Knjiga dr Vjekoslava Majcena Hrvatski obrazovni film znanstveni je rad u kojemu se obrađuje jedna od manje po mnogo čemu reprezentativnih djelatnosti hrvatske kinematografije. Riječ je o području filmskog stvaralaštva koje se kadikad zanemaruje u onim povijestima filma koje teže prikazu reprezentativnih stupnjeva u razvoju filmske umjetnosti, no to, međutim, nije slučaj s teorijom filma koja u toj filmskoj ustanovi ustanovljava specifične mogućnosti filmskog izražavanja koja uopće ne isključuje dimenziju estetičnosti. Također, proučavanje obrazovnog filma građa je koja se sagledava iz perspektive kulturne, socijalne i političke povijesti naroda. Obrazovni film, naime, svjedoči o stupnju razvoja neke nacije, pokazatelj je njezine društvene i kulturnoprosvjetne orijentacije – a to priziva asociranje na sve sastavnice života u nekoj sredini.
Ove tvrdnje predstavljaju temelj rada dr Majcena. Međutim, poticaj je i u tome što obrazovni film u Hrvatskoj predstavlja najdužu konstantu hrvatske filmske proizvodnje (od vremena djelatnosti Škole narodnog zdravlja s kraja devedesetih), a također, ta produkcija bila je kvantitativno bogata i sa značajnim dometima (uže pragmatičko obrazovnima i estetičkim, odnosno, stilski ekspresivnima) o čemu govore nagrade na inozemnim festivalima i distribucija tih filmova u inozemstvu. Napokon, ta je produkcija okupila začudno veliki broj hrvatskih najistaknutijih sineasta, od pionira filma u Hrvatskoj do onih koji su se isticali i u drugim filmskim vrstama (igrani, dokumentarni, animirani film), a okupljala je već od početka i istaknute hrvatske intelektualce, znanstvenike koji su surađivali u nastanku tih filmova. Tome se može pridodati činjenica da je, naročito u počecima, hrvatski film imao nepovoljan društveni status i u materijalnom smislu krajnje neadekvatnu podlogu.
Dr. Majcen ne zanemaruje ni jedan od naznačenih aspekata. Sva naznačena obilježja i kontekstualne elemente nastajanja obrazovnog filma u Hrvatskoj dr. Majcen razrađuje vrlo sistematično, pregledno, sa zavidnom akribijom i temeljito sabranim i obrađenim filmografskim podacima. Njegova knjiga – koja je u stvari razrada njegove doktorske disertacije – pruža jasan pogled u povijest hrvatskog filma u cjelini ali jednako i u povijest hrvatskog društva u vremenu nastajanja hrvatskih obrazovnih filmova. Stoga, ona predstavlja jedno od vrlo rijetkih filmoloških tekstova sa svim pozitivnim atributima historiografije, a ujedno je i rad koji može biti od iznimne koristi raznim komplementarnim proučavateljima hrvatske povijesti.
