U svim kinematografijama, pa tako i hrvatskoj, postoje neprocjenjivo vrijedni, ali samozatajni ljudi, bez kojih bi se mnogi kolektivni projekt raspao na samome početku. Jedna od takvih filmašica iz dubokoga plana bila je Branka Mitić, dugogodišnja tajnica Društva hrvatskih filmskih redatelja. Za redateljski ceh počela je skrbiti usporedno s poslovima na radnom mjestu voditeljice studentske produkcije na Akademiji dramske umjetnosti. Među studentima je provela nekoliko desetljeća, dok je redateljima predano 'služila' od 1997. do 2022, brinući se da se vitalne djelatnosti obiju njezinih matičnih organizacija nesmetano i uspješno odvijaju, uspostavljajući kontakte i suradnju sa svim dionicima kinematografije. Ni studente ni redatelje zapravo nikada nije napustila, a svima drugima bila je srdačna kolegica, suradnica i prijateljica, uvijek pri ruci i od pomoći konkretnom uslugom ili dragocjenim savjetom.

Rođena u Vinkovcima 1953. kao Branka Granić, ponosna na svoje pašmanske korijene (obitelj Bellini), diplomirala je arheologiju te engleski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U svijetu filma završila je slučajno, preko studentskih poslova, a tu je upoznala i supruga Ranka Mitića, asistenta kamere i direktora fotografije na nebrojenim filmskim projektima. Prije dužnosti voditeljice filmske produkcije na Akademiji dramske umjetnosti, gdje je sudjelovala u osnivanju Odsjeka produkcije i organizirala produkciju mnogobrojnih studentskih filmova, radila je u nekadašnjem RSIZ-u kulture koji se rasformirao početkom 1990-ih.

Kao tajnica DHFR-a odigrala je ključnu ulogu u uspostavljanju kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava za audiovizualne autore i producente. U okviru aktivnosti Društva pokrenula je scenarističke programe "Branko Bauer" za debitantske dugometražne filmove, "Krsto Papić" za srednjemetražne i dugometražne igrane filmove, te „Palma Katalinić“ za dokumentarne i igrane serije. Također je sudjelovala u osnivanju strukovnih nagrada "Fabijan Šovagović", "Vedran Šamanović" i "Jelena Rajković". Bila je članica Hrvatske udruge producenata od njegova osnutka.

Iako je zbog teške bolesti više godina fizički bila izolirana od vanjskoga života i udaljena od kinematografskih aktivnosti, Branka je itekako pratila što se događa u svijetu filma, zdušno bodreći iz daljine svoje bivše studente kojima je produkcijski pomagala, redatelje i producente, ali i kolege iz cijelog kinematografskog okruženja na njihovim novim profesionalnim izazovima. Zato se danas s neizmjernom tugom opraštamo od naše zajedničke Branke, dobre vile hrvatskoga filma.