevrsna je kruna medija. Takva je radionica možda i moguća u budućnosti, ali podrazumijevala bi polaznike koji su već ovladali osnovama medija pa se mogu okušati i u tom najsloženijem obliku. Također bi zahtijevala poznavanje radijskoga snimanja na terenu, kao i izvježbanu sposobnost sažimanja teme kako bi se snimalo samo ono što ulazi pod tematski okvir napisana sinopsisa.
Zamislimo li pak radionicu usmjerenu prema radijskom snimanju, umjesto prema pisanju, uz pretpostavku da voditelj pripremi već gotovo napisan tekst, u tom bismo se slučaju bavili pretežno radioglumom kao specifičnim glumačkim podžanrom. Čini mi se ipak kako su rijetki oni polaznici koje zanimaju specifičnosti radijske glume, jer će rijetko imati priliku glumiti sami ili snimati radijske drame u profesionalnim uvjetima i s profesionalnim glumcima.
Ukoliko bismo željeli i pisati i snimati u okviru jedne radionice, što integrira više aspekata radijske umjetnosti, trebali bismo imati mnogo više vremena od onoga predviđena za rad jedne radionice. Kada bismo ipak tako zamišljenu radionicu i ostvarili, ponovno ne bismo integrirali montažu, završnu tonsku obradu snimke, što zapravo znači da ne bismo završili započete projekte.
Od sama početka vođenja radiofonske radionice postavljala sam isto pitanje: s koje strane krenuti kako bi polaznici najviše osvijestili specifično bavljenje radijskom umjetnošću? Vratimo li se na pitanje da li početi s pisanjem ili snimanjem, čini se da smo, iz gore navedenih razloga, ove godine odustali od obaju smjerova. Prethodnih godina bilo je pokušaja i u smjeru pisanja i u smjeru glume pa čak i pokušaja u dokumentarizmu, ali izostala je integracija svih aspekata medija i to putem iskustva kreiranja medija.
Stoga je naša radionica ove godine odlučila krenuti drugim smjerom. Započeli smo s onim što obično pripada završnoj fazi u radiodramaturgiji — radiofonskom montažom.
Izazovi radiofonske montaže
Kada započnemo rad u montaži, velika većina posla već je iza nas: radiofonski je tekst autorski osmišljen, urednički dorađen, redatelj i glumci već su dovršili snimanje, često snimajući i po nekoliko verzija istih dijelova teksta. Sad započinje preslušavanje materijala, odlučivanje o najgrubljim rezovima, kraćenje teksta. Zatim pristupamo radiofonskoj montaži.
Montažni dio možemo podijeliti u dvije faze: izbor najuspjelijih dijelova radiofonskog teksta (nerijetko glumci ponavljaju nekoliko puta tekst pred mikrofonom). Pritom nam digitalna montaža omogućuje kombinaciju nekoliko verzija snimljena materijala, npr. moguće je snimku prerezati gotovo u bilo kojem trenutku i nastaviti dalje s drugom verzijom, ukoliko to ne utječe na interpretaciju, odnosno ukoliko se ne osjeća montažni rez.
Druga faza montaže podrazumijeva rad na akustičkoj podlozi i kreativni je izazov svakom radijskom umjetniku. Ona započinje kad je izabrana najuspjelija verzija snimke ili kad je snimka već dorađena kombinacija više verzija. Rad na akustičkoj podlozi neizostavan je dio svake istinske radiodramaturgije, a podrazumijeva rad s glazbom, zvučnim efektima, atmosferama i njihovo integriranje u postojeću snimku. Koliko ćemo se koristiti mogućnostima medija, ovisi isključivo o našoj imaginaciji, snimka oživljuje i dobiva svoj definitivni oblik tek u toj završnoj fazi montaže u radijskoj dramaturgiji.
Kao voditelja ove radionice zaintrigirala me mogućnost polaska od kraja prema početku. Zapitala sam se možemo li započeti od montaže, dakle od sama kraja, raditi završne postupke kao što su izbor glazbe prema tekstu, dramaturgiji, odlučivati koji su nam i u kojoj mjeri potrebni zvučni efekti, kombinirati i glazbu i efekte ili se koristiti samo jednim izražajnim sredstvom, kad je potrebno ostaviti samu riječ, a kada glazba preuzima ulogu teksta itd., a da prethodno nismo osmišljavali tekst ni samostalno snimali.
Ono što smo otkrili svi zajedno u radionici jest da je takav pristup moguć i opravdan: u radu na završnoj obradi snimke ionako se dotiču pitanja dramaturgije, radiofonskoga teksta, načina snimanja, radijskog mizanscena, jer odluke o izboru akustičke podloge dolaze na temelju razumijevanja svih stupnjeva radiofonije. Time su polaznici učeći tehničke aspekte digitalne montaže i osposobljavajući se za samostalno montiranje postavljali pitanja o dramaturgiji, glumi, radijskom mizanscenu, a donoseći odluke o izboru glazbe i zvučnim efektima, neprekidno se podsjećali na opravdanost izbora vezano uz specifičan žanr i dramaturgiju. Pitanja izbora glazbe, izbora akustičke podloge, odnosa teksta i zvučnih efekata, pitanja su s kojima se suočava svaki radijski umjetnik, a odluke koje pritom donosi zapravo su autorske odluke. Premda nismo pisali tekst, učili smo koliko odluke vezane uz obradu snimke mogu i trebaju biti autorske.
Polaznici su se tako svladavajući tehničke aspekte montaže približili poslu tonmajstora, dok su ih odluke koje su donosili vezano uz obradu snimke približile redateljskom poslu.
Radionica korak po korak
Prvi korak naše radionice sastojao se od ovoga: polaznici su pročitali četiri radiodramska teksta i to žanrovski različita: radiokomediju, radiokrimić, radioigru za djecu i tekst koji možemo svrstati u fantastiku u radiodrami. Zatim su prema vlastitom afinitetu izabrali jedan od četiri teksta, a daljom selekcijom izabrali su jedan fragment tog teksta pogodna za radiofonsku montažu. Taj se fragment trebao sastojati od nekoliko međusobno povezanih scena kako bi polaznici usvojili tehniku montažnoga reza, prijelaza između pojedinih scena, i trebao je biti reprezentativan uzorak cjeline radiodramskoga djela.
Druga faza obuhvaćala je pripremu radiofonske montaže: polaznici su napisali kratak koncept montaže koji su pročitali i doradili u zajedničkoj raspravi. Ponekad su polaznici odustali od nekih ideja koje su napisali, dok bi razgovorom samostalno nadograđivali nove ideje i tako upotpunjavali postojeći koncept.
Zaključno do te faze polaznici još nisu preslušali snimke tekstova koje su odabrali. Smatrala sam kako je potrebno pokušati pripremiti montažu na temelju pročitana teksta, iako se to činilo težim nego na temelju već gotove snimke. Tekst je polazna točka u imaginaciji akustičkih podloga, atmosfera, glazbe i zvučnih efekata, dok je snimka već zapis teksta i može utjecati na kreativni izbor tako da se polaznik prilagođava već odslušanom umjesto da potpuno slobodno pokuša zamisliti konačnu snimku.
Nakon izrade i dorade montažnoga koncepta polaznici su u toj fazi, već vrlo zainteresirano, željeli preslušati snimke kako bi mogli usporediti napisani koncept sa stvarno odigranom radioigrom. Uslijedio je razgovor o snimkama i ponovno vraćanje na napisani koncept.
Ta pripremna faza omogućila je polaznicima usporedbu teksta i snimljena materijala, analizu snimki, što podrazumijeva: način snimanja, distanciranost glasa od mikrofona, odnos monologa i dijaloga u snimci, način glume... Također su polaznici u skladu s dramaturgijom i preslušanom snimkom pokušali dokučiti koji montažni prijelazi najviše odgovaraju tom tipu teksta, primjerice pretapanje ili nagli rez.
Uslijedila je tehnička edukacija. Tonmajstorica Anka Savić uputila je polaznike u osnove radiofonske montaže na računalima. Neki su polaznici već pokazali predznanje u programima montaže, dok je drugima savladavanje programa bio izazov i potpuna novost. Nakon što su svladali osnove višekanalnoga montiranja na računalu, polaznici su započeli završnu montažnu obradu snimki. U samu procesu rada došlo je do promjene nekih odluka vezanih uz prethodno napisan koncept, ali to se činilo opravdanim i čak poželjnim, jer svaki kreativni proces donosi dobrodošle promjene u procesu rada.
Cilj montaže bio je, osim tehničkoga svladavanja programa digitalne montaže, postići potpuno dorađen fragment radiodrame, koji se akustički i dramaturški savršeno uklapa u cjelinu radiodramskoga djela. To zapravo znači, kada bismo imali vremena izmontirati cijelu radiodramu u skopu naše radionice (možda će to jednom i biti moguće), naš bi se fragment uklopio kao neizostavan dio cjeline. Zbog toga je prvi korak u našoj radionici: čitanje i izbor radiodramskoga teksta, vrlo važan jer na temelju pročitane cjeline donosimo odluke o montaži jednog fragmenta.
Radionica je završila preslušavanjem montiranih dijelova tekstova, komentiranjem napravljenog i raspravu o završenim projektima. Neki su polaznici radili na fragmentu dulje minutaže, dok su drugi izabrali kraće fragmente. U konačnici samo trajanje i nije bilo toliko bitno koliko shvaćanje važnosti potpune dorade svake pojedine sekunde snimke u radiofoniji.
Kako dalje?
Žanrovski različiti tekstovi pridonijeli su šarolikosti naše radionice i otvorili dalje mogućnosti širenja radionice: možemo li iduće godine produljiti minutažu i približiti se cjelini radiodramskoga djela ili kako bi bilo da svaki polaznik montira dva kraća fragmenta međusobno žanrovski različitih tekstova? Kako uključiti terensko snimanje u radu na akustičkoj podlozi, primjerice neke zvučne efekte mogli smo pronaći u blizini naše lokacije u Varaždinskim Toplicama i koristiti se njima u montaži. Ove smo godine slučajno bili prisiljeni na terenu potražiti zvučne efekte koji su nam inače nedostajali, ali kako bi bilo u budućnosti kada bismo sami, što je moguće više, snimili sve zvučne efekte koji su nam potrebni? U tom bismo slučaju u našu radionicu uvrstili i učenje o tehničkim zakonitostima snimanja na terenu, za što je, i ove godine, bilo interesa. Polaznici bi tako svladali osnove snimanja i digitalne montaže, a to zapravo znači potpuno samostalan rad i finalizaciju projekta. U svakom slučaju, ove godine radionica radiofonije ponovno je otvorila neka pitanja vezana uz dalje mogućnosti razvijanja svoga rada.
Programi koji omogućuju digitalnu audiomontažu sve su dostupniji i u budućnosti će biti dijelom osnovno školskoga programa. Edukacija koja uključuje radijsku digitalnu montažu stoga se čini važna i, nadam se, od koristi budućim voditeljima školskih i izvanškolskih radionica.
Bilo da se usmjere prema radijskoj fikciji, dokumentarcima ili nekom novom neotkrivenom radijskom žanru, digitalna montaža dobra je polazna točka. Završni stupanj u radijskoj proizvodnji, ali prvi u učenju o kreativnom radiju.