U drugom gledanju dojam je nešto slabiji negoli u prvom, možda zato što se bolje primjećuju neki nedostatci, ali je to i dalje izvrstan film.

1. Pirandello u pogovoru romanu Pokojni Matija Pascal kaže da je stvarnost paradoksalna i neuvjerljiva. Da bi se obradila u književno djelo treba je preraditi, učiniti uvjerljivom. U ovom se filmu možda sluti druga krajnost u odnosu na život, prejaka povezanost, preliterarnost.

2. Sekvenca sprovoda u jednom kadru i dalje je filmski domišljata, djelotvorna u pravoj mjeri. Sada se vidi da su i neki drugi događaji prikazani šturom faktografijom, što djeluje poput titlova u nijemom filmu, i najčešće je dobro, ali neke sekvence, na primjer ljubavni odnos prijateljica, bespotrebno dugo traje, pa je stil neujednačen.

3. Za razliku od prvog gledanja film djeluje mučno, svi su likovi u stalnoj patnji. Ima verbalnih duhovitosti, ali ni trena lakoće i veselja, a toliko je mladih ljudi pred nama.

4. U prvom gledanju tajnoviti, zagonetni lik Olge Pakalović pripisivao sam njezinoj glumi, sada mi izgleda da veću zaslugu ima scenarij i režija.