Prva u nizu zacrtanih filmskih tribina Hrvatskog filmskog saveza održana je u doslovno prepunoj maloj dvorani kina Tuškanac, u utorak, 15. svibnja, a pozabavila se novim brojem Hrvatskog filmskog ljetopisa i temama vezanim uz američki film.
Glavni urednik HFLJ Nikica Gilić upozorio je na sadržajno i grafički redizajnirani 69. broj koji se, između ostaloga, opsežno i kvalitetno, kroz napise Nade Kujundžić, Bernarda Koludrovića, Ivane Rogar, Karle Lončar, Jasne Žmak i Lejle Panjeta bavi značajem i funkcijom humora u filmskom svijetu Woodyja Allena, granicama identiteta i identitetom granica u suvremenoj kinematografiji SAD, proizvodnjom rasnog značenja u filmovima Spikea Leeja (čije lice ne bez vraga obilježava naslovnicu ovoga broja), ljubavi u vremenu i komparativnom analizom recentnih filmova I'm Still Here Caseyja Afflecka te Somehwere Sofije Coppole odnosno fenomenom popularnog kinematografskog vampirizma.
Amerikanistica Jelena Šesnić ukazala je na brojne dodirne točke i uzajamnu isprepletenost američkog načina života, političkih zbivanja, kulture i filozofije s filmskim ostvarenjima od početka prošloga stoljeća do danas, a friško i službeno diplomirana filmska redateljica Sonja Tarokić, čijim tekstom o Novom Hollywoodu kao američkom obliku filmskog modernizma i započinje Ljetopisov temat, na utjecaje američke kinematografije na europske ali i na iznenađujuće tragove upliva europskih kinematografija na američku, čega smo u pravilu manje svjesni.
Moderatorica je prve filmske tribine bila Astrid Pavlović koja je upozorila da je riječ tek o poticaju za brojne slične aktivnosti, razgovore i rasprave o ovoj i drugim filmskim temama koje svakako mogu zanimati svakoga tko se filmom bavi na razini višoj od pukoga gledanja.
Iako je rasprava nakon uvodnih izlaganja bila pomalo suzdržana, pa se valja nadati da će na idućim tribinama sudionici biti otvoreniji i hrabriji u postavljanju pitanja i nametanju mogućih tema, ipak je bilo vrijednih promišljanja, od uloge, utjecaja i važnosti pojedinih novih i manje poznatih američkih autora do budućnosti 3D filma.
Među sudionicima tribine bilo je najviše studenata i drugih filmofila, a nakladnička kuća Pozitivfilm ponudila je zainteresiranima, po promotivnim cijenama odabir svojih izdanja o značajnim predstavnicima američkog filma, što je uz mogućnost nabavke novoga broja Hrvatskog filmskog ljetopisa, pobudilo zasluženu pažnju.
Čak je i ponuda na neformalnom dijelu tribine bila posve američka i prilagođena temi, u rasponu od kokica do coca-cole.
Zamisao je da se ovakve tribine održavaju četiri puta godišnje, u ritmu izlazaka novih brojeva Hrvatskog filmskog ljetopisa koji će na njima biti i službeno promoviran, a svaka će biti posvećena nosećoj temi recentnoga izdanja.
Nova je filmska tribina tako najavljena uz objavu 70. broja Hrvatskog filmskog ljetopisa, a kao moguća lokacija njezina održavanja naveden je Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu.
Duško Popović