Najprepoznatljiviji kao filmski kritičar, a onda kao  pjesnik i romanopisac, Damir Radić odnedavna je, iz hobističkog užitka, postao i filmski autor. U posljednje vrijeme može ga se vidjeti kako s digitalnom kamericom u ruci vreba iz prikrajka namjernike i poznanike na javnim mjestima ili događanjima. Takav prizor, gotovo svakodnevan u svijetu preplavljenom nadzornim i inim objektivima, sam po sebi ne bi bio ni neobičan ni vrijedan „opreza“ da nije riječ o  promatraču s „predumišljajem“, koji sve što vidi podvodi pod plašt svojih „grešnih užitaka“.

Crvenokosa

Prvi je svakako voajerstvo, prispodobivo njegovoj temeljnoj, kritičarskoj vokaciji. Slijedi „užitak“ prisvajanja  i fragmentiranja tuđih filmova, njihova dekonstrukcijskog prekrajanja i prefokusiranja u legitimnoj eksperimentalnoj formi found footagea. Treći i najsimptomatičniji pripada domeni intimnih preferencija, a otkriva se, bilo da je riječ o posuđenom ili osobno zabilježeom materijalu, u „nekorektnom“ izboru predmeta „korektivnog“ promatranja: djevojčica, djevojaka i hard core pornografskih prizora, koje – na kraju i  kao društveni kritičar – supostavlja „protuprirodnom bludu“ na javnoj, medijskom slikom posredovanoj  društveno-političkoj sceni.

Diana Nenadić

1. Crvenokosa
dugi film u kratkom vremenu
2010. eksperimentalni 14' 15''

2. Djevojčice (triptih o stvarnosti)
2008. eksperimentalno / dokumentarni 11' 59''

3. Ljubav i role
2010. eksperimentalno / dokumentarni 07' 17''

4. Idiotska noć 2
2010. eksperimentalno / dokumentarni oko 24'

5. Samo je zemlja ispod ovog neba
2009. eksperimentalno / dokumentarno / erotski 27' 08''

trajanje oko 85 minuta
ulaz besplatan