U prošlom broju najavljenu nakanu da Zapis (u svakom drugom broju) pretvorimo u izvor poučna filmskog štiva, a s vremenom i u malu biblioteku koja će služiti kako onima koji o filmu još uče tako i onima koji ga dobro poznaju, počinje se ostvarivati. Pred vama je prvi monotematski broj Zapisa, a pri izboru njegove prve teme odluka nije baš posve slučajno pala na igranofilmski opus Zorana Tadića, kultnoga autora među mlađim naraštajima filmofila, publicista, filmskoga kritičara i pedagoga, a prije svega - redatelja krimića, koji je znatno utjecao na žanrovsko preusmjerenje hrvatske kinematografije. Dokazavši se prije toga kao dokumentarist i kritičar iz takozvanoga ’hičkokovskog’ kružoka, Tadić se početkom 1980-ih godina intenzivno posvećuje svojoj velikoj strasti - krimiću, a njegov cjelovečernji prvenac Ritam zločina iz 1981. dva desetljeća drži najviša mjesta na ljestvicama najboljih hrvatskih filmova svih vremena. Nije pretjerano reći da nakon njega u hrvatskoj kinematografiji, koju danas ’osvajaju’ upravo Tadićevi sljedbenici i studenti, više ništa nije isto.
 |
Upravo taj - žanrovski - aspekt Tadićeve igrane filmografije predmet je istraživanja koje objavljujemo u ovom broju Zapisa. Napisala ga je 1996. i kao diplomsku radnju na Odsjeku za hrvatski jezik i razrednu nastavu Filozofskog fakulteta u Zagrebu obranila Ljiljana Šišmanović, danas jedna od najistaknutijih i nagrađivanih hrvatskih dokumentaristica i doku-scenaristica (Polusestra, 2005; Ženski izbor, 2004; Posljednji zaljev Panonskog mora, 2003; Sesvetani, Rokovci, Mihovilci, 2002). Budući da je rukopis o Tadiću, pa tako i razgovor s redateljem kao njegov integralni dio, napisan prije cijeloga desetljeća (pod mentorstvom prof. Krešimira Mikića), njime nije obuhvaćen i za sada posljednji Tadićev krimić Treća žena, dovršen 1997. Unatoč tome, autoričina analiza Tadićevih filmova itekako je iscrpna, potkrijepljena relevantnim teorijama žanra i filmološkom literaturom, te naposljetku upućuje i na načine predstavljanja Tadićeva žanrovskog opusa u okviru nastave filmske kulture u školama. Za objavljivanje u Zapisu izvorni rukopis tek je neznatno prerađen.
Urednica
Žanr predstavlja veličanstveni izazov filma jer zahtijeva nepogrešivo razumijevanje njegovih osnovnih struktura, sluh za njegove paradigmatske matrice, mjeru autorske senzibilnosti i radoznalosti intelekta.
Zoran Tadić