Rođen koncem 1935. godine u Zagrebu, a sefardskih, bosanskih korijena, Alfi Kabiljo kao sedmogodišnjak i pučkoškolac postaje opasan za novouspostavljeni ustaški režim i proživljava osobne i obiteljske tragedije koje svakako ostavljaju traga, iako ih od djetinjstva pokušava zatomiti glazbom. Bio je polaznikom privatne glazbene škole kompozitora, dirigenta i slavnog violončeliste Rudolfa Matza i završio glazbenu školu Vatroslava Lisinskog, a kompoziciju je usavršavao i u Parizu. Diplomirani arhitekta, proveo je skoro cijeli život kao kompozitor, dirigent, aranžer i glazbeni producent. Pisao je glazbu za kazalište, film i televiziju, pa šansone i zabavne melodije, orkestralna i komorna djela, a najpoznatiji je domaći autor i rodonačelnik mjuzikla (Velika trka, prvi jugoslavenski mjuzikl iz 1969., pa Dlakav život, Car Franjo Josip u Zagrebu, Kralj je gol, Crveni otok i drugi, i svakako najpoznatiji Jalta Jalta iz 1971.godine), televizijskih mjuzikla (Dramolet po Ciribiliju, Porodično stablo) i dječjih mjuzikala (Hvali more, drž se kraja, Bijela pustolovina, Andersenove priče).
Napisao je glazbu za blizu pedeset filmova, oko stotinu televizijskih serija (Nikola Tesla, Mačak pod šljemom, Prizori iz obiteljskog života, Nepokoreni grad i druge), balete Kentaur XII i Pandorina kutija, a zanimljivo je da su uz njegovu glazbu nastupali vodeći umjetnički klizači na Olimpijskim igrama 1994., 1998. i 2002. godine. Pjevajući pjesme koje je komponirao Alfi Kabiljo proslavljali su se i osvajali brojne nagrade na domaćim i stranim festivalima od 1965. nadalje Tereza Kesovija (Parkovi, parkovi, Nek idu lađe, Voli me, voli me i druge), Vice Vukov (Tvoja zemlja) ili Radojka Šverko (Svijet je moj).
Alfi Kabiljo
Često je i mnogo nagrađivan, a između ostaloga dobio je Nagradu Ivana pl .Zajca (1974.), Nagradu Josipa Štolcera Slavenskog (1985.), Nagradu Milivoja Korblera, (1998.), a godinu poslije i Povelju Grada Zagreba. Godine 1997. dobio je Porina za najbolji album originalne glazbe za kazalište, film i/ili televiziju za mjuzikl Kralj je gol odnosno u kategoriji orkestra ili vokalno instrumentalnog ansambla za Kentar XII, a 2004. Porina za životno djelo.
Alfi Kabiljo član je međunarodne festivalske organizacije FIDOF-a (International Federation of Festival Organizations), a bio je i predsjednik Hrvatskog društva skladatelja.
Prvu je filmsku glazbu Alfi Kabiljo napisao 1971. godine, za kratkometražni film Lordana Zafranovića Ave Maria, a deset godina poslije za istog redatelja piše i glazbu za film Pad Italije. Pisao je i za Vatroslava Mimicu (Seljačka buna 1573., za koji je 1976. dobio Zlatnu arenu te Banović Strahinja iz 1981., također nagrađen Zlatnom arenom), Vanču Kljakovića (Kužiš, stari moj iz 1973.), Antuna Vrdoljaka i Branka Ivandu, pa brojne dokumentarne i namjenske filmove. Pamti se i njegova glazba iz filma Ne daj se, Floki Zorana Tadića (1986.), posebno uvodna pjesma koju izvodi Jimmy Stanić.
U ciklusu filmova za koje je glazbu napisao Alfi Kabiljo, kojim se obilježava osamdeset godina života kompozitora, od 25. travnja do 4. svibnja u kinu Tuškanac bit će prikazani Pad Italije (1981.) Lordana Zafranovića, Kužiš stari moj (1973.) Vanče Kljakovića, Domoljub (Isänmaallinen mies, 2013.) Arta Halonena, Gospođica (1980.) Vojtecha Jasnyija, Seljačka buna 1573. (1975.) i Banović Strahinja (1981.) Vatroslava Mimice, Nebeski banditi (Sky Bandits, 1986.) Zorana Perišića, Deps (1974.) Antuna Vrdoljaka i Lea i Darija (2011.) Branka Ivande.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com