Zapis

ŠTO SMO DOŽIVJELI U ZLINU - EUROPSKOJ

Gordana Kokić

                                                                     Gordana Kokić

                                  ŠTO SMO DOŽIVJELI U ZLINU - EUROPSKOJ

                                                                   KOLIJEVCI FILMA

Još ovog proljeća, moj učenik Augustin Derado i ja bili smo pozvani na 41. međunarodni festival filma za djecu i mladež koji se svake godine održava u češkom gradu Zlinu. Prethodno o tom festivalu nismo ništa znali a nismo ni pretpostavljali što bi nas sve ondje moglo čekati, ali smo naslućivali da će biti dobro čim je riječ o filmu. I zaista, naša očekivanja su se ispunila. 

Naš dolazak imao je i svoj cilj. Augustin je trebao biti član žirija, a kako ga je činilo samo sedmero djece iz cijelog svijeta,  bilo je lijepo biti Hrvatom u Češkoj te je članstvo u žiriju za Augustina  bilo velika čast. O ljubaznosti domaćina bismo mogli kazati sve u superlativima. Dovoljno je reći to da je pokrovitelj festivala osiguravajuća kuća Allianz te da iza njega stoji cijela država i češki predsjednik Havel koji nas je i osobno posjetio. Svih osam dana  sudionicima je na raspolaganju  bilo 16 Opelovih automobila koji su nas razvozili gdje god je trebalo.

Osim što je moj učenik bio član žirija, mi smo imali još jednu vrlo važnu ulogu:  povezivanje dvaju velikih međunarodnih festivala – našeg Festivala djeteta u Šibeniku i Zlinskog, jer oba  ove godine proslavljaju 41. rođendan. Kako su se tamo našla poznata imena iz svijeta crtanog i igranog filma, Vinko Brešan te Tahir Mujičić, nije nam bio problem u snalaženju. Na tiskovnoj konferenciji pokazalo se da su novinari jako zainteresirani za suradnju i za naš festival općenito. Gospodin Mujičić im je detaljno pričao o našem festivalu i o tome kako je funkcionirao u Domovinskom ratu, a moja zadaća je bila da im ispričam nešto o radu s učenicima u filmskoj radionici i o našim uspjesima. Na festivalu je  prikazan  i naš film Maršal, ali izvan konkurencije.

Djeca u žiriju imala su zadatak tijekom pet dana pogledati 16 dugometražnih filmova iz cijelog svijeta i donijeti svoje odluke. Mislim da je to za njih bilo veliko iskustvo jer se već uče kritizirati filmove odraslih redatelja. Svi filmovi su imali engleski prijevod, pa djeca nisu imala problema u praćenju. Bilo je tu filmova raznolokih tema iz SAD-a, Irana, Češke, Danske, Njemačke…   Velik broj filmova odnosio se na problematiku života, djece na ulici, djece rastavljenih roditelja, i općenito na teme koje su izrazito bliske djeci, no bilo je i onih koji se bave, primjerice, temom ljubavi između pripadnika istog spola. No, djeca su sve jednako zainteresirano odgledala,  znala su prepoznati prave favorite, a pokazalo se da se mišljenje dječjeg i odraslog žirija u većini pobjedničkih filmova poklopilo.

U cijelom bogatom festivalskom programu bilo je još niz popratnih kulturnih sadržaja, a i sam gradić dosta toga nudi, tako da nismo ni trenutka osjetili umor ili dosadu. Upoznali smo i  Geraldine Chaplin, slavnu kći još slavnijeg oca koju je obradovao naš poklon – glava sa šibenske katedrale Sv. Jakova. Osim toga, napravili smo veliki korak u povezivanju dvaju gradova jer  moji učenici i ja pozvani smo da tijekom sljedećih zimskih praznika snimamo u njihovom studiju. Treba napomenuti da filmski studio u Zlinu, poznat po nazivu Bonton, spada u tehnički najopremljenije  u svijetu, a sam festival je po veličini i značenju prvi festival filma za djecu i mladež u svijetu. Pa tko ne bi bio sretan?

*** ***