Zapis

POLETNO, OPTIMISTIČNO, DUHOVITO, IRONIČNO…

39. revija hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece i mladeži Čakovec, 8. - 10. lipnja 2001. Mira Kermek-Sredanović

                                                Mira Kermek-Sredanović

             POLETNO, OPTIMISTIČNO, DUHOVITO, IRONIČNO…

                39. revija hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece i mladeži

           Čakovec, 8. - 10. lipnja 2001.

Domaćin 39. Revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece i mladeži, čakovečki ŠAF, po treći put se našao u ulozi suorganizatora i domaćina Revije i zaslužuje sve pohvale, tim više što je šafova ekipa doista mala, a stizala je na sve strane – i da projekcije točno počinju, i da Bilten na vrijeme izlazi, i da se ne odstupa od utvrđenih satnica predviđenih aktivnosti.

Kao i uvijek, uz svesrdnu pomoć Hrvatskog filmskog saveza i ova je Revija uspješno prošla i svi koji su bili oko nje angažirani imaju razloga za zadovoljstvo. Razlozi za zadovoljstvo su višestruki.

Za Reviju je prijavljeno 65 dječjih radova iz 37 klubova, a u kategoriji mladeži 41 videorad iz 19 klubova, što je i brojem radova i dužinom njihovog trajanja više negoli na šibenskoj 38. reviji, a ona je bila "rekordna" u posljednjih deset godina.

Ocjenjivački sud u sastavu: Maja Flego, Mira Kermek, Mato Kukuljica, Joško Marušić i Stjepko Težak, odgledao je radove mladih u dužini od devet sati i pet minuta te uvrstio 29 dječjih radova i 35 srednjoškolskih u službeni program, raspoređujući ih u četiri projekcije u trajanju od četiri sata i dvadesetosam minuta.

Bez obzira na nedostatke u ostvarenjima mladih koji se ponavljaju godinama (dramaturška razrada priče, tonskoglazbene podloge, govor, rukovanje kamerom, dužina trajanja radova…) nije bilo teško odabrati radove za četiri zanimljive i raznovrsne projekcije, jer je ove godine prijavljen gotovo podjednaki broj igranih i dokumentarnih filmova i iznenađujuće velik broj animiranih (22), pa i filmova u tzv. otvorenoj kategoriji.

Ljubav, problemi odrastanja, škola…najčešće su teme za kojima posižu mladi u igranom filmu, a ono što je pravo osvježenje u pristupu temama je mnogo više mladenačkog optimizma negoli proteklih godina, duhovito poantiranje, pa i ironijski naboj ili otklon u pristupu temama (naročito kad je u pitanju škola), pa sve do parodije, što otkriva mlade kao generaciju koja uočava pojave oko sebe, ima svoj stav i sud, a u najboljim radovima to su generacijski prepoznatljivi pristupi.

I u dokumentarnom filmu i u filmovima tzv. otvorene kategorije našlo se interesantnih tema i originalnih pristupa, a animirani filmovi su iznenađenje, ne samo brojem, već i vrsnim animacijskim rješenjima, visokom razinom likovnosti (npr. Opsesija), raznolikošću – od animacije crteža prvoškolca do kompjutorske animacije.

Dakle, ocjenjivački je sud imao podosta posla, ali to je upravo jedan od razloga za prije spomenuto zadovoljstvo – veliki broj radova, veća mogućnost izbora – u finalu dobar izbor za četiri zanimljive projekcije.

A da su izbor, pa i odluke o nagradama ocjenjivačkog suda bile "u redu", potvrđuju i ocjenjivački sudovi djece i mladeži, koji su se gotovo "poklopili" s odlukama službenog žirija, mada se radilo odvojeno, "konspirativno" odgovorno – duboko u noć.

No najugodnije iznenađenje, pa i zadovoljstvo za potpisnicu ovih redaka bila je mlada publika na svim projekcijama.

Gledajući ih i osluškujući ih na svim projekcijama i na otvorenju Revije, njih više od dvjesto, svaki iz redova "odrasle publike", bez obzira da li je voditelj, filmski pedagog, filmolog ili "filmaš od struke", morao je priznati da imamo odličnu mladu filmsku publiku koja emocionalno, ali i racionalno reagira na viđeno, nagrađuje pljeskom koji nije konvencionalan – ima gradacije i u dužini i u intenzitetu, a verbalne opaske nisu tek na razini sviđanja i nesviđanja.

Kad filmsko i videostvaralaštvo mladih ne bi uopće doprinosilo razvijanju njihovih kreativnih sposobnosti, što je, naravno, tek pretpostavka bez pokrića, ali bi doprinosilo stvaranju odlične filmske publike kakva je pratila 39. reviju, bio bi to dovoljan razlog da se i dalje zalažemo za jačanje pokreta filmskog i videostvaralaštva mladih.

A kojim putem nastaviti u filmskom i videostvaralaštvu mladih i što činiti ne bi li se ne samo povećao broj mladih u klubovima, već i da se razina njihovih ostvarenja u filmskom i tehničkom smilu podigne, o tome je bilo riječi na tematskom okruglom stolu – tema: filmske/videostranice.

Iskustva Hrvatskog filmskog saveza u organizaciji filmskih/videoradionica za voditelje i mlade dovoljna su (radionice se organiziraju od 1978. godine) da se raspravi, pa i opredijeli  koje i kakve radionice organizirati u budućnosti, a da one doprinose poticanju i razvijanju filmskog/videostvaralaštva mladih, odnosno medijske kulture mladih.

Rasprava je pokazala da su upravo radionice i Škola medijske kulture bitno doprinijele pojavi novih klubova i družina, pa i novoj generaciji voditelja u proteklih desetak godina.

Sudionici rasprave složili su se da ubuduće valja nastaviti s organizacijom radionica – "dislociranih", "regionalnih", "specijaliziranih", "tematskih", a sadržaje takvih radionica značajnim dijelom određivali bi uočeni nedostaci radova na ovogodišnjim revijama.

Suglasnost sudionika rasprave iskazana je i oko obvezatne projekcije radioničkih radova, jer takve su projekcije bitni oblik motivacije za sudionike radionica.

Sudionici okruglog stola nisu se izjasnili, osim jednog negativnog stava, o tezi koja je uvodno iznesena o prezentaciji radioničkih radova mladih. Naime, utvrđeno je da je u radioničkim radovima mladih teško povući granicu gdje prestaje dječji rad, a počinje intervencija voditelja radionice, mada je to pitanje koje se često nameće i u radovima mladih koji nisu radionički produkt. Stoga i prijedlog da se svake godine uz godišnju Reviju, ili mimo nje, organizira projekcija radioničkih radova mladih nastalih tijekom godine, što naravno, ne bi imalo natjecateljski karakter, ali bi za mlade autore bilo motivirajuće. Ne bi bilo uputno radioničke radove mladih uključivati u selekciju za godišnju Reviju, jer ti radovi nastaju u posve drugačijim uvjetima negoli klubski radovi, pa nije moguće na njih primjenjivati iste kriterije valorizacije.

Jasminka Bijelić iz ŠAF-a, prezentirala je radove djece iz tzv. školskih radionica, koje čakovečki ŠAF već godinama organizira u udaljenim osnovnim školama. Model (petodnevne) školske radionice pomalo je zapostavljen, a bitno doprinosi podizanju razine medijske kulture među učenicima koji su udaljeni od centara u kojima postoje tehnički opremljeni klubovi, pa će sudionici okruglog stola, možda, i tu vrijednu ideju ostvariti u svojim sredinama.

O mišljenjima koja su se čula na okruglom stolu vrijedi raspraviti i na komisijama Hrvatskog filmskog saveza.

            *            *            *

Mladi će sudionici Revije, možda, pamtiti 39. reviju po originalnom programu otvorenja (po prvi put je Reviju otvorila Petra Vidović, članica ŠAF-a), ili po padobrancima koji su se spustili na Trg Republike (i oko njega) pozdravljajući Reviju, po neposrednom i nekonvencionalnom razgovoru s Joškom Marušićem… i po nečem što nije zabilježeno.

Ali svi će se sudionici Revije sjećati radosti nagrađenih u trenutku proglašenja nagrada. Razdragane i raspjevane Šibenčanke bile su najljepša i najbolja poanta Revije – ta dječja neposrednost i istinska radost bila je prava škola za sve nas – podsjetila nas je kako se valja radovati uspjehu do kojeg se ne stiže prečicom nego strpljivim i osmišljenim radom.

*** ***