Zapis

Retrospektiva filmskog i likovnog stvaralaštva Aleksandra F. Stasenka (1933-1990) održana je u Kinoteci Zlatna vrata (Pučkog otvorenog učilišta Split) u Splitu. Brojni prijatelji i štovatelji Stasenkove umjetnosti i ljubitelji filma pratili su s velikom pozornošću, u prepunoj dvorani Kinoteke, ostvarenja autora kojem je film bio «opsesija, ljubav, strast, kreativni trans – život». Taj događaj, važan za splitski i hrvatski film, realiziran je zahvaljujući obitelji pokojnoga redatelja, posebno njegove supruge i sina, koji su uz pomoć Stasenkovih suradnika i prijatelja odabrali i osposobili filmove za projekciju. Pokroviteljstvo i organizaciju preuzelo je Pučko otvoreno učilište u Splitu, a suorganizaciju Hrvatski filmski savez iz Zagreba. Tiskan je i katalog s filmografijom A. F. Stasenka, upotpunjen tekstovima filmske kritike i fotografijama. Program se odvija u dvije večeri, a sadržavao je izbor dokumentarnih, igranih i eksperimentalnih filmova. Prvi dan prikazani su filmovi: Pogled u sumrak (1967), Svi dani kao jedan (1970), Posljednji (1973), Žene (1977), Sanguina (1967), a drugi dan Mrtvo more (1966), Život se nastavlja (1968), Jamar (1983), Poslije potopa (1984), Sve godine u jednoj noći (1979), Poker (1966). Publika je sa zanimanjem pratila filmove iz amaterskog i profesionalnog razdoblja, koji usprkos vremenu i danas plijene vizualnom ljepotom. Brojne nagrade na domaćim i stranim festivalima, interes i pozornost kojom publika i danas prati njegove filmove, svjedoče o osebujnom autoru i vrijednu filmskom opusu. U Stasenkovim filmovima središnje mjesto pripada čovjeku. «Tako je svaki film, zapravo, jedna vrsta epopeje o čovjeku, njegovoj boli ili radosti, njegovu gorkom životnom putu koji nastojim registrirati očima kamere», zapisao je Stasenko u tekstu Čovjek i kamera. Retrospektiva filmskog stvaralaštva A. F. Stasenka pokazala je, pored zadovoljstva da ponovno vidimo filmove izrazite umjetničke vrijednosti, koliko smo nemarni kada je u pitanju naša filmska baština i njezina prezentacija novim generacijama. Hoće li sljedeća retrospektiva ovog ili nekog drugog umjetnika hrvatskoga filma ostati nezapažena u medijima (Slobodna Dalmacija zabilježila je retrospektivu pet dana poslije; HRT i gradska televizija uopće nisu registrirale događaj.) Hoće li buduće retrospektive velikih filmskih stvaralaca ovisiti o angažiranju njihovih potomaka ili je to obveza društva u cjelini? Stasenkov filmski opus dio je naše filmske baštine, treba ga sačuvati za nove naraštaje.