U zagrebačkom Dokukinu, u Katančićevoj 3, premijerno je prikazan dugometražni dokumentarni film autora Slavena Žimbreka Stvarnost je takva kakva je (Hrvatska, zemlja šanse), nastao u koprodukciji Žimbra Filma i Trećeg tisućljeća, odnosno financiran ponajviše vlastitim sredstvima.
Dokumentarac prati sportsku karijeru i životnu priču Danijele Grgić, svojedobno najtalentiranije hrvatske atletičarke, koja je nosila i titulu svjetske juniorske prvakinje na 400 metara. Sniman pune tri godine, od prosinca 2007. do studenoga 2010., film se bavi problemom iskrivljenih društvenih vrijednosti, temeljem kojih se sportu i sportašima pristupa selektivno pa jedni nezadovoljni vrhunskim uvjetima treniranja i nastupa te astronomskim ciframa koje se vrte oko njih stalno traže još više, a drugi se samozatajno godinama bave svojim aktivnostima i odu u zaborav, čak i nakon bljeska pobjeda na svjetskim razinama.
Fokusiran ponajviše na Danijeline pripreme za Olimpijske igre u Pekingu 2008. godine, film potencira loše uvjete treniranja, niz praznih obećanja kako će jednoga dana biti bolje, slijed ozljeda, neprepoznavanja i razočarenja, nada i strahova, velikih očekivanja i pritisaka koji zbog toga nastaju, borbu s vlastitim dilemama, ali i slavi upornost, predanost, odricanja i golemi trud uložen u rezultat koji se s pravom očekuje i o kojem se sanja. O Danijeli Grgić i njenom sportskom i ljudskom putu govore roditelji Zorica i Ivo, trener Mladen Katalinić, atletičarka Ljiljana Ćulibrk i njen trener Igor Čordaš, sportaši iz AK Agram, AK Zagreb Ulix i atletskih klubova Hrvatske atletske lige – sjever, novinar Jura Ozmec te Blanka i Joško Vlašić.
Tokom tri godine nastajanja filma snimatelji su bili Andrej Hanžek, Zoran Pisačić, trener Mladen Katalinić, Božidar Žitnik, koji je istodobno bio i producent te montažer, producent i redatelj Slaven Žimbrek.
Nastao u surovim uvjetima domaće produkcije, kao outsiderski proizvod izvan manje ili više moćnih, velikih i bogatih producentskih kuća, Stvarnost je takva kakva je, s alternativnim naslovom Hrvatska, zemlja šanse, i sam je za sebe priča o upornosti, viziji i hrabrosti i zaista vrijedan, uzbudljiv i lijep završetak hrvatske fimske godine.
Duško Popović