U agilnoj organizaciji Javne ustanove Hrvatski dom u Vukovaru i uz pomoć Hrvatskog filmskog saveza, u multifunkcionalnoj dvorani Ružičkina kuća u središtu Vukovara održana je slavonska premijera dokumentarnog filma redatelje Petra Krelje Slavenka ili o boli. Film, kojemu je Krelja bio i scenarist, dok produkciju potpisuju Vera Robić-Škarica i Marija Ratković, a u ekipi su bili i vjerni Kreljini suradnici, snimatelj Karmelo Kursar, montažer Nikola Bišćan i kompozitor Davor Rocco, u svojih 76 minuta trajanja uspješno predstavlja složeni lik i djelo hrvatske novinarke, književnice i feministice čiji su kreativnost i autorstvo odavno prepoznati i daleko izvan granica domovine. U formi monologa, obogaćenog brojnim filmskim zapisima i fotografijama o životu Slavenke Drakulić, njenoj obitelji, prijateljima, putovanjima, susretima, bolesti i borbi da ju savlada, film razotkriva slojeve i nijanse i daje vjernu i vrijednu sliku o jednom bogatom i sadržajnom životu.
Petar Krelja i njegova supruga i autorska partnerica Vesna poznati su po svojem osebujnom odnosu prema likovima koje filmski portretiraju, a mnoge od njih prate kroz niz godina, ponekada od djetinjstva, vodeći računa o raznim životnim mijenama, radujući se skupa s njima usponima i tugujući zbog padova. I ovaj film o Slavenki Drakulić nije njihov prvi susret, već nastavak odavno započete priče čiji su dijelovi ukomponirani i u novo ostvarenje.
Iako se baš ne bi moglo tvrditi da je svojom brojnošću publika u Vukovaru nadmašila zagrebačku i riječku premijeru, vrijedilo je biti njenim dijelom i poslušati uvodni razgovor prije projekcije, a još više komentare nakon nje. Bilo da je riječ o starijoj gospođi koja je na projekciju došepesala na štakama i uvjerena da sve zna o junakinji filma, da bi nakon projekcije priznala kako se njeno mišljenje stubokom izmijenilo, naravno nabolje, ili o kolegi, fotografu i filmašu koji je s nehinjenim ushitom čestitao autorima i poželio da jednoga dana i sam snimi bar dijelom jednako vrijedan film, svi su se uputili u lipanjsku, vukovarsku noć vidno dirnuti onim što su doživjeli.
Ružičkina kuća je središnji i reprezentativni kulturni objekt u Vukovaru, rodna kuća prvog hrvatskog nobelovca Lavoslava Ružičke, rođenog ovdje 1887. godine, posve razorena u ratnim zbivanjima, a zatim obnovljena i dograđena 2007. godine. Obnova ovog kapitalnog objekta bila je moguća zahvaljujući aktivnostima Fundacije Ružičkina kuća odnosno donacijama stotinjak dobrotvora. Danas je u njoj niz kulturnih institucija, a Javna ustanova u kulturi Hrvatski dom ovdje organizira brojna događanja, poput koncerata, izložaba, predavanja i redovitih filmskih večeri petkom.
Tako je poslije mnogih filmskih tribina, prikazanih amaterskih i profesionalnih filmova, igranih, dokumentarnih, animiranih i eksperimentalnih, poslije brojnih gostovanja i razgovora s istaknutim autorima iz zemlje i svijeta, Ružičkina kuća ugostila i ekipu Slavenke ili o boli, a obostrane reakcije i zadovoljstvo uvjeravaju nas da je riječ o početku jednog lijepog prijateljstva.
Duško Popović