Poslije Tatijeve Parade, kojom u ponedjeljak, 8. veljače 2010, završava ciklus filmova Jacquesa Tatija, u kinu Tuškanac (u 21.00) započinje izvanredna filmofilska ‘revija’ rijetko prikazivanih ready-made filmova Tomislava Gotovaca a.k.a. Antonija Lauera. Dvanaest filmova iz ovog niza, nastalih prije deset godina u produkciji KK Zagreb i HFS-a, svojevrsni su spomenar sastavljen od sekvenci/isječaka autoru dragih klasičnih holivudskih filmova.
Program:
OSJEĆAJ
2000, VHS/BETA, 11'
OSJEĆAJ – DVA
2000, VHS/BETA, 3' 26''
OSJEĆAJ – TRI
2000, VHS/BETA, 1' 27''
OSJEĆAJ – ČETIRI
2000, VHS/BETA, 3'
OSJEĆAJ – PET
2000, VHS/BETA, 5'
OSJEĆAJ – ŠEST
2000, VHS/BETA, 2 '39''
OSJEĆAJ – SEDAM
2000, VHS/BETA, 3' 44''
MJESTO POD SUNCEM
2000, VHS/BETA, 2' 34''
MJESTO POD SUNCEM – DVA
2000, VHS/BETA, 3'
MJESTO POD SUNCEM – TRI
2000, VHS/BETA, 7' 20'
GLENN MILLER ILI KAKO JE U.S.A. POBIJEDILA EUROPE
2000, VHS/BETA, 10' 22''
SJEĆANJE NA HOAGY CARMICHAELA
2000, VHS/BETA, 16' 22''
Ready-made — jedan od najanarhističnijih, najradikalnijih i najkritičkijih oblika ‘reciklaže’ gotovog, pronađenog materijala — Tomislav Gotovac koristi na najmanje uobičajen, gotovo konzervativan način — ne da bi destruirao, dekomponirao ili dekonstruirao već stvorene sekvence, iskazujući nepovjerenje filmovima iz kojih su istrgnuti i dajući im nova značenja, već da bi izrazio poštovanje i udivljenje prema klasičnim majstorijama. Netaknuti materijal u Gotovčevu »remixu« postaje dijelom nove osobne filmofilske priče što se čita iz redoslijeda inserata, smjene »osjećaja« u svojevrsnom muralu probranih filmskih isječaka.
Mjesto pod suncem
Hiperosjetljivim filmofilskim zoomom »skenirani« su »povišeni« celuloidni »osjećaji« — odabrani ulomci iz Curtizova Mladića s trubom; delirium tremens Raya Millanda iz Wilderova Izgubljenog izleta; ‘najosjetljivija’ mjesta u Stevensovu Mjestu pod suncem; orkestar Glenna Millera u Mannovoj Glenn Miller Story, a na kraju potpourri posvećen holivudskom ‘glumcu za klavirom’ Hoagyju Carmichaelu. U sredini su se smjestile dvije anti-iluzionističke minijature — glas Billie Holliday u podlozi apstraktnog zapisa (vizualne i/ili vizualizirane glazbe) što poput blatne, prljave rijeke ‘protječe’ ekranom (Osjećaj šest); potom pjev Doris Day ‘naslonjen’ na plavi, treperavi ekran (Osjećaj — sedam) — Gotovčev blue. (D. Nenadić)
Imati i nemati
Ovdje možete komentirati članak