Hrvatski filmski savez i Muzej suvremene umjetnosti bili su domaćini međunarodnoj skupini studenata s The Courtauld Institute of Art iz Londona, koji su u sklopu svog studijskog boravka u Zagrebu razgledali postavu konceptualne umjetnosti u MSU i pogledali odabir autorskih filmova Tomislava Gotovca. Studente su vodile profesorica Sarah Wilson, povjesničarka umjetnosti koja se posebno bavi umjetničkim pokretima u vremenu Hladnoga rata i suvremenom globalnom umjetnošću, a s profesorom Borisom Groysom s New York University pokrenula je na Courtauldu magistarski tečaj nazvan Globalni konceptualizam, i dr. Klara Kemp-Welch, koju posebno zanima umjetnička razmjena sa zemljama bivšeg Sovjetskog saveza i bivše Jugoslavije i pokretač je trogodišnjeg projekta nazvanog Festivali i prijateljstvo: Umrežavanje 'bloka'. Između ostalih umjetnika kojima se pobliže bavila je i Sanja Iveković.
Na projekciji održanoj u subotu, 28. siječnja u kinu Tuškanac bila je i kustosica Muzeja suvremene umjetnosti u Varšavi Maria Matuszkievicz, s kolegama iz MSU.
Uvodno je predavanje prije projekcije profesor dr. Hrvoje Turković posvetio analizi političkih i društvenih uvjeta unutar kojih je djelovao Tomislav Gotovac, a posebno vremenu pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća kada se bivša Jugoslavija sve više udaljavala od istočnoeuropskog 'bloka' i okretala demokratskim uzusima zapadnoeuropskih zemalja i USA. Iako je bio vrhunski konceptualni umjetnik u svjetskim razmjerima, pa se bavio performansima, likovnom umjetnošću, pisanjem i drugim aktivnostima, Gotovac je iznad svega bio zaljubljenik u film, kao gledatelj i kao autor i ostvario neke od najvažnijih radova na tom području.
Photo by Krunoslav Heidler
Prikazana su tri filma snimljena 1964. godine u Kino klubu Beograd, Pravac, u kojem je kamera postavljena iza leđa vozača tramvaja i snima vožnju ravnom tramvajskom prugom, a s obzirom na tehnička ograničenja odnosno mogućnosti trajanja snimanja ovaj u suštini film u jednom kadru između pojedinih sekvenci ima natpise koji povezuju dijelove snimke ali nemaju pravo značenje, Plavi jahač, u kojem Gotovac snima goste i zaposlenike nekog beogradskog restorana i u hitchcockovskoj maniri u jednom trenutku i sebe samoga, kao odraz u ogledalu, a tonska je podloga glazba i dijalozi iz tada veoma popularne američke western serije Bonanza i Kružnica, snimljena s nekog dimnjaka na jednoj od zgrada u centru Beograda, na način da se snimatelj okretao u krug lagano podižući kameru i ubrzavajući okrete, a pomagači su ga konopima pridržavali da u rotiranju ne padne.
Gledatelje su ponajviše zainteresirali upravo detalji tehnologije snimanja od prije gotovo pola stoljeća koji se u vremenima opće digitalizacije i računalnih obrada svih vrsta čine svojevrsnom filmskom arheologijom, a istodobno su originalni i svježi i svevremenski.
Prikazan je i film Glenn Miller 2000, kojega je začudnom vještinom i koristeći posebno konstruirani stativ kamere (izum Slobodana Mudrog) Vedran Šamanović snimio prema scenariju i u režiji Tomislava Gotovca, a u produkciji Hrvatskog filmskog saveza, kao svojevrsnu novu verziju Kružnice, u boji i sa originalnim zvukom i ponovo istražujući mogućnosti tehnike da prikaže razmišljanje i shvaćanje autora te jednominutni Tom Gotovac koji u brzoj izmjeni mnoštva fotografija, na kojima su scene iz Tomovih performansa, kadrovi njegovih filmova, privatne fotografije iz djetinjstva i života, dokumenti i svjedodžbe, ambijenti u kojima je živio i drugi artefakti njegova svjetonazora, donekle otkriva tko je i što bio Tomislav Gotovac.
Duško Popović