Jedan od najrenomiranijih svjetskih časopisa posvećenih fotografiji, američki Black and White u svom je 91. broju objavio portofolio Stanka Abadžića naslovljen Učiniti stari svijet novim te je na deset stranica predstavio autorove fotografije iz jadranskog, pariškog, zagrebačkog i praškog ciklusa. Fotografije je odabrao urednik Dean Brierly, a o umjetniku je nadahnuti tekst napisao Stuart I. Frolick.
Frolick tako naglašava da je u Abadžićevu svijetu prošlost istodobno sadašnjost, a sadašnjost prošlost te da sam autor svoj stvaralački pristup naziva subjektivnim dokumentarizmom. Sa svojim životnim iskustvom dječaka koji je, fotografski samouk i nadaren, snimao lokalne svadbe i nogometne utakmice, pa bio novinar i fotoreporter, a kasnije silom prilika i konobar i brodarski agent, nostalgičan i sjetan, Stanko Abadžić često osvaja gledatelje detaljima kojih na fotografijama nema, ali ih naslućujemo. Podsjeća nas na vremena kada smo se više družili, igrali se skupa i razgovarali, umjesto da se razdvajamo i šutimo, okruženi strojevima i elektronikom.
Autor koristi duge, tamne jutarnje ili večernje sjene kako bi stvorio svoje dinamične kompozicije, a crno-bijelu fotografiju smatra, s pravom, jačom i ekspresivnijom za motive kojima se bavi. Mi gledamo u boji, pa nam je teže zamišljati crno-bijeli svijet, no to je istodobno izazov i fascinacija. Živući od prodaje svojih radova diljem svijeta, Abadžić sebe opisuje kao osamljena vuka, a više ga zanimaju pojedinci nego masa, tragovi trajanja i želja da fotografijama prenese svoje poglede na svijet i vlastite emocije. Upravo su emocije, puno važnije od materijalnih i konzumerističkih vrijednosti koje danas obilježavaju svijet u kojem živimo, središnja tema Abadžićevih fotografija. I želja da njima dotakne udaljenoga gledatelja, bilo gdje u svijetu. Svjesno izabravši skromnost, slobodu i jednostavnost, podjednako u vlastitu životu i u opremi koju koristi za snimanje, izbjegao je zamke raznih zahtjevnosti koje bi ograničavale njegov rad. A često pojavljivanje različitih bicikala na njegovim fotografijama posljedica je djetinje želje da se povremeno provoza na očevu biciklu, što je bilo strogo zabranjeno!
Izbjegava politizirane teme i objekte i radije se posvećuje uličnim snimkama, mrtvim prirodama ili aktovima jer želi slaviti trijumfe ljudske duše. Nema baš dobro mišljenje o digitalnoj fotografiji i smatra kako njeni korisnici misle da će iz obilja snimljenih fotografija same po sebi iznići ona vrijedne, a zanemaruju stvarne elemente poput kompozicije ili korištenja svjetla. Digitalne fotografije i njihovi autori suočavaju se i s otežanim dokazivanjem autorstva, čestim krađama i lakomislenim korištenjem delete, a za autore poput njega su i latentna opasnost od konačnoga gašenja laboratorija za proizvodnju i razvijanje klasičnog crno-bijelog filma.
Stanko Abadžić samostalno je izlagao u šesnaest europskih zemalja te u Rusiji, SAD, Japanu i Argentini, a njegove se fotografije trajno nalaze u šest galerija u SAD, Francuskoj, Meksiku i Njemačkoj. U Zagrebu je do 4. svibnja, u Muzeju za umjetnost i obrt, otvorena njegova samostalna izložba Zagreb – skice za portret grada, a polovicu od izloženih stotinu fotografija poklonio je Zbirci novije fotografije MUO. Član je HDLU, a nakon rodnoga Vukovara i višegodišnjeg življenja po svijetu, od čega sedam godina u Pragu, kojem se i danas rado i često vraća, u zadnjih nekoliko godina živi i radi u Zagrebu.
Duško Popović