Ciklus Hrvatski video 90-ih, nastao
u suradnji s HFS-om, bio je podjeljen u četiri jednosatne
projekcije i prikazan u kinodvorani Kinokluba Zagreb, u
sklopu novoosnovanih projekcija utorkom. Izbor programa
napravljen je prema vlastitom ne baš potpunu uvidu u produkciju
eksperimentalnih filmova 90-ih, ali uz pomoć samih autora
videodjela pokušao sam prikazati presjek produkcije i novih
generacijskih pomaka hrvatskoga videa u tom desetljeću.
 |
| Bardo Thodol Simona Bogojevića Naratha |
Naime, specifičnost je devedesetih godina u hrvatskoj
videoumjetnosti prvo snažno raslojavanje između stare garde
videoumjetnika i nove generacije uglavnom mlađih ljudi,
a uzrok je tomu priljev novih tehnologija, ponajprije digitalne
tehnologije rabljene u postprodukcijskoj fazi. U primjeni
računalne ’logistike’ posebno se ističu Vladislav Knežević
i Simon Bogojević Narath, koji su svojevrsni predvodnici
te nove generacije, a čija videodjela obiluju 2D- i 3D-računalnom
animacijom i tipski skladanom glazbom (Knežević). Osobno
mi se čini da su jedini koji su pratili suvremene trendove
informatizacije na razini koja je meni kao pripadniku još
mlađe generacije sasvim normalna.
Utjecaj novih tehnologija imao je za posljedicu i eksponencijalno
povećanje broja autora, a taj trend, započet tada, traje
i danas. Iz te mase isplivala su dva nova perspektivna
imena, Tanja Golić i Kristijan Kožul, za koje danas znamo
da su nažalost potpuno nestali s hrvatske videoscene. Posebno
je uspješan Ultrazvuk Tanje Golić, simulacija
ultrazvučne pretrage, primjer naprosto vrhunski promišljena
i izvedena filma.
 |
| Convergence Vladislava Kneževića |
Od stare garde (bogovi s Olimpa) u 90-ima su djelovali
s vremenom sve bolji Tom Gotovac, Goran Trbuljak i Ivan
Ladislav Galeta. Posebno je zanimljiv Galetin video Pismo, zapravo
upravo videopismo njegovu prijatelju u Vojvodini napisano/snimljeno
za vrijeme ratnih zbivanja. Dakle intimni videodokument,
zbog čega se taj rad razlikuje od svih ostalih u ciklusu
i zbog čega sam od Galete morao tražiti posebno dopuštenje
za prikazivanje. Ne samo da sam dobio dopuštenje, nego
je Galeta došao na projekciju, održao uvodnu riječ o svom
filmu i simultano za vrijeme prikazivanja filma prevodio
svoj film na hrvatski. Prava videofilmska poslastica!
Galeta nije bio jedini od autora koji se pojavio kao gost
na projekcijama, tamo su bili i Simon B. Narath i Vlado
Knežević.
Dosad su projekcije vezane uz to razdoblje hrvatske videoumjetnosti
bile manjeg obujma, a nerijetko i favorizirale određene autore
na temelju selektorskih preferencija ili su pak bile prikazivane
za većinu filmova u potpuno neprikladnim okruženjima (galerijama!?).
Ovim ciklusom te negativne elemente zacijelo nisam u potpunosti
isključio i sigurno sam neke autore ’nepravedno’ preskočio,
ali, iskreno, napravio sam program kakav bih sam htio vidjeti.
Znači li to onda da je na projekcijama bilo 6,7 ljudi u prosjeku
(!) i smatram li da je to bilo sasvim dovoljno? Oh da...