Zapis

Tijekom istraživanja u Zagrebu imala sam priliku razmjenjivati mišljenja s hrvatskim redateljima i filmolozima. No u tim razgovorima, koji su otisnuti i priloženi u dodatku, nije riječ o intervjuima koji bi bili vođeni novinarskim smjernicama. Umjesto toga, valja ih shvatiti kao vrlo otvorene situacije, jer nisam slijedila nikakav jedinstveni katalog pitanja, nego sam se s obzirom na sugovornika upuštala u karakteristične aspekte njegova rada. Svim je intervjuima zajedničko to što sam stalno slijedila strategiju da tijek razgovora upravljam prema jugoslavenskim ratovima i njihovim obradama u hrvatskom filmu — u mnogim su slučajevima sugovornici i sami od sebe došli do te teme. Iz toga se razloga neka od mojih pitanja mogu naći u više intervjua, ipak sveukupno uzevši intervjui su vrlo različiti — i s obzirom na sadržaj, kao i u odnosu na njihov opseg; dok je najkraći intervju trajao svega otprilike petnaest minuta, s drugim sam osobama razgovarala i gotovo dva sata. Sve sam razgovore pribilježila i transkribirala. Pritom sam uzela slobodu da skratim one ulomke koji su se ponavljali ili uvelike udaljili od teme.

Zbog različitosti intervjui se ne mogu međusobno izravno uspoređivati. Stoga nisam poduzela nikakvu analitičku procjenu razgovora, nego sam intervjue kao tekst uporabila ravnopravno ostalim izvorima na koje se pozivam.